Frontal RSS Feed https://www.frontal.ba/ Copyright 2024 Promotim d.o.o. Frontal RSS Feed Baštionik da nam bude svetionik Thu, 29 Feb 2024 08:39:39 +0100 Elem, neki dan je naš gradonačelnik Stanivuković predložio svoje favorite za aprilske nagrade grada Banjaluke. Tako je za Zlatni grb Grada Banja Luka predložio mladu i perspektivnu plivačicu Lani Pudar, a za nagradu Plaketa Grada Banja Luka – jeromonaha Metodija igumana manastira Gomionica, organizaciju „Baštionik“, Humanitarnu organizaciju „Srbi za Srbe“, književnika Stevu Grabovca, humanitarca Ognjena Golića koji je više desetina puta darivao kapi koje život znače, te koordinatorku banjalučke Sigurne kuće Amelu Bašić Tomić. Kao što vidite ima tu za svakoga po nešto, ali meni se posebno svidio prijedlog da se nagradi organizacija „Baštionik“, u stvari njihovo puno ime je Srbsko sabranje „Baštionik“. Zašto „Baštionik“? Prvi razlog je što ne jebu dva posto Vuka Karažića i jednačenje suglasnika po zvučnosti. U ovom slučaju se zvučno "B" jednači sa bezvučnim "S" i prelazi u svoj bezvučni par "P", što daje jedino pravilan oblik-srpski. Drugi razlog je što ne posustaju u borbi protiv bjelosvjetskih satanista koji izlažu po Republici Srpskoj. Znam, nemate pojma o čemu se radi, ali podsjetiću vas. Oni su ustali 2016. ljeta gospodnjeg protiv mrtvačke glave Damiena Hirsta u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske, gdje se mladi Srbi vjenčavaju. Kao što onoma rekoše „Ne interesuje nas ni naziv izložbe, ni simbolika eksponata, niti slava autora… mi ne želimo da našoj djeci koju dovodimo na ovu svečanost prepunu radosti, ljubavi i mladosti moramo objašnjavati zašto divni ćirilični naziv ove zgrade prekriva slika mrtvačke glave, simbola zla koji uliva strah u dječija srca.“ Treći se razlog nastavlja na drugi. Razumijem da im smeta mrtvačka glava nekog Engleza Hirsta, a ne ide mi u glavu kako im ne smetaju onolike mrtvačke glave raznoraznih Ravnogorskih pokreta sa kojima potpisuju zajednička pisma, a vjerujem i da imaju slične stavove i da se prijateljski druže. Naravno, postoji i četvrti razlog zbog kojeg ih grad Banjaluka mora nagraditi. Baštionik je inicirao prošle godine peticiju, pazi sad, „povodom agresivne, provokativne i uvredljive najave dolaska tzv. „Povorke ponosa“ u Banjaluku 18.03. ove godine. Ove najave dolaze od organizacija sa sjedištem u Sarajevu, kao i organizacija iz Banjaluke, finansiranih iz budžeta stranih agentura tj. vladinih i nevladinih organizacija. Pod maskom borbe za ljudska prava i demokratiju ove organizacije se zalažu za degradiranje tradicionalnih, hrišćanskih, istinskih ljudskih i civilizacijskih vrijednosti, moralnih normi i zdravih temelja na kojima počiva svako društvo.“ I na kraju, ali ne i manje važno, ove moralne veličine su se neki dan opet oglasile povodom “Nacrta zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama Republike Srpske“, gdje oni vide opasnost od uvođenja „rodne ideologije“ kojim se „razara naša tradicionalna porodica“, a rodnu ideologiju zastupaju pripadnici LGBT+ populacije. Ovo je pet razloga zbog kojih ova organizacija treba da dobije priznanje od grada Banjaluke i na taj način će se i gradonačelnik i „Baštionik“ pokazati da su nepismenost, nekultura, homofobija, femicid, četništvo i vrijednosti srednjeg vijeka poželjne u ovom gradu. Kad može Baja dobiti orden od Republike Srpske, može i Baštionik od grada. S vjerom u Boga za kralja i otadžbinu. Amin.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62015/bastionik-da-nam-bude-svetionik https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62015/bastionik-da-nam-bude-svetionik Dijalog između Aristotela i Milana Ljepojevića Wed, 21 Feb 2024 13:01:35 +0100 To jutro se Milan Ljepojević probudio sav nikakav, kao da ga je Visoki predstavnik Šmit pregazio ili barem ambasador SAD-a Marfi. Imao je namjeru da ustane i ode na posao, ali temperatura od 37,8 bi oborila u krevet Milorada Dodika, a kamoli njega, običnog njegovog hroničara. Malaksao i nemoćan vratio se u krevet, uzeo je 50. broj časopisa „Argumenti“ i pokušao da čita tekst profesora Branimira Kuljanina „Atlantistički neoliberalni, korporativni imperijalizam i evroazijska budućnost svijeta“, ali nakon nekoliko stranica glava mu je klonula i on je utonuo u san ili se tako činilo nekome ko gleda sa strane. Da li je za to kriva temperatura ili članak profesora Kuljanina, u glavi Ljepojevića se pokrenuo ringišpil događaja i likova. Dok je letio kao dvoglavi orao, Ljepojević je ispod sebe vidio Sjedinjene Američke Države kako gore u građanskom ratu, Njemačku koja se raspada u recesiji, Veliku