<title>Umjetnička fantazija kao osnova za pisanje istorije građanskog rata u Sarajevu od 1992 do 1995. godine</title>
<pubDate>Wed, 14 May 2025 10:03:42 +0200</pubDate>
<description>Ili Sarajevo u kome lažne istorijske činjenice postaju izvor inspiracije za naziv umjetničkog performansa.
Pred Vama je moja analiza kako jedan umjetnički performans, spomen događaj postaje krunski izvor za utvrđivanje broja ubijenih građana Grada Sarajeva, sa teritorije tada podijeljenog grada, svih naroda.
Pitao sam 6. aprila 2012. godine na dan otvaranja umjetničkog performansa „Sarajevska crvena linija“, spomen događaju koji je posvećen građanima Sarajeva ubijenim u periodu od 1992. do 1996. godine, autora, umjetnika Harisa Pašovića zašto nije postavio 5.564 crvene stolice posvećene ubijenim civilima Grada Sarajeva (uračunata su tu i ubijena djeca i ubijeni građani Grada Sarajeva koji je u ratu bio pod kontrolom Vojske Republike Srpske), jer se taj podatak nalazi na str. 164., I tom, Bosanke knjige mrtvih, Mirsada Tokače.
Nije mi odgovorio na moje pitanje. On je postavio, nepoznat mi je izvor tih njegovih podataka, 11.541 crvenih stolica. 10.898 velikih crvenih stolica, posvećene ubijenim punoljetnim građanima Grada Sarajeva (predratna zajednica 10 opština, tada podijeljen na Grad Sarajevo i Istočno Sarajevo) i 643 malu crvenu stolicu posvećenu ubijenoj djeci.
Koristeći podatke iz Bosanske knjige mrtvih i upoređujući ih sa njegovim podacima utvrdio sam da je on postavio 5.334 više crvenih velikih stolica za ubijene civile i 62 manje malih crvenih stolica za ubijenu djecu.
Kako sam došao do ovih zaključaka, podataka.
Haris Pašović je postavio 10.898 velikih crvenih stolica za ubijene civile i kad se od tog broja oduzme broj 5.564 (Mirsad Tokača, Bosanska knjiga mrtvih, I tom, str. 164., to je broj ubijenih civila svih naroda sa dva dijela podijeljenog Grada Sarajeva) dobijamo kod Pašovića paušalno uvećanje od 5.334 ubijenih civila, bez navođenja argumenata, izvora koje je konsultovao.
Na Crvenu liniju postavljenja su i 643 male crvene stolice za ubijenu djecu i kad se od broja 705 (Mirsad Tokača, Bosanka knjiga mrtvih, I tom, str. 166., to je broj ubijene djece svih naroda sa dva dijela podjeljenog Grada Sarajeva) dobijemo kod Pašovića paušalno umanjenje od 62-e ubijene djece, bez navođenja argumenata, izvora koje je konsultovao.
Wikpedija navodi da je Haris Pašović konsultovo Centar za istraživanje i dokumentaciju. Nisam mogao nigdje da pronađem ovaj centar. U Sarajevu postoji Istraživačko dokumentacioni centar (IDC) i na osnovu informacija o sadržaju ovog memorijalnog događaja i podataka koje nudi IDC vidljivo je da on podatke IDC nije koristio, što sam pokazao i ovu tvrdnju dokazao analizom koju sam Vam ponudio.
Predstavnici sarajevske umjetničke, političke, intelektualne i NVO elite priču o Sarajevu, Bošnjacima kao žrtvi grade na mitovima, legendama i lažima, na primjer, 11.541 ubijeni građanin Sarajeva, 1.601 ubijeno dijete, 1.425 dana opsade, 325 granata koje su dnevno padale na grad, da su srpske snage u većini bili na brežuljcima, brdima i planinama oko Sarajeva, postoji samo opkoljeno Sarajevo (misle na dio grada gdje su Bošnjaci bili većina).
Moja uvodna analiza u ovom mom blogu je pokazala kako jedan umjetnički performans može postati narativ, laž, priča bez argumenata, kojeg se drže svi koji koji grade javno mnenje i prenose i pronose priču o opkoljenom ratnom Sarajevu u kom je ubijeno 11. 541 građanin. (Posebna priča što je za njih ratno Sarajevo prostor pod kontrolom Armije RBiH: prvo od Nedžarića do Baščaršije, što je to područje oko 7% teritorije Sarajevskog ratišta unutar Užeg obruča, vatrenih linija dodira zaraćenih strana, i drugi područje od oko 20% van Šireg obruča, vatrenih linija dodira zaraćenih strana. Za njih ne postoji 75% područja Grada Sarajeva koje je bilo pod kontrolom Vojske Republike Srpske.
Sve ovo je prekriveno pričom da je jedino dio Grada Sarajeva bio opkoljen, zanemarujući istorijske činjenice da je prvo Grad Sarajevo bio podijeljen po etničkim teritorijama, pa poslije toga su jedni druge blokirali i opkolili.
Ne mogu i neće Bošnjaci da prihvate očitu istinu, činjenicu da su i teritorije Srpskog Sarajeva u ratu bile blokirane i opkoljene.
U sarajevskoj kulturi sjećanja prevladavju laži, mitovi, legende a zanemaruju se istine, rezultati do kojih se došli pojedinci ili institucije mukotrpnim naučnim dugogodišnjim radom.
Svakog dana možete čuti od aktera sarajevske kulture sjećanja da je u Sarajevu ubijeno 11. 541 ljudi, ili još gore, strašnije kad izjavljuju da je ubijeno oko 12.500 ili 14.500 građana Sarajeva.
