Posljednjih dana smo izloženi pravom malom ratu socijalnih partnera na temu novog Zakona o radu, koji je jedan od uslova stranih kreditora za buduće aranžmane u Bosni i Hercegovini, ali i reformske agende, koja je prihvaćena od svih suprotstavljenih političkih opcija, pa samim tim predstavlja realnost koja nam stiže, bez obzira svidjelo se to nekom ili ne. Zbog toga je neophodno da socijalni partneri ohlade glave i zajedno sa vlastima pronađu rješenje koje, da bi po meni bilo adekvatno, mora ispuniti sledeća očekivanja:
– Loši poslodavci moraju izvršiti obaveze prema radnicima po pitanju neisplaćenih plata i doprinosa, prvenstveno zbog lošeg položaja radnika, ali i zbog poštenih poslodavaca koji su zbog ovakvih slučajeva dovedeni u neravnopravan položaj;
– Minuli rad treba isplaćivati, ali na godine staža provedene u istom preduzeću, kako bi i stariji radnici koji su ostali bez posla bili konkurentni na tržištu rada, a dogoročno zaposleni u istoj kompaniji bi imali dodatan motiv lojalnosti;
– Ne zanemarivati činjenicu da Ugovori na neodređeno u podređen položaj stavljaju sve nezaposlene, rad mora biti mjerljiv – radnici koji ispunjavaju svoje obaveze moraju biti zaštićeni od bilo kakave samovolje poslodavca, a umjesto radnika koji ih neizvršavaju šansu moraju dobiti nezaposleni (a ovo je naročito netransparentno u javnim preduzećima i državnoj službi koju plaćaju i radnici i poslodavci);
– Svi kolektivni ugovori moraju imati rok trajanja, poslovno okruženje je dinamično, te je nemoguće unapređivati i usklađivati poslovanje sa svjetskim trendovima sa bilo kakvim teretima prošlosti;
– Definisati i urediti projektno zapošljavanje, odnosno zapošljavanje za izvršenje određenog projekta ili ad-hoc posla, koje može trajati duže nego dozvoljen period Ugovora na određeno, a izvjesno je da poslodavci nakon toga nemaju potreba za određenim profilom radne snage;
– Redefinisati socijalne partnere, jer je potpuno nelogično da realni sektor zastupaju budžetski korisnici sa stanovišta sindikata, kao i da poslodavci iz realnog sektora predstaljaju državu kao poslodavca;
– Svako zakonsko rješenje mora unapređivati konkurentnost domaće privrede, naročito u odnosu na region, jer samo tako se otvara mogućnost za nove investicije, a samim tim i za uspostavljanje novih radnih mjesta.