Britaniju u rukama Iluminata, Kinu kojom vladaju trijade, Rusiju kako „gazi“ Rumuniju, ali dok je letio iznad Grčke, vidio je njemu nepoznatu osobu, sijede kose, zamotanu u bijeli čaršaf. Nije mogao to da ignoriše i natjerao je dvoglavog orla  u sebi da sleti kraj starca i tada nastade drama. „Ko si ti starče“, upita Ljepojević? „Aristotel“, odgovori starac. „Onaj Aristotel“, radoznalo nastavi Ljepojević? „Da, taj. Jel` ti znaš još nekog Aristotela“, upita uvređeno starac? „O čemu sada filozofiraš filozofe“, reče Ljepojević, ponosan na svoju igru riječima. „Razmišljam o epistemologiji“, istovremeno ponosno i pomalo rasijano odgovori Aristotel. „Šta ti je to“, boljažljivo upita Ljepojević? „Šta je to valjanosti naučnog saznanja“,  odgovori Aristotel. „Iiiiiiiii“, zausti Ljepojević? „Pa shvatio sam da nauke nema bez opštosti, što je znanje opštijeg karaktera to je vrijednije, reče Aristotel i onda doda. Nauka mora biti i objektivna, sistematična, precizna, pouzdana i na kraju provjerljiva i odbacljiva.“ „A gdje tu politika“, upita već pomalo iznervirani Ljepojević? Politika nema šta da traži u nauci, ona se veže za državu, demokratiju i društvo, začuđeno mu odgovori Aristotel. Vidno iznerviran i vičući on reče ali „Bez političke podrške, od nauke nema ništa.“ „Kako to mislite“, upita zbunjeni Aristotel? Pa fino, reče Ljepojević, „ako nemate podršku od vlasti, vi ne možete da radite bilo šta, a kamoli da se bavite naukom. Nemate novac, nemate titule, nemate zgrade, učionice, laboratorije, nemate opremu, nemate časopis da objavljujete radove, nemate ništa.“ „Ali imate razum, činjenice, metod, to je dovoljno da dođete do istine“, viknu Aristotel. Ljepojević je likovao, gledajući iznerviranog Aristotela i mirnim glasom reče. „Razum je precjenjen, činjenice smo već sjebali postistinom, a metod je relativna stvar. Dragi moj Aristotele, mislim da vas je vrijeme pregazilo.“ „To što vi govorite nema veza sa logikom“, reče Aristotel. „Kakva logika, starče, to je nebitno kod nas u Republici Srpskoj, to ne važi“, odgovori Ljepojević. „A gdje vam je ta Republike Srpska“, zbunjeno upita Aristotel „Na Balkanu“, reče Ljepojević, pazeći da mu se slučajno ne omakne Bosna i Hercegovina. „Pa vi ste varvari“, prosikta Aristotel. „Možda smo i to, ali mi smo Srbi i mi smo konstitutivni“, samouvjereno  odgovori Milan. „Šta vam je to konstitutivno“, izleti novo pitanje iz iznerviranog Aristotela? „To ti je, filozofe, ko atom, od toga je sve izgrađeno kod nas“, trijumfalno i teatralno odgovori Ljepojević Ali..... U tom trenutku Ljepojević se probudio i osmijeh mu se „razvukao preko cijelog lica“ znao je šta da kaže na promociji „Argumenata“ i znao je da će se to svidjeti šefu. Nedostajao mu je Aristotel, sve drugo je imao.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62014/dijalog-izmedu-aristotela-i-milana-ljepojevica https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62014/dijalog-izmedu-aristotela-i-milana-ljepojevica Baja u osnovnoj školi, a uskoro će i u lektiru Mon, 12 Feb 2024 08:12:03 +0100 Znate onu priču o tome kako su, dok smo mi ćutali, odveli jedne, druge, treće i na kraju niko nije mogao da se pobuni kada su došli po nas. E kod nas u Republici Srpskoj se igrica preokrenula. Prvo je pjevao po kafanama i zborovima, onda se prebacio na gradske klubove. Prepoznat kao „čovjek iz naroda“ i „patriota“ počeo da pjeva na stranačkim mitinzima SNSD-a, potom je uslijedio duet sa Dodikom pod šatorom, da bi ga u januaru ove godine taj isti Dodik i odlikovao nekim ordenom u kojem se spominje Njegoš. Naravno da znate o kome se radi, to je Baja Mali Knindža. Sad se vi pitate šta je sljedeći nivo našeg country songwritera? Pa nastupi u školama. Elem, koliko mogu da pročitam na pojedinim portalima Baja Mali Kninža će 17. febrauara održati koncert u Osnovnoj školi „Branko Radičević“ u Banjaluci, tačnije u njenoj sportskoj sali, koju su čekali godinama i napokon dobili krajem 2020. godine. Istina, koncert će biti održan u subotu u 19h.  kada djeca nisu u školi, tako da se to može interpretirati kao komercijalne i vannastavne aktivnosti, ali to su samo tehničke finese. Ovdje je u pitanju moralni aspekt cijelog koncerta i koncepta? Šta u školskim objektima treba da traži neko ko pjeva stihove   “Ne volim te, Alija, zato što si balija, Srušio si miran san, Nosila ti Drina sto mudžahedina Svaki dan.”   Ili možda ove   “Stan'te pase i ustaše Ne dirajte to je naše U nama je srce lavlje Mi branimo pravoslavlje.”   Ako pogledate Zakon o osnovnom vaspitanju i obrazovanju Republike Srpske, član 6. u kojem se navode Zadaci osnovnog vaspitanja i obrazovanja vidjećete da se ovim krši mnogo toga.             4) razvijanje i njegovanje osnovnih moralnih vrijednosti, stavova i odnosa, vrijednosti pravde, istine, slobode, poštenja i lične odgovornosti,             5) razvijanje svijesti o pripadnosti vlastitom nacionalnom i kulturnom identitetu, jeziku i  tradiciji na način primjeren civilizacijskim tekovinama,             7) razvijanje samopouzdanja, samopoštovanja, samokontrole, sposobnosti prepoznavanja svojih emocija i emocija drugih lica,              10) razvijanje komunikacionih sposobnosti, tolerancije, poštovanja različitosti i mišljenja drugih, te njegovanje drugarstva i prijateljstva,             12) podsticanje i razvijanje kulturne, vjerske, jezičke i polne ravnopravnosti i tolerancije, te empatije prema slabim, starim i nemoćnim licima. Ako u Osnovnoj školu Branko Radičević ima ijedan učenik bošnjačke ili hrvatske nacionalnosti, a vjerujem da ima, direktor ili direktorica bi trebali ovakvim likovima zabraniti da priđu blizu škole na 100 metara, a kamoli da drže koncerte. Ako u ovoj školi radi ijedan pristojan i pošten prosvjetni radnik, treba da se pobuni protiv ovakve zloupotrebe školskih prostorija. Ako među roditeljima učenika ove škole ima ijedna normalna i pristojna osoba, trebao bi da se pobuni protiv ovog primitivizma i narušavanja ugleda škole. Jer tanka je linije od nastupa subotom naveče u fiskulturnoj sali, do zvijezde svetosavske priredbe. Ovo je stvar ljudskosti i empatije prema drugima, a ne stvar muzičkog ukusa. Ovo je stvar profesionalnosti i digniteta. Ovo je stvar pristojnosti i građanske hraborsti, pa makar tome bio pokrovitelj i Milorad Dodik, a ne dvorska luda SNSD-a, profesor doktor Vlado Đajić. P.S. Braćo Srbi, prije nego što ospete paljbu po ovom sorošovcu, zamilsite da se ovo dešava u Hrvatskoj i da umjesto Baje pjeva Thompson, ista su to govna, da li bi imali razumijevanja za takve priredbe? P.P.S. Na kraju krajeva SNSD ima svoju salu u krugu Čajaveca, pa neka tamo đipaju koliko hoće, kad hoće i uz publiku koja to hoće.   Preuzeto sa: blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62013/baja-u-osnovnoj-skoli-a-uskoro-ce-i-u-lektiru https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62013/baja-u-osnovnoj-skoli-a-uskoro-ce-i-u-lektiru Dobri razgovori zavjesa za loše i nepotpune priče Thu, 08 Feb 2024 09:05:17 +0100 Naivnost jednih i lukavstvo drugih pod motom „Može ljudski“! I poslije svega ostaju na snazi tri nametnute priče.  „Može ljudski“, dokumentarni film, Al Jazeera Balkans, najavljuju, opisuju, kažu da on „jest trilogija priča o ljudima koji vlastitim primjerom pokazuju da u Bosni i Hercegovini, uprkos svim njenim nelogičnostima, i dalje postoji solidarnost, da je moguć suživot kao i saradnja među ljudima“. „Ja mislim da mi ovdje imamo neke tri nametnute priče u ovoj državi. Ja sad neću da ulazim u politiku i to, ali to je činjenica. Svako malo dijete zna da imamo tri nametnute priče i svi bi trebali da se ponašamo u skladu svoje priče. Ja nekako pokušavam da se ne ponašam u skladu  samo te priče, razmišljam svojom glavom, a ja, ja kad razmišljam svojom glavom vidim da svaka pojedinačna priča koju sam ja čuo ne može se prepoznati ako čovjek ne kaže svoje ime“, su misli  Jankice Janka Samoukovića, izrečene u ovom dokumentarnom filmu. Čovjek, u istom dokumentarnom filmu, izjavljuje, kaže svoje ime : „Ja sam Amir Omerspahić. Rođen sam u Istočnoj Bosni i Hercegovini. To je opština Han-Pijesak, mjesto Gođenje. Iz logora sam izašao dvadesetdevetog januara devedesetšeste godine.“ Pažljivo sam pogledao cio film i nigdje Amir Omerspahić ne govori iz kog je to logora i čijeg izašao „dvadesetdevetog januara devedesetšeste godine.“, ni kad je u njega ušao! Lijepo je slušati humanog Jankicu Janka Samoukovića koji u ovom dokumentarnom filmu misli i govori „Ja mislim da je ovo pravi recept, da slušamo pojedinačno i da vjerujemo, da poštujemo ljudska stradanja bez obzira čija su.“, i za njega „To je glavni recept u BiH koji bi bio funkcionalan i uspješan“.   Recept se sastoji po njemu u tome „da smo dobri prijatelji, da razgovaramo, da...ništa drugo. Mi ustvari, ništa drugo ne radimo...Zbog čega? Zato što se razumijemo.