Dok ovo čitate Bosna i Hercegovine se vraća u „normalnost“ tj. u vrijeme od prije korone. Vlast nas ubjeđuje da je sve pod kontrolom, da drzimo etničku, pardon fizičku distancu i da trebamo da se radujemo tom povratku u normalnost jer nam ukidaju policijski sat i ne ograničavaju kretanje.
Pa kakva je to bosanskohercegovačka realnost kojoj treba da se tako radujemo?
Kada se radi o korupciji Bosna i Hercegovina, na globalnoj rang listi Indeksa koju je objavio Transparency international, se nalazi na 101. poziciji od 180 država.
Što se tiče transparentnosti budžeta Bosna i Hercegovina zauzima 84. poziciju prema međunarodnom istraživanju o otvorenosti i transparentnosti budžeta, koje je obuhvatilo 117 zemalja svijeta.
Prema rejtingu jadnosti Instituta Cato, Bosna i Hercegovina je u 2018. godini, bila 8. najjadnija zemlja od 95 zemalja koje učestvuju u ovom istraživanju. Da polako napredujemo ka vrhu najjadnijih zemalja pokazuje podatak da smo 2014. godine bili na 21. mjestu od 108 država.
Na indeksu sreće Bosna i Hercegovina je 2019. godine zauzela 78. mjesto od 156 država koje su učestvovali u istraživanju.
Prema indeksu demokratije britanskog časopisa Ekonomist za 2019. godinu, demokratija u BiH se, među 167 analiziranih država, nalazi na 102. mjestu u svijetu.
Prema indeksu slobode medija Reportera bez granica Bosna i Hercegovina se nalazi na 58. mjestu od 180 država.
Kada se mjeri indeks lakoće poslovanja BiH je u 2019. godini zauzimala 89. mjesto od 190 zemalja sa konstatacijom da “nije došlo do poboljšanja ni u jednoj od oblasti koje se mjere u izvještaju”.
Bosna i Hercegovina je zauzela 62. mjesto od 79 zemalja svijeta na PISA testiranju za 2018. godinu, a svaki drugi testirani učenik ocjenjen je kao funkcionalno nepismen.
Ovdje ćemo stati i ponovo se zapitati kakvoj normalnosti se mi radujemo?
Radujemo se našim antidepresivima koje pijemo da bi mogli da podnesemo našu „normalnost“. Vraćamo se našem mrljanju u njedra jer nije pametno glasno kazati čime smo nezadovoljni. Vraćamo se našem da smo živi, zdravi i da se samo ne puca. Vraćamo se namještenim tenderima koji nas kofol ljute. Vraćamo se našem rodbinskom i partijskom zapošljavanju u kojem se tako dobro snalazimo. Vraćamo se zdravstvu sa našim pidžamama, posteljinama, gazama i paracetamolima. Vraćamo se besplatnom i beskorisnom školstvu. Vraćamo se našoj mržnji prema drugim nacionalnostima i vjerama. Nastavljamo da mrzimo migrante. Vraćamo se našim poslodavcima koji nam dušu uzimaju i našim političarima kojima smo dušu prodali. Vraćamo se obožavanju naših ratnih zločinaca. Vraćamo se našim strahovima od svega što je novo, drugo i drugačije. Vraćamo se našim etničkim torovima, koji nam pružaju sigurnost. Vraćamo se tjeranju djece iz zemlje. Vraćamo se našem uvjerenju da je bolje imati polovno auto, nego novo.
Da li vam je sada jasno koliko je nenormalno radovati se povratku u ovakvu normalnost?
Vraćanju u ovakvu normalnost se raduju samo Dodik, Čović, Izetbegović, Stevandić, Radončić, Krišto, Košarac, Bevanda…..
Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (11.05.2020)
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal
