Ljeto je. Vruće je. Žalimo se na to. Otkud to da upekne u avgustu? To nije prirodno. Nemamo posla. Nemamo para. Nemamo perspektive. Ne žalimo se. Navikli smo. Ima smisla. Gdje prestaje logika…ma znate to i sami. Uostalom, ko bi šta promijeniti mogao ili bar htio?
Dan je užasan. Bez para bih ga nekako i pregrmio, ali ovo sunce je stvarno previše. Istina. Vrijeme je takvo da se i samo razmišljanje čini kao rudarski težak posao. I sutra se čini predaleko i nedostižno, a kamoli šta drugo. Budući da pravog posla nema, a i brat bratu, slabo šta znam da radim (što će reći da ispunjavam uslove za visoku državnu funkciju) , moraću da vrijeme ubijem tim rudarskim razmišljanjem.
S obzirom da mi se sadašnjost i ne sviđa, odoh negdje drugo. Budućnost mi se čini kao lijepo mjesto za bijeg. Da li sam u pravu? Kao i obično, ne.
Budućnost nije mjesto koje donosi puno para sa malo rada i puno lijepih žena sa malo šminke. Ne, sličnije je mjestu koje nosi giljotinu, odjevne kombinacije premijerke nam drage, zabavni program RTRS-a i slična sredstva za zlostavljanje običnog čovjeka. To je mjesto koje nam nosi oktobar 2014. i nove izbore. Blago nama.
Pred izbore narod neće propustiti da se napije, najede i proveseli o tuđem trošku, nakon izbora političari neće propustiti da se napiju, najedu i provesele o tuđem trošku. Svi srećni i zadovoljni, how yes no.
Izbori nam nose novi turu stranačkih kadrova harizmatičnih poput vodokotlića, sposobnih poput Marka Šćepovića i vrijednih poput svih svojih prethodnika. Da li generalizujem? Apsolutno. Nisu bolje ni zaslužili.
Izborima nam nose i nove bilborde sa holivudskim osmjesima i sloganima kreativnim i inovativnim kao fotelja u dnevnom boravku. Bar nam smijeha i suza neće nedostajati. Kad sam već kod slogana, ovaj iz naslova mi se čini kao najadekvatniji za ono što nas očekuje i spreman sam da ga posudim političkoj partiji koja god poželi. Da nas bar ne lažu. Ono što piše u sloganu će sigurno ispuniti.
Pitanje s početka teksta ostaje otvoreno. Možda i stvarno ima više smisla žaliti se na vrućinu, a ovo drugo…promjene na bolje su ionako za pi… , ovaj, kukavice, mi volimo tvrđu igru.
„Ma samo nek se ide naprijed“, rekao bi naš narod, „od ovog goreg svakako ne može“, dodali bi mudro. A ne, ne, od ovog bolje ne može, moji vi.
Kad vidim na kome nam svijet ostaje, ruku na srce, dobro mi i živimo. Mislite da je današnji dan bio grozan? Sačekajte godinu i po i razmislite ponovo. Ne sumnjam vam da će vam iz te perspektive ovaj pakleni avgust 2013. izgledati kao novi Audi lokalnog sveštenika. Uživajte.