“ Dobri prijatelji, koji se razumiju, poštuju ljudska stradanja bez obzira čija su, hodate zajedno, vodaju vas, ugoščuju i počaščuju vjerujete jedni drugima, morate uraditi i  nešto više, a to je ukazati na istine o logorima, i tako razbijati „nametnute priče“, ovog putu riječ je o nemetnutoj priči logoraša Amira Omerspahića. Meni ko pažljivom slušaocu i gledaocu, koji je zainteresovan za istinu i pravdu, i koji se slaže sa stavom Samoukovića „da svaka pojedinačna priča koju sam čuo ne može prepoznati ako čovjek ne kaže svoje ime“, traži, ovo je moj stav, da to „ime“ (Amir Omerspahić) saopšti iz kojeg i čijeg je logora „izašao dvadesetdevetog januara devedesetšeste godine“ i kada je u njega ušao. Koliko je meni poznato, a postoje i pravosnažna sudska presuda, posljednji koncentracioni logor za Srbe iz Bosne i Hercegovine „Silos“ Tarčin, zatvoren je 27. januara 1996. godine. Svi drugi logori za sve narode u Bosni i Hercegovini zatvoreni su potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, 14. decembra 1995. godine. I na kraju jedno kviz pitanje: U čijem logoru je bio Amir Omerspahić? Srpskom Hrvatskom Bošnjačkom   Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (08.02.2024.)      https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62012/dobri-razgovori-zavjesa-za-lose-i-nepotpune-price https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62012/dobri-razgovori-zavjesa-za-lose-i-nepotpune-price Šta će Banjaluci toliki parkovi gradonačelniče Stanivukoviću? Wed, 31 Jan 2024 10:06:28 +0100 Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković je veoma vrijedan čovjek, pored svih obaveza koje nosi njegov posao on je u ponedeljak u 5 popodne, dok se vaskoliki radni narod oporavlja od prvog radnog dana, na društvenim mrežama objavio radosnu vijest da Banjaluka postaje bogatija za 5 parkova. Naravno, ekološki osvješteni mediju u Republici Srpskoj, ili barem ono koje ne kontroliše SNSD, prenijeli su tu informaciju u utorak ranom zorom. Kao neko ko je prije 20 godina šljego, iz pasivnih krajeva bogatih zelenilom, na banjalučki asfalt, vijest me obradovala i zadrgolila i odmah sam kliknuo na vijest da vidim gdje će biti ti silni prakovi. I krenem da čitam. Park kod tržnog centra Delta je odlična stvar, samo ne znam kako će planirano jezero i komarce, progutati većina, čitaj SNSD i njegovi privjesci, u gradskoj Skupštini. Ovaj drugi „Park knjige“ pokušavam da lociram ali mi baš ne ide. Znam da ima onaj parkić između Narodnog pozorišta i Banskog dvora, ali on postoji odavno. Možda se ne zove park, ali parkovski izgleda. Ima stazu, kante za smeće, klupe i fontanicu. Znači Banjaluka će dobiti park, koji već postoji. Treći park će biti na mjestu nekadašnjeg kina Kozara. Odem na Google Earth da vidim površinu tog parka i realno to može biti parkić, a nikako park. Kada gazda Stanivuković metne stazice, klupe, dječije igralište i Ljetnu scenu Narodnog pozorišta RS, biće mjesta i za poneko drvo.Vjerujem da će se tom arhitektonskom performansu obradovati stanari okolnih zgrada, ali nazvati to parkom je pretenciozno i folerski. Park posvećen Tvrtku I Kotromaniću je opet priča za sebe,. To je ostrvce u sredini nedavno otvorenog revolucionarnog kružnog toka koje će „pojesti“ spomenik Tvrtku I Srbinu i koji će služiti kao prečica od hotela Palas do Kastela ili od Gradske pijace do Ferhadije. Dobro, nerviraće i gradonačelnicu Sarajeva, jer naš Tvrtko će biti bronzaniji i veći od njenog, ali to nema veze sa parkom. Može ga gradonačelnik Stanivuković parkom zvati, ali park sigurno neće biti. Peti park će biti u Kupusištu i zvaće se „Park ćirilice“, ali tu već park postoji. Kao i kod „Parka knjige“ imamo staze, kante za smeće, klupe, drveće, djecu koja se igraju na travi, kerove i nije mi jasno šta će gradonačelnik da uradi s tim da bi ga pretvorio u park. Valjda će metnuti neko specifično ćirilično slovo tipa Ж, Љ ili Ш i eto novog predizbornog parka. Sve u svemu od 5 parkova, Banjaluka će dobiti jedan pravi, a sve ostalo je prodavanje pare, magle i PR-a stanovnicima Banjaluke. Plašim se šta će ostati od pobrojanih parkova nakon rekonstrukcije i preimenovanja istih, vjerovatno će biti još manje zelenih površina nego što su ih imali ranije. Svi dobro znamo da se kod nas parkovi ne grade, da bi se ugrađivali. P.S. Mi smo sa zelenom raskrstili još 1992. godine i vjerujem da će biti i onih koji će ovu inicijativu gradonačelnika zdušno prihvatiti.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62011/sta-ce-banjaluci-toliki-parkovi-gradonacelnice-stanivukovicu https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62011/sta-ce-banjaluci-toliki-parkovi-gradonacelnice-stanivukovicu Neka gori profesorica Silajdžić Mon, 22 Jan 2024 08:43:32 +0100 Sabinu Silajdžić treba spaliti na lomači na sred Trga Alije Izetbegovića u Sarajavu. Ako je ne spalite onda je barem proglasite ludom i izbacite sa Ekonomskog fakulteta. Ako je ne možete ostaviti bez posla, dajte je barem kaznite novčano.  