Parazit (para = pored i sitos = hrana) je organizam koji se hrani na račun drugog organizma (nazvanog domaćin) u toku dužeg vremenskog perioda. Kao posljedica specifičnog načina života kod parazita se javlja niz adaptacija koje se ogledaju u tome da neki organi zakržljaju ili nestanu, dok se na njihov račun razvijaju drugi. Posljedice prisustva parazita po domaćina mogu varirati od malih promjena u ponašanju, preko očitih patoloških promena u tkivima, do smrti u nekim slučajevima.
Na proteklim izborima SNSD osvojio oko 5000 glasova više u odnosu na izbore iz 2014. godine, ali je izgubio jedno poslaničko mjesto u odnosu na posljednji saziv Narodne skupštine Republike Srpske. Na prvi pogled to nije nešto zbog čega Milorad Dodik treba brinuti, mada dugoročno gledano ima veliki problem.
Evo i zašto.
Zato što su njegovi koalicioni partneri, u odnosu na izbore iz 2014. godine, napravili odlične rezultate. Na posljednjim izborima, DNS je osvojio 37 000 više i ima 4 poslanika više, Socijalistička partija 2 poslanika i 22 0000 glasova više, a Ujedinjena Srpska ima 3 svoja poslanika plus Stevandića u Sarajevu.
Jednostavno rečeno, zbog komotne skupštinske većine SNSD će morati „žrtvovati“ neka ministarska i direktorskih mjesta u upravnim i nadzornim odborima, neke javne nabavke, moć i novac, da bi namirio svoje koalicione partnere, a to će za mnoge u ovoj partiji biti veoma bolno.
Istina, i bara, zvana Savjet ministara BiH sa svim ostalim zajedničkim institucijama, je porasla, ali i tu će koalicioni krokodili da traže svoj dio. Naravno, moraće Dodik stisnuti zube i podijeliti kolač kako se mora, ali problem je još dubilji.
Problem je u tome što je SNSD na ovim izborima dobio samo 5000 više glasova, a njegovi koalicioni partneri (DNS, Socijalistička partija i Ujedinjena Srpska) 80 000 glasova više? Istina, ti glasovi nisu uzeti od SNSD već od SDS-a, ali trebaju se zapitati zašto ti glasovi nisu otišli Milovim „socijaldemokratama“?
Koalicioni partneri su našli savršenu parazitsku simbiozu sa SNSD-om. Ona se može opisati vrlo jednostavno, minimalna odgovornost i maksimalna korist. Za sve što ne valja u Republici Srpskoj kriv je Dodik, Cvijanovićka i SNSD, dok niko ne spominje Pavića, Đokića, Stevandića i njihove ministre i direktore. Čak ih ni opozicija mnogo ne spominje u svojim kritikama, a kamo li mediji ili građani. U sijenci SNSD-a, DNS, Socijalistička partija i Ujedinjena Srpska, razvijaju stranačke strukture, prisvajaju moć, obećavaju nova radna mjesta potencijalnim glasačima i šire se, veoma dobro vodeći računa da njihov apetit ne uništi partiju koja ih hrani. Naravno, do trenutka kada njihovi koalicioni potencijali dovoljno narastu da mogu samostalno da prežive ili ne nađu neku drugu žrtvu.
Koliko su koalicioni partneri SNSD-a ojačali u Republici Srpskoj najbolje govori činjenica da je Dodik i SNSD morao da čeka da prođu izbori da bi smijenio „neposlušne“ članove DNS-a, mada bi smjena prije izbora za njih imala mnogo više efekta na javno mnjenje. Zbog toga je Dodiku veoma stalo da prije odlaska u Sarajevo, postavi svog premijera, koji bi koalicione partnere držao na oku i kratkom lancu.
SNSD je danas u velikim problemima, jer su na ovim izborima stranku podredili pobjedi Dodika i Cvijanovićke, dok DNS, Socijalistička partija i Ujedinjena Srpska iz drugog plana zabijaju golove.
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije
