Zadnjih dana mediji i društvene mreže ne prestaju da bruje o prijavljenim milionskim zaradama pojedinih poreskih obveznika – fizičkih lica u Srpskoj, u ogromnoj većini slučajeva u negativnom kontekstu. U situaciji u kojoj se kao država i društvo nalazimo, jasno je da iskazane cifre paraju uši, jer se ogromna većina stanovništva bori za puko preživljavanje i tavori na granici siromaštva. U tim uslovima zaista je teško objektivno sagledati temu, pogotovo na način na koji su je mediji populistički prezentovali javnosti, sa komentarima nezaposlenih i penzionera.
Ali, gledamo li stvari baš u pravom svijetlu ili smo ipak u izmaglici?
Prema objavljenim podacima, deset ljudi je ostvarilo dohodak od 21 milion KM. Tih 10 ljudi će u budžet Srpske uplatiti 2,1 milion KM na osnovu poreza na dohodak. Pravna lica koja su povezana sa ostvarivanjem dohotka ljudi sa spiska sigurno dobro posluju, čim im isplaćuju tolike naknade. Ta pravna lica sigurno zapošljavaju određen broj radnika i plaćaju poreske i ostale obaveze prema budžetu/ima. Samim tim, stvarna korist Republike Srpske od ovih ljudi je daleko veća od 2,1 milion KM poreza na dohodak. Zaslužuju li onda da ih gledamo kao kriminalce? Mislim da ne zaslužuju, ili bar ne zaslužuju generalizaciju.
Daleko veći problem za Republiku Srpsku su neprijavljeni milioni i milioneri koji „rade“ za minimalac ili su čak „nezaposleni“, a vjerujte da njihov broj uopšte nije mali. Sigurno u vašem širem okruženju znate za osobe koje žive u vilama i penthausima, voze skupe limuzine, a da pojma nemate čim se ti ljudi bave. Pojma nema ni Poreska uprava, i što je još gore, ne pokazuje želju da sazna. Znate i za neke državne službenike, političare i funkcionere javnih preduzeća, čija je ogromna imovina u potpunom neskladu sa njihovim primanjima, koja nisu mala, ali svejedno ne mogu opravdati posjede.
U jednoj diskusiji na ovu temu poteglo se pitanje rentanja nekretnina koje su nekad bile „državne“, odnosno stvaranja milonskih dohodaka na taj način. Provedenu privatizaciju u Srpskoj nikako ne mogu i ne želim pravdati, ali je činjenica da su je provele vlasti koje je ovaj narod birao. Iste te će ovaj narod birati i dalje, a isti ti nikad neće uraditi ništa da se preispita porijeklo imovine, iako bi nelegalno stečena imovina lako mogla biti daleko bolji izvor sredstava od MMF-a i drugih kreditora.
Tako da se ta priča može svesti na onu: „sam pao – sam se ubio“, ali mi moramo početi razmišljati šta i kako dalje.