Ipak, najbolje da je spalimo za primjer ostalim profesorima Sarajevskog univerziteta, ali  i ostalim ludacima, koji odluče da kažu nešto što nije u skladu sa donesenim presudama i dominantnim narativom među Bošnjacima. Uradite nešto za Boga miloga, nije važno šta, samo je ućutkajte.   Predstavnici Udruženja Studentski parlament Univerziteta u Sarajevu, Imran Pašalić, Faruk Dević i Edin Maslo, od Etičkog odbora Univerziteta u Sarajevu traže da profesorica Sabinu Silajdžić ide na psihičku procjenu jer sumnjaju u njene „sposobnosti adekvatnog izvršavanja radnih obaveza“. Jer znate pokvariće nam omladinu, ko što je onomad Sokrat kvario mlade Atinjane. Na to se nadovezuju i mladi SDA koji kažu „Asocijacija mladih SDA BiH traži od Univerziteta u Sarajevu da pokrene disciplinski postupak i s Ekonomskog fakulteta udalji Sabinu Silajdžić. Univerzitet u Sarajevu je simbol savremene bh. države i mora ostati svjetionik i snažan zagovornik naučne istine i nepobitnih činjenica o agresiji na međunarodno priznatu i nezavisnu državu, koja je nakon protjerivanja, višegodišnje opsade, opkoljenih enklava i masovnih zločina, kulminirala genocidom koji je nepobitan pravni i historijski fakt. Onako kako je ranije provodio spektakularne političke hajke i progone, Univerzitet u Sarajevu mora odbaciti zlonamjerne i ponavljajuće velikosrpske propagandne teze, koje u javnost plasira profesorica na Ekonomskom fakultetu članica Naroda i pravde Sabina Silajdžić. Poručili su i to da, ako rektor i Senat UNSA to ne učine, onda pod svoje okrilje mogu vratiti i "prijeratnog kolegu Vojislava Šešelja". Uzgred  SDA mladunci su predvidjeli da profesorica Silajdžić više nije članica partije Narod i pravda. Ja sam optimista i vjerujem da gore pomenuta omladina i studenti nisu “dopingovani” političkom ostrašćenosšću, već su istinski zabrinuti za istorijsku istinu, ipak moraju da znaju da se sa različitim interpretacijama istorijskih, pa i sudskih činjenica, ne obračunava etičkim komisijama, prijetnjama i kaznama, već argumentima i činjenicama. Mladost je Mladost, ali mladost ne obravdava besvijest. Ima nešto duboko uzemirijuće kada se partijska omladina i student Univerziteta nađu na istoj strani tražeći nečiju glavu, naravno ne bukvalno već metaforički. Pogotovo je uznemirijuće što umjesto činjenica i argumenata, što je odlika racionalne i pristojne rasprave, traže da se profesorica Univerziteta jednostavno ućutka. Poklapanje stavova univerziteta i politike je mnogo zajebanije od pogrešne interpretacije istorijskih činjenica. Možda je profesorica Silajdžić u potpunosti u krivu, ali ona je bila dovoljno luda ili hrabra, da propituje nešto što se izgleda ne smije propitivati. U nauci se sve propituje i to je njezina osnova i nema te partijske, niti etičke komisije koja može nekoga da kazni, samo zbog toga što se ogriješio o dominantni narativ jednog društva. Možete je ignorisati, ali nemate prava da je poredite sa Šešeljem ili Galijaševićem, ona to nije zaslužila. Na kraju krajeva u Statutu Univerziteta u Sarajevu u članu 12. piše: Kao što rekoh ranije, činjenice i argumente na sto, a ne medijsku buku, otvorena pisma i  bijes ostrašćene rulje po društvenim mrežama. Koliko je sve otišlo predaleko, najbolje govori demant mladog, a već pokvarenog, zastupnika   Stranke za Bosnu i Hercegovinu u Predstavničkom domu entitetskog parlamenta iz Goražda Harisa Silajdžića da je u rodbinskoj vezi sa profesoricom Silajdžić, P.S. Znam šta pričam, jer slično sam proživio i preživio prije godinu i po dana.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62010/neka-gori-profesorica-silajdzic https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62010/neka-gori-profesorica-silajdzic Južni vetar za Republiku Srpsku Tue, 16 Jan 2024 09:31:50 +0100 Gledajući ovogodišnji svečani defile povodom Dana Republike Srpske pade mi na um nešto vrlo konstruktivno. Ako već odavno pjevamo tradicionalnu kajmakčalansku pjesmu „Pukni zoro“ ili ako smo prošle godine pjevali „Za Ljiljanu“ iz doba Kotromanića, zašto ne bismo mogli pjevati još neku pjesmu kojima bi poslali snažnu i jasnu poruku našim prijateljima i neprijateljima. Prvo mi na pamet pada veliki hit Šemse Suljaković „Izdali me prijatelji“. U toj pjesmi se fenomenalno sublimirana sva trenutna politička situacija u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Pjesma počinje stihovima „Izdali me prijatelji, izdao me brat, izgubila sve sam bitke, ali vodim rat“ Prvi stih ove pjesme je namjenjen svima onima koji su „opravdano spriječeni“ da prisustvuju našem slavlju od predsjednika Srbije Vučića, ministra inostranih poslova Dačića, mađarskog predsjednika Orbana preko predjednika Crne Gore Jakova Milatovića, prvog čovjeka Narodne skupštine Crne Gore Andrije Mandića, do Milorada Pupovca i Dragana Čovića. Iako je izdaja evidentna, to ne znači sa smo se predali, već da vođeni kosovskim zavjetom, svetosavskom vjerom i mudrom politikom Milorada Dodika, mi poraze pretvaramo u pobjede. Istovremeno, stihovima koji slijede mi pokazujemo da nismo sami, da imamo prijatelje u svijetu i izražavamo zahvalnost svima njima, a najviše redsjedniku Rusija Vladimiru Putinu, ambasadoru Rusije u BiH Kalabuhovu koji su uvijek tu za nas. Jer ti si mi najvažniji, ne izdaj me ti. Budi uvek pored mene, moja ljubavi Prodali me svi rođeni, za dukata tri. Više vredim al’ ne žalim, kad smo skupa mi. Takođe, gore navedeni stihovi pokazuju i odnos opozicije u Republici Srpskoj prema nacionalnim interesima i njihovu spremnost da za male pare počine izdaju. Na kraju imamo i stihove koji najbolje odslikavaju trenutni položaj predsjednika Milorada Dodika i hibrdni rat koji se vodi protiv Republike Srpske. Nek sve uzmu, neka lažu, neka mrze me. Nek svi budu protiv mene izdržat ću sve. Ako sagledamo malo širi kontekst, vidjećemo da je melodija ove pjesme veoma bliska turskom melosu, što bi svakako naišlo na razumijevanje i odobravanje našeg prijatelja Erdogana, kao prijatelja iz Azerbejdžana, ali bi poslužila i Trojci da pridobije sve one Bošnjake koji su razočarani politikom SDA, a nisu komunjare kao oni Komšićevi. Prije izvođenja svakako bi trebalo bi provjeriti da pjesma nije plagijat, da izbjegnemo svako podmetanje slično ukrajinskoj ikoni. Na kraju krajeva, kada bi Šemsa Suljaković ovu pjesmu otpjevala na Trgu Krajine 9. januara, Republika Srpska bi jasno pokazala da je društvo koje cijeni i afirmiše multietničnost. Vrijeme je da umjesto svježeg vjetra na Balkanu, počnu duvati neki drugi vjetrovi, pa zašto ne i Južni vetar?   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62009/juzni-vetar-za-republiku-srpsku https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62009/juzni-vetar-za-republiku-srpsku Alternativna istorija, Alternativne televizije, prijmer sela Kravica Mon, 08 Jan 2024 14:00:41 +0100 U petak 5. januara na sajtu Alternativne televizije pojavio se tekst „Parastos Srbima ubijenim na Božić u Kravici 1993. godine” koji je školski primjer „patriotske“ neprofesionalnosti i pristrasnosti, a evo i zašto to tvrdim. Primjer br. 1 Na početku tog teksta se kaže „U bratunačkom selu Kravica danas će biti osveštan renovirani spomen-prostor i služen parastos za 158 Srba iz ovog mjesta i susjednih zaselaka stradalih u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, od kojih su njih 49 ubile muslimanske snage iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića na Božić 1993. godine.“ Činjenica br. 1 Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica Republike Srpske, 7. januara 1993. godine u napadu na selo Kravica poginula je ili ubijena 51 osoba srpske nacionalnosti, a ne 49. Činjenica br. 2 Drugi problem je što se taj dan služi parastos za 158 Srba, koji su za četiri godine rata stradali na ovom području, pa se zbog neadekvatnog izvještavanja medija, taj broj ubijenih Srba, veoma lako povezuje sa dešavanima od 7. januara 1993. godine. Činjenica br. 3 Treći problem je što se u tekstu ne spominje da je u selu Kravica, krajem 1992. i početkom 1993. godine bila stacionirana vojska Republike Srpske, a Sud u Hagu je utvrdio i Vojske Jugoslavije, i samim tim to selo je bilo legitimna vojna meta. Takođe se svjesno ne pravi razlika između broja ubijenih civila i vojnika. Prema zvaničnim podacima Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica Republike Srpske, u ovom napadu je ubijeno 36 vojnika i 15 civila, što svakako mijenja sliku o obimu i načinu stradanja Srba i opisu svega onoga što se dešavalo tog 7. januara 1993. godine u Kravici i okolnim zaseocima. Primjer br. 2 Dalje u tekstu možemo pročitati „Za 12.00 časova predviđeno je odavanje počasti i polaganje cvijeća uz spomen-krst u Kravici za 3267 poginulih srpskih civila i boraca iz srednjeg Podrinja i Birča.