U oktobru 2014., izrevoltiran postizbornom kombinatorikom, napisao sam prvi tekst za Frontal – „Rodio se pacov“. Iskreno, nisam očekivao da tekst bude objavljen, niti sam sa bilo kim razgovarao ili dogovarao objavljivanje, odreagovao sam samo na njihov poziv da pišemo šta mislimo. Nakon toga, uslijedilo je još 30-ak tekstova, uglavnom na političko-privredne teme, koji su objavljeni u cijelosti, i nikad nije postavljeno pitanje da li će se nekome dopasti ili ne, nekog uvrijediti ili prozvati. A znali su se i ne dopasti i uvrijediti i prozvati, sve prema zaslugama. Nekoliko puta su me „prijatelji“ upozoravali na eho koji je nastajao i savjetovali me da se kanem ćorava posla.
Lično se ne slažem sa stavovima mnogih ljudi koji pišu za Frontal, sa stavovima nekih se slažem u potpunosti, sa nekima djelomično, ali priznajem da im svima pisanje ide bolje od mene. Moji tekstovi nastaju iz revolta, u momentima kada nemam pametnija posla, jer ja i ne želim da se bavim pisanjem, po ubjeđenju sam privrednik, i samo želim da radim ono što najbolje znam i što mi/nam često uskraćuju. Ne strahujem da dignem glas (ili tastaturu) protiv onog što smatram lošim. Samo jak glas razuma, svih nas, nas može iščupati iz letargije u koju smo zapali.
Na Frontalu ćete pročitati dijametralno suprotstavljene stavove onih koji su protiv vlasti, onih koji su za vlast, ali i ove poput mog – da, nažalost, generalno gledajući – ne valjaju ni jedni ni drugi. Takođe, moj stav je da je i osmišljavanje novih političkih opcija zadnjih mjeseci u tolikoj mjeri obesmišljeno, da nema svrhe ni pokušavati. Ostaje nam nada da ćemo kritičkim djelovanjem probuditi neke uspavane zdrave snage u postojećim politikama, jer u svim političkim strankama poznajem i neke dobre ljude, koji su ipak, u ogromnoj manjini u odnosu na one loše.
Mogu reći da je tako i Frontal, u moru raznoraznih portala, postao (i ostao) prepoznatljiv kao mjesto na kome svako može reći šta misli. Priča traje 7 godina, a iskreno se nadam da će trajati veoma dugo, i ostati prepoznatljiva kao slobodna teritorija slobodne misli, jer samo to je demokratija, i samo to je pravi medij.