Nisu svjesni, a možda i jesu, da govore gluposti, tvrdnjom, izjavama o ubijenim ljudima, zaboravljajući da u svakom ratu najveći broj žrtava su vojnici svih strana u sukobu. Pogledati, Mirsad Tokača, na str. 165., Bosanske knjige mrtvih, da je ukupan broj žrtava 13.952, (5.564 ubijena civila i 8.388 poginulih vojnika.
Da bih objasnio porijeklo, rađanje još jedne sarajevske laži, a to je njihov narativ da je tokom rata u opkoljenom Sarajevu ubijeno 1.601 dijete, krenuću od televizijskog priloga novinarke Yutela Gordane Suše, u stvari to je reportaža o posjeti Beogradskog kruga, čiji su članovi prisustvovali Osnovačkoj skupštini Srpskog građanskog vijeća decembra mjeseca 1995. godine. U toj reportaži o ratnim žrtvama govori prof. dr Arif Smajkić, direktor Zavoda za zdravstvo BiH, i izjavljuje da je u Sarajevu tokom rata ubijeno oko 1.600 maloljetne djece. Tu informaciju su preuzeli i članovi Dječije ambasade koju su koristili prilikom svojih nastupa. Poslije su svi akteri javne scene u Sarajevu tu ničim argumentovanu izjavu do dana današnjeg ko papagaji u svakoj prilici izjavljuju da je u opkoljenom Sarajevu tokom rata ubijeno 1.601 dijete.
Na osnovu svih meni dostupnih podataka, činjenica, tvrdim da je u građanskom, odbrambeno-otadžbinskom ratu od 1992. do 1995. godine , u podijeljenom i opkoljenom Gradu Sarajevu (Grad Sarajevo i Srpsko Sarajevo) ubijeno ili poginulo oko 700 maloljetne djece.
Oko 580 u Gradu Sarajevu i oko 120 u Istočnom Sarajevu!
Akademik prof. dr Smail Čekić urednik je monografije "Zločini nad djecom Sarajeva", koja je objavljena 2010. godine, gdje je na 856. stranici ove monografije objavljen podatak da je u opkoljenom Sarajevu ubijeno 524-o djece.
Mirsad Tokača, IDC Sarajevo, 2012. godine na 126. stranici "Bosanske knjige mrtvih", I tom, sa navedenim podacima o svakoj žrtvi zaključuje: "U Sarajevu je smrtno stradalo i 705 maloljetnih osoba, od čega je 611 djece ubijeno kao civili, a 95 je poginulo u statusu vojnika."
Napomena (D.Š) Među ubijenom i poginulom djecom Grada Sarajeva je i oko 120 djece koja su ubijena ili poginula na teritoriji ratnog Srpskog Sarajeva, kao dijela nekada jedinstvenog Grada Sarajeva.
Na Spomen obilježju ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995, godine, 10. maja 2010. godine uklesani su podaci za 520 žrtava.
Na otvaranju dijela Spomen obilježja ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 2010. godine dobili smo obećanje da će se nastaviti sa istraživanjem o ubijenoj djeci i da će ti podaci biti uklesani na spomen-obilježje.
Danas, petnaest godina poslije ovog obećanja svjedočim da je istina da Udruženje ubijene djece, druga udruženja proistekla iz rata, sarajevske institucije i organizacije, sarajevski intelektualci i političari nisu uspjeli da dođu do podataka ni o jednom ubijenom djetetu u opkoljenom Sarajevu i da ime te žrtve uklešu na dio Spomen-obilježja ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992. -1995. godine.
Ovih dana pratim kako je sarajevski narativ, ničim argumentovan, o ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva, koji se posebno koristi u Danima Kantona Sarajevo, postao osnova za naziv umjetničkog performansa „Plač za 1.601 dijete“, autora Rikarda Larme.
Ovoga puta za razliku od umjetničkog performasa Harisa Pašovića, gdje je umjetnička fantazija postala osnova za utvrđivanje lažnih istorijskih činjenica, ove lažne istorijske činjenice koriste se kao izvor, inspiracija za naziv performansa Rikarda Larme, „Plač za 1.601 dijete“.
Prema podacima Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, tokom 1.425 dana duge opsade, ubijeno je 1.601 dijete. (D.Š. podaci nisu nigdje verifikovani i objavljeni, ogromna većina im vjeruje na riječ, ali postoji nekoliko ljudi koji im ne vjeruju, i koji dobijaju najcrnje epitete od većine kojom se manipuliše.
U ponedjeljak, 5. maja, na Spomen-obilježju ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva položeno je cvijeće i odana počast najnevinijim žrtvama najduže opsade jednog glavnog grada u modernoj istoriji.
Povodom obilježavanja Dana Kantona Sarajevo, 5. maja u Galeriji JU Bosanski kulturni centar Kantona Sarajevo otvorena je izložba ''Plač za 1.601 dijete'' koja predstavlja selekciju fotografija Rikarda Larme, nastalih tokom opsade Sarajeva koje govore o svakodnevnici i djetinjstvu suočenom sa brutalnošću rata.</description>
<link>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62093/umjetnicka-fantazija-kao-osnova-za-pisanje-istorije-gradanskog-rata-u-sarajevu-od-1992-do-1995.-godine</link>
<guid>https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62093/umjetnicka-fantazija-kao-osnova-za-pisanje-istorije-gradanskog-rata-u-sarajevu-od-1992-do-1995.-godine</guid>