Da, vrlo dvosmislen naslov. “Biti donji” u žargonu obično znači “biti u lošijoj poziciji”. Naslov je žargonski i namjerno seksistički.
Pominjala sam neki dan, a i 1000 dana prije, sufražetkinje i feminizam i žestoku borbu žena…dosadna priča. Toliko je dosadna ta priča. Dosadna je kao lijep krajolik u blizini, kao lijepa žena ako je pored tebe svaki dan. Eto. Ne vrijedi više ni pišljiva boba.
A na kraju, i zašto bi? Za šta su te žene borile? Za gel na noktima i ombre na kosi? Za veći broj razvoda? Ljutite se, drage moje, ali sve vi perete obraz u svoja četiri zida nakon tretmana i prava. Sve nas pere savjest ako nam nije veš opran. Ako vas ne radi savjest, onda će to okolina da uradi za vas. Tretman od malena. Od kupovine prvog rozog seta za kuvanje kad ste bile male, pa do onog da to nije za curice (a šta jeste!?).
Sve vi ili bar većina, kad dođe kući veže pregaču i nastavlja sa poslom. Eto što je ta priča o feminizmu i emancipaciji isprazna. Zato što je polovična.
Da li vam muž pomaže u kućnim poslovima? Pomaže? Odlično. Bravo on.
Zar ne bi trebalo da učestvuje i da dijeli? Dobra zamka – jezička i simbolička.
Ako pomaže, znači da je to, u suštini, naš posao. Eto. A ja prva, feministkinja, pljunuh sebi u princip kad rekoh danas prijateljici:
Bićeš sretna kako god da TI raširi veš kad dođe dijete.
Sumnjam da iko od nas pere muški i ženski veš odvojeno…
Naš feminizam se svodi samo na dodatno opterećenje. Ništa više. I to ne zato što je loš ili besmislen već zato što je polovičan, što se taj gel na noktima koji pomenuh smatra vrhunskom slobodom jedne žene.
Ako mislite da pretjerujem, testirajte svoju “jednakost” prvim odsustvom od kuće tako što nećete ostaviti upute o jelu i oblačenju mužu. Minimum. Koje je opravdanje da odrastao čovjek ne zna da napravi sebi obrok ili da se obuče?
Žena – bilo da dolazi u obliku majke ili supruge.
“Ni riba, ni devojka”, rekla bi jedna feministkinja koju znam. Zato danas više cijenim ženu, pravu domaćicu koja ćuti i pere, nego sebe koja perem i s(t)erem.
preuzeto sa: karadara.net
