Ovim putem predlažem mladog doktora Sociologoje S. Puhala za gradonačelnika B. Luke na sljedećim lokalnim izborima, nakon što sam pročitala tekst – Zaboravi ako možeš – Došlo mi je da plačem od neke duboke, neiskazane tuge za starom Banjalukom (koju su, uzgred, u partizanskom jurišu oslobađali i moji pokojni roditelji, Krajišnici), koja nije bila ni srpska, ni muslimanska , ni hrvatska. A sada neko prijeti da on (grad) postane samo srpski. Odnosno, Rajko Vasić prijeti da posrbi cijelu Banja Luku, taj grad koji je tako blizak Zapadu, samo korak do EU. U koji je došlo puno nekih bezveznih Srba sa svih strana (pitanje je i jesu li Srbi), koji sada hoće da promijene lice ovoga grada, da od njega naprave nešto drugo – a ne bastion srećne prošlosti. Mislim u Tvojim snovima, mladi prijatelju. Ali, moram reći, Ti zaista imaš sjajnu političku budućnost . U to nemam nikakvu sumnju.
Prije osvrta na pomenuti tekst – samo da dodam – nisam reagovala kad Ti u jednoj emisiji na FTV jadikuješ pred nasmijanim prof. Kurtćehajićem, nad činjenicom da u B. Luci nema muslimanskog imena, koje Tvoje dijete može da čuje, pa si morao da odeš u Sarajevo da izvršiš djetetovu inicijaciju. Pri tome Kurtćehajić, između ostalog, Tebi u lice kaže da RS kao takva ne može postojati, nego samo kao entitet pod brojem 1 ili 2 – dakle bez imena, ali nikako kao Republika Srpska.
Ti nisi oponirao. To znači da se slažeš. Jesi li istražvao ko bi mogao da Te podrži u RS?
Ti insinuiraš dalje da je za sve kriv SDS, ali i SNSD sada – svi su krivi, jer su 90–tih, Srbi prvi počeli da prebrojavaju krvna zrnca nama prijateljskih naroda. Ko Ti je ispričao da je bilo tako? Iz čega crpiš ta naučna iskustva i zaključke? Je li Banja Luka sama taj eklatantni primjer zaborava (kolektivne amnezije) takvih vrijednosti kao što su one nabrojane u tekstu. Nema smisla da podsjećam šta su nama uradili. Jedan nečovječan postupak, naravno, ne opravdava drugi. Ali, ako će Tebi biti lakše evo – u Sarajevu, Mostaru, Zenici u Krajini Lici, na Kordunu i Baniji i mnogim drugim mjestima, gdje smo mi živjeli, gdje smo se školovali, rađali djecu, imali stanove i kuće, bašte i vinograde, ljubavi i uspomene. SVE JE POTPUNO ISTO. NIŠTA NISU DIRALI. NI ULICE. NI GROBOVE. NI CRKVE. NIŠTA. TAMO SAMO NEMA NAS. Ali, to je u Tvom naučnom istraživanju potpuno nebitno. Bitno je da smo mi krivi. Jesi li IKAD od NJIH čuo da su za nešto krivi? Nisi. I nećeš.
Ti, naivno, tumačiš prošlost u ravni u kojoj, na sreću, nisi gledao smrti u oči, nisi se plašio za život svoje djece. Kad odrasteš i kad se osvrneš na iskustva generacija (svih naroda u BiH, a naročito Srba), onih koji su goloruki gradili autoputeve, fabrike i bolnice u zajedničkoj zemlji koji su vjerovali da je svijet pun dobrih ljudi, a poubijani su kao ovce baš kao i njihovi preci nad jamama – kad shvatiš istine koje premašuju Tvoje pubertetsko ushićenje Safikadom i veslanje dajakom po Vrbasu – tad ćeš možda shvatiti da je život kojim danas svi u BiH živimo – veoma komplikovan, ranjiv na sjećanja, osjetljiv na priče o prošlosti u kojoj smo se jako voljeli, a onda jedva dočekali da jedni drugima pustimo krv.
Možda si Ti nekako uspio riješiti tu našu BiH – jednačinu neviđenih čuda. Možda narod (gledano kroz Tvoju optiku, dakle u cijeloj ponovo jedinstvenoj BiH) baš Ti i izvedeš na pravi put, kao neka nova opcija, u ovome tako dosadnom političkom okruženju. Sve je moguće, zašto ne.
Pa možda Te i izaberu za gradonačelnika udruženi građani Banja Luke.