“ Činjenica br. 4 Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina, u srednjem Podrinju (opštine Srebrenica, Bratunac, Vlasenica, Zvornik, Rogatica, Han Pijesak, Milići i Šekovići) ubijeno je oko 2710 Srba, od toga 465 civila i preko 2245 vojnika. Kao što vidimo broj žrtava je uvećan za 550 ljudi. Primjer br. 3 „Nakon brojnih zločina počinjenih u srpskim selima oko Srebrenice i Bratunca u prvoj godini građanskog rata u BiH, Orićevi džihadisti su svoj krvavi pir nastavili i 1993. godine, kada su na pravoslavni Božić upali u Kravicu ubivši 49 mještana, a još 80 je ranjeno. Sedam ih je nestalo i pet ih još nije pronađeno ni nakon 31 godine.” Činjenica br. 5 Problem je što se za ovaj napad optužuje isključivo Naser Orić, kada je Sud u Hagu utvrdio da su detalje napad isplanirali Hamed Salihović i Ramiz Bećirović, a u napadu su učestvovali vojnici iz sela Sućeske (na čelu sa Zulfom Tursunovićem), Glogove (na čelu sa Ejubom Golićem), Biljega, Mošića i Delića (na čelu sa izvjesnim ‘Zisom’ iz Žanjeva), Cerske i Skugrića (na čelu sa Šemsom Salihovićem), Jaglića, Šušnjara i Brezove Njive (na čelu sa Sidikom Ademovićem), Osmača, Konjević-Polja, Jagodnje i Joševe, te da je bilo i boraca iz Srebrenice neutvrđenog identiteta. Trebamo dodati da se Naseru Oriću sudilo u Hagu i domaćim sudovima i da je svaki put oslobođen krivice. Primjer br. 4 “Od početka rata pa sve do polovine 1995. godine muslimanske snage iz Srebrenice stalno su upadale u srpska sela oko ovog mjesta, Bratunca, Milića, Skelana i Zvornika, ubijajući sve što stignu, pljačkajući i paleći srpsku imovinu, a zarobljene su mučili, masakrirali, odsijecali im glave i pokazivali ih u Srebrenici, a zabilježen je i slučaj da su Nenada Rankića pekli na ražnju.” Činjenica br. 6 Kada čitate ovaj pasus stiče se utisak da su samo “muslimanske snage iz Srebrenice” napadale i upadale u srpska sela, dok to nikada nisu radile snage Vojske Republike Srpske. Jednostavno to nije istina i malo je poznato da je u aprilu 1992. godine Srebrenica bila u rukama Srba, da bi je ponovo preuzeli Muslimani. Činjenica br. 7 U izvještaju koji je CJB Bijeljina MUP Republike Srpske broj 12-02/ 4- 233 -163/05 uputilo Okružnom tužilaštvu Bijeljina navodi se da su ranjenog teritorijalca Nenada Rankića odveli „u mjesto Potočari gdje su ga pripadnici gore navedenih jedinica ranjenog palili, sjekli i na druge načine mučili usled čega je izgubio život…“, ali nigdje ne piše da su ga pekli na ražnju. Primjer br. 5 „Po proglašavanju Srebrenice zaštićenom zonom UN, umjesto demilitarizacije nastavljeni su upadi iz te enklave u srpska sela i, izuzimajući tri sela uz Drinu, uništena su sva srebrenička i veliki broj sela u bratunačkoj i milićkoj opštini /više od 100 sela/, a jedinice Nasera Orića ubile su oko 3.000 Srba, od kojih više od polovine civila.“ Činjenica br. 8 Prema podacima Odjeljenja za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije od trenutka kada je Srebrenica proglašena „zaštićenom zonom“ (april 1993. godine do 1995. godine) desila su se napadi na tri srpska sela Osmače, Srebrenica i Tamburića Kosa u kojima je stradalo troje ili više ljudi. Samim tim nije ubijeno ni 3000 Srba, a pogotovo ne toliki broj civila. Primjer br. 6 “Napadi i masakri najčešće su izvođeni na velike pravoslavne praznike kao što su Božić, Petrovdan, Đurđevdan, Vidovdan.” Činjenica br. 9 Nigdje ne piše da se ne smije napadati na vjerske praznike i da je to samo po sebi zločin, baš kako što ne piše da je u vrijeme pomenutih vjerskih praznika veliki broj srpskih vojnika odlazio sa položaja, što je njihov protivnik i te kako koristio. Osim toga bilo bi interesantno vidjeti koliko je Vojska Republike Srpske poštovala muslimanske i katoličke vjerske praznike i suzdržavala se od napada u tom periodu, pošto znamo kako su se odnosili prema džamijama i katoličkim crkvama. Primjer br. 7 „Božićni napad na Kravicu je, prema pričama preživjelih, ali i istorijskim podacima, bio nastavak ustaškog zločina koji je počinjen na Vidovdan 1944. godine, kada su ustaše iz okolnih sela zapalile 38 mještana srpske nacionalnosti u podrumu jedne kuće u selu Zonići kod Kravice.“ Činjenica br. 10 Dovođenje ova dva događaja, međusobno vremenski udaljena skoro 50 godina, je logički neodrživ, metodološki pogrešno, novinarski neprofesionalno i ljudski jadno i bijedno i nema nikakvo opravdanje. Na kraju je važno naglasiti da ovaj „pamflet“ nije potpisan, niti je naveden izvor, pa ćemo ovo smeće i sramotu od teksta pripisati Alternativnoj televiziji koja svjesno i namjerno radi ovakve stvari i to joj nije prvi put.   