Koliko li je kiša i poplava od tada proharalo podnebljem dok su se mijenjali nazivi i uređenja ovih prostora…
Da li smo nešto naučili u ovih sto godina? Nismo… Ista nam je startna pozicija, samo mi se čini da smo apatičniji i da trenutno nismo ni sigurni ko su ti strašni okupatori protiv kojih se borimo, a biće da to ovisi i iz koje se avlije oglašavamo.
„Ja sam jugoslavenski nacionalist koji teži za ujedinjenjem svih Jugoslavena, i nije me briga kakva će biti država, samo da bude slobodna od Austrije.“ – Gavrilo Princip na suđenju 1914. godine.
Istoriju pišu pobjednici. I svaka je sasvim sigurno fotošopirana u skladu sa političkim strujama koje su bile aktuelne u određeno vrijeme. Samo što mi od već “obrađene” istorije kreiramo još tri,četiri verzije iste..
Gavrilo Princip, heroj, zločinac, zaluđenik, pobunjenik… šta kome odgovara. I busamo se mi u prsa, kako je mladi Gavrilo bio odvažan i odupro se mrskim okupatorima, sada sto godina poslije, mi još uvijek u glavi ratujemo sa Austro-Ugarskom ili Turskom ili…
A gdje je Beč, Istanbul danas, a gdje smo mi?
Ne čini li vam se da svaki Bošnjak, Srbin, Hrvat ima bolje uslove za život u bilo kom od navedenih gradova. Čak i ostavljeno naslijeđe uspijevamo dovesti do izumiranja.
Gdje su danas svi ti silni Gavrili u državi koja je rasparčana, sa ogromnim brojem nezaposlenih, visokim stepenom korupcije, nepotizma i sl…
Gavrilo jeste bio izmanipulisan od strane svakoga. I dan danas je. Niko osim njega samoga neće znati šta mu je u srcu bilo. Na kraju krajeva i Ferdinand je sam bio itekako izmanipulisan.
Mislim da je krajnje vrijeme da nam prestane biti prioiritet čiji je ko, nego kakav je ko. Prestanimo se više baviti formom već konačno počnimo mijenjati suštinu. No, kako kažu nakon ovolikog obilježavanja sto godina od Prvog svjetskog rata, koje ja u određenim momentima djelovalo i kao slavlje, trebaće nešto vremena da se djeci objasni da je danas 2014., a ne 1914. godina, iako tako ne djeluje na prvi pogled.
I da, kako li su tada brinuli o poplavljenim to me baš zanima….
