Elem, u subotu je Milorad Dodik opet misteriozno prešao granicu Bosne i Hercegovine bez ikakvih problema i ukazao se na bini u Beogradu, da bi se obratio vaskolikom srpstvu. Ne znam koliko ga je prisutno srpstvo uopšte slušalo dok je prekidalo post besplatnim pljeskavicama, ćevapima i ostalim mesnatim naslaždenijima.
Ipak red bi bilo da barem mi iz Republike Srpske znamo šta je tom prilikom Milorad Dodik kazao i šta možemo da zaključimo na osnovu onoga što je izrečeno.
„Veličanstvena Srbijo, okupili smo se da pokažemo jedinstvo i volju, da očuvamo narod.“
Ako izuzmemo nekritičko divljenje Srbiji što je svojstveno svakom poštenom nacionalisti, kao i političarima kojima prijeti hapšenje, ne vidim šta je to trenutno toliko veličanstveno u njoj, a pogotovo mi nije jasno jel Dodik traži jedinstvo ili poslušnost srpskog naroda? Pogotovo mi nije jasno šta znači „očuvati narod“ i od koga i čega. Imajući u vidu da je Vučić toliko dugo na vlasti, da se teško možemo sjetiti ko je to bio prije njega i SNS-a.
„Srbija mora da se stabilizuje. Ovdje smo da podržimo napore predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u ovim nestabilnim vremenima u kojima se cijeli svijet nalazi.“
Po dobrom starom običaju kod Srba, stabilnost države ne zavisi od funkcionalnih institucija, poštivanje zakona i procedura, već od jednog čovjeka, a taj čovjek je danas Aleksandar Vučić. Koji će u maniru iskusnog kapetana srpski brod prevesti kroz oluje i bure koje u ovom trenutku izazivaju srpski prijatelji Vladimir Putin i Donald Tramp. Ono što je nelogično je da po riječima Aleksandra Vučića Srbiji nikada nije bolje išlo, ali je jasno da Milorad Dodik misli drugačije tj. da je nestabilna.
„Važna je jaka i stabilna Srbija, Republici Srpskoj je od najveće važnosti. Zato smo ovdje da pružimo podršku Srbiji, mi u Srbiju gledamo kao u svoju državu, zato hoćemo da je jaka i snažna.“
Kao što vidite Milorad Dodik je došao u Srbiju, zajedno sa autobusom svojih pristalica, da podrži Srbiju koju urušavaju stanovnici Srbije. Kao što znate od ranije mi ne dolazimo samo na mitinge i skupove podrške SNS-a, već kad je potrebno mi iz Republike Srpske i glasamo u Srbiji, jer hoćemo da Srbija ostane jaka, snažna i napredna.
Potom je Milorad Dodik dodao „Srbija koja se oslobađa mora da nastavi svoj put, a taj put je ovaj večeras. Šta god mislili o nama, ovo je stabilna, normalna, volji okrenuta Srbija.“
Nije baš najjasnije od čega se Srbija oslobađa i ko je porobio, ako znamo da je od 2012. godine SNS na vlasti zajedno za SPS-om. Vučić se za to vrijeme družio i sarađivao sa najvećim „neprijateljima“ Srba od Klintona, preko Šredera, Blera i Soroša, pa nikako da skontam od koga i čega se oslobađa? Ipak sasvim je jasno da postoji „normalna“ i „nenormalna“ Srbija, a vi znate koja je koja.
„Nemamo ništa protiv njih, osim kada zabranjuju rad ustanova, to ne treba da čine. Prava mogu da ostvare na izborima i zato Srbija mora pobjeđivati na izborima.“
Nikako da skontam ko su oni, opozicija u Srbiji, studenti, nevladin sektor ili svi oni koji već šest mjeseci traže istinu i pravdu na ulici, a zauzvrat dobijaju batine, otkaze, smanjene plate i etikete izdajnika, ustaša i sl. Onda čitavu priču opet vraća na izbore, koji su u Srbiji toliko neregularni, da ih se stidi svaki pristojan čovjek, ali ne i vlast.
„Srbija koja je na strani predsjednika Vučića. Nema nijedne persone koja Srbiju osim Vučića može da povuče naprijed. Uspjeli smo zahvaljujući Vučiću da slobodno govorimo. Srbija dobija svoju dimenziju i poruku – da građani žele slobodnu Srbiju. Neka žive Republika Srpska i Srbija i srpski narod gdje god se nalazio.”
I onda ide zakucavanje. Srbija je toliko veličanstvena, stabilna i jaka, da je može voditi samo jedan čovjek, Aleksandar Vučić. Realno, ako je ovo istina što Dodik govori, a ko smo mi da u to sumnjamo, Srbija je u ozbiljnom problemu. Ipak, na kraju bih se složio sa Miloradom Dodikom da njeni građani žele „slobodnu Srbiju“.
Preuzeto sa blogger.ba
