Od izjava predsjednika Demokratskog narodnog saveza, gospodina Nešića i propratnih reakcija lidera drugih političkih opcija vladajuće i nevladajuće koalicije, proteklog vikenda nismo mogli uočiti drugi medijski sadržaj. Kampanja nas je svakako prepadala iza svakog ćoška, pa ću ju preskočiti ovom prilikom.
Licitira se sječom kadrova, kao i svaki puta kada se događa neki sukob za veći dio kolača, prebrojavaju pristaše i neprijatelji. Pojavljuje se i snimak slavlja izlaska iz koalicije iz Istočnog Sarajeva, kao da je ove godine išta za slavlje.
Za početak, da se prisjetimo…
Jedan od ključnih kadrova koje je DNS u prethodnom periodu morao delegirati u Vijeće ministara bio je ministar za ljudska prava i izbjeglice, jer je – po uobičajenom razvoju stvari – taj dio kolača bio njihov i jer – od ovog ministartva moraju početi ključne promjene u zajednici.
A počinjalo je svakako, osim – ključnim stvarima. Sredinom četvrtog mjeseca smo, nakon dugih unutarstranačkih previranja, dobili ime mladog kandidata za mjesto ministra, da bi, sredinom petog mjeseca, isti bio imenovan, nakon žestoke rasprave u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.
Na tom neslavnom početku, ništa manja rasprava nije bila ni o pomoćnici koja je stigla u ministarstvo i o školskom putu novog ministra.
I nekako od početka nismo – pobjegli.
Ili do početka nismo ni stigli, bar u oblasti ljudskih prava osoba s invaliditetom. Sada već davne 2017. godine, Komitet za prava Ujedinjenih nacija je dostavio je Zaključna razmatranja preporuke Bosni i Hercegovini, u pogledu primjene Konvencije o pravima osoba s invaliditetom koju je država ratificirala 2010. godine. Dio preporuka je i datum predaje narednog izvještaja, 12.04.2020.godine.
Kao što je vidljivo sa zvanične web stranice Komiteta, odnosno stranice države, to se ni do danas nije desilo. Izvještaj je predala institucija Ombudsmana za ljudska prava, s malim zakašnjenjem. Da se razumijemo, ova država je šampion u kašnjenju – prošli put je delegacija odgovore na pitanja Komiteta, nakon dostavljanja inicijalnog izvještaja, donijela – na zasjedanje Komiteta, s nekoliko mjeseci zakašnjenja. I to je bio odličan početak za biti prvi u istoriji rada Komiteta koji ne ispuni preuzeto u zadanim rokovima, pa bar – do onog krajnjeg roka za razmatranje izvještaja uživo.
No, da ne budu ni svi počeci slavni, opet se pobrinulo ministarstvo najvažnijih prava u istoriji civilizacije – baveći se sopstvenim imenovanjima, ali ne i imenovanjima ljudi koji bi trebalo da znaju poslove koje, ministarstvo, očito – ne zna.
Vijeću za osobe s invcaliditetom, nominalno neovisnom tijelu pri ministarstvu, mandat je istekao krajem 2019. godine. Iako su sve oficijelne prepiske, prijedlozi i dogovori vođeni mjesecima prije i oko isteka mandata, evo – blizu kraja 2020., još uvijek nemamo novi sastav Vijeća za osobe s invaliditetom.
I opet smo na početku, na kojem, ponovno – nećemo dobiti ni pravu osobu na mjestu ministra, ni početi – na pravi način, s nekim drugačijim ljudima.
Možda će nekog slavlja biti i povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, 3.12., jer – kad je bal, da slavimo i ono čemu mjesta nema!
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (19.10.2020)
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal
