Da je mladi Knežević M. makar malo razmislio, a nije, on upravo zbog svoga oca ratnog vojnog invalida ne bi napisao onakve gluposti. Očigledno je bio u afektu, ili se možda radi o kompleksima, mada je pomenuti tekst nedostatan da se to i tvrdi. Tema moga teksta, naime, nije bio njegov otac, niti invalidi prošloga rata – nego ON tj. sin, odnosno besmislice koje je nabacao u tekstu na koji sam reagovala. Ako sam nečim udarila u ono što njemu smeta da bude još bolji i još uspješniji biznismen u propaloj zemlji, to onda govori o niskom pragu tolerancije koji ima, a piše za Frontal! Izgleda da nema elementarno znanja o tome šta znači biti bloger. Odgovor meni, zapravo je slika koju on eksplicite daje o sebi. Pošto nas dvoje iz više razloga ne spadamo u istu ravan, ovo su samo neke opaske:
1. Diskvalifikacije mene i moje porodice upravo potvrđuju moje uvjerenje da uspješnost u biznisu ne garantuje nečiji duhovni status tj. da neko ko puni budžet i zarađuj za nas penzionere – jeste i intelektualac vrijedan pažnje.
2. Nemam namjeru polemisati o mojim godinama. Ja sam mladost generacije kojoj šaljem poruku mojim tekstom, pokušala da afirmišem, ali on to naravno nije razumio. To i jeste najveći promašaj njegovog teksta, ne zato što se radi o meni lično, nego zato što je pokazao svoje primitivno mišljenje o ljudima starije dobi uopšte.
3. Priča o mom dugogodišnjem boravku kako kaže „na jaslama“ budžeta i leđima naroda/za koji se on tako brine / te „tajkunskom“ pedigreu moje prodice još je jedna neistina, dakle potpuna baljezgarija razljućenog blogera.
4. Knežević ne pripada ni jednoj političkoj opciji, ali zna sve o političkoj prošlosti moje porodice, iako ja nisam ni jednom rječju u tekstu spominjala njegovu, niti me ona interesuje. Lupetanja koje on naziva trn u oku /ne misli valjda da je duhovit/ u tom smislu ne zaslužuju da se komentarišu.
5. O krvi , žrtvama i hrabrosti itd. u ostalom dijelu teksta, pokazana je neukusna i prekomjerna doza ličnog i malicioznog, te ignorancija koja se rijetko sreće – tako da je jasno da bloger zapravo pojma nema s kim zapravo raspravlja.
6. Savjetujem stoga da ubuduće dobro razmisli šta i kako piše, naravno ako je i uopšte u stanju da se savlada, pogotovo treba da izbjegava pominjanje članova porodice. Neka se brine za svoj uspješni biznis, neka lupeta na društvenim mrežama, razgovara sa samim sobom i sebi sličnima u satima kad ne zarađuje za nas stare penzionere – jer za drugo on nema ni znanje, ni širinu ni iskustvo. Ovaj tekst je to jasno pokazao. Time je nesuvisla epizoda Trn u oku za mene završena.