Preuzeto sa: blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62008/alternativna-istorija-alternativne-televizije-prijmer-sela-kravica https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62008/alternativna-istorija-alternativne-televizije-prijmer-sela-kravica Tetka će biti ponosna na senatora Vulina Thu, 28 Dec 2023 15:05:29 +0100 Aleksandre, ajde dođi I kroz Banjaluku prođi Otišo ko dječak bistar A dolaziš ko ministar! Ovako su Žare i Goci 2021. godine pjevali o srbijanskom ministru policije Aleksandaru Vulinu, a ministar nije mogao ignorisati zov rodnog kraja, pa je u raznim prilikama obilazio Republiku Srpsku. Dolazio je redovno 9. januara na proslavu Dana Republike, krajem avgusta na zbor na Manjači, ali i u drugim (ne)prilikama. Ne samo dolazio nego i postao veliki prijatelj Milorada Dodika, a samim tim i srpskog naroda. Žare i Goci imaju talenat da opjevaju samo one  ljude koji daju zapaženi doprinos nacionalnom, javnom, kulturnom i crkvenom životu u naučnoj, privrednoj i vojnoj delatnosti, pa kao takve imaju javni ugled, razboritost i političko iskustvo. Jednom riječju senatora Republike Srpske. Prema Ustavu, Senat je savjetodavno tijelo najviših institucija Republike Srpske, a to znači da je njih uticaj manji od uticaja opštinskog odbora SNSD-a u Laktašima, a da bi postao senator moraš biti dobar sa Predsjednikom  ili da si bivši predsjednik. I Dodik i Vulin počeli su kao komunisti, Dodik je to bio i formalno dok se Vulin u mladosti tako osjećao, mada bi to danas najradije zaboravili. Poznata je izjava Aleksandra Vulina gdje on kaže „Nisam hteo da odem u SPS. Nisam socijalista. Neću da lažem ni sebe ni druge. Komunista sam. To ti je isto kao i ovi novi vernici što idu u crkvu pa lažu i Boga i sebe. Zato sam prvo bio član SK PJ, potom JUL-a.” Posle su obojica postali Srbi i otkrili magiju pravoslavlja. I Dodik i Vulin su onomad bili za dijalog sa zapadom. Dok je Dodik bio “Svježi dašak vjetra na Balkanu”, Vulin je govorio  „Dosta nam je ratnih bubnjeva. Moramo se okrenuti dijalogu sa Zapadom.“ Onda su obojica privlačnost  Rusije i crnilo američke liste. Ne smijem griješti dušu ali senator Vulin je bio nekoliko puta ministar u Vladi Srbije, direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju, šef BIA i opšte je poznato da čega se god dotakao to je upropastio. Ipak, Vulinu svi zavide na dvije stvari, darežljivot tetki iz Kanade i vrtlarskom umjeću. Tetka iz Kanade mu je ženina tetka posudila  205 000 evra da kupi stan u Beogradu, a njegova ljubav prema “biljkama” mogla se vidjeti na poljoprivrednom dobru Jovanjica. Nas u Republici Srpkoj veoma zanima šta će biti njegovo polje ekpertize u Senatu, nekretnine, povrtlarstvo ili geografija “Srpskog sveta” i na koji način će on doprinijeti našem boljitku? Teško je reći, ali ostaje nada da će više vremena provoditi na Manjači, nego na sjednicama Senata, jer njegovo odsustvo će svakako poboljšati njegov rad, ako ova institucija uopšte išta radi. Opet, možda mu je Mile, uz saglasnost Vučića, dao zanimaciju da mu opet ne padne na pamet kakva glupost jer dokonom ruskom čovjeku svašta može pasti na pamet. Ostaje nada da će senator Vulin  poslušati glas Žareta i Gocija iz kojih progovara mudrost  naroda koja se “taložila” hiljadam godina,  a koji kažu:   Aleksandre, srpski sine Kad ćeš doći u Vuline? Ajde dođi u Stričiće, da popiješ s braćom piće.   Realno, Dodiku savjati ne trebaju, a gore bi bio glavni senator.   Preuzeto sa blogger.ba   https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62007/tetka-ce-biti-ponosna-na-senatora-vulina https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62007/tetka-ce-biti-ponosna-na-senatora-vulina Prikaz knjige Sredoja Novića “Od Detlaka do Ist Rivera“ Tue, 19 Dec 2023 08:47:13 +0100 Igrom slučaja do mene je neki dan došla autobiografska knjiga „Od Detlaka do Ist Rivera“ koju je napisao Sredoje Nović. Kada knjigu napiše čovjek koji je skoro cijeli svoj život proveo kao bezbjednjak u Bosni i Hercegovini, potom i ministar,  naravno da ćete je sa zanimanjem pročitati. Ne samo da saznate nešto novo, nego da vidite i šta nije napisano. Baš kao i kod bilo kojeg zločina, tako i kod ove knjige osnovno pitanje je motiv tj. šta je natjeralo autora da za života napiše svoju autobiografiju? Ne znam, valjda čovjek dođe u neke godine, kada podvlači refu u životu i shvati da je riječ jedino što ostane iza njega, a Sredoje je oduvjek bio škrt na rječima, što zbog karaktera, što zbog posla. Naravno, Nović nije pisac, on je prije svega pravnik i bezbjednjak omeđen jasnim pravilima i od njega ne možete očekivati lijepu književnost. Zato je pravo mučenje dok čitate poglavlja kao što su „Moj zavičaj“ ili „Zbogom ostaj moje rodno selo“ ili bolje reći prvi dio knjige, gdje on na 194 stranice u maniru učenika osnovne škole opisuje svoje selo,  porodicu, odrastanje, školovanje i zaljubljivanje. Mnogo je tu emocija i sjećanja, ali fali talenta. Drugo poglavlje je mnogo zanimljivije, jer govori o profesionalnom usponu, padu i ponovnom usponu gospodina Novića. Na svu sreću nema tu mnogo atributa i metafora, samo činjenice i surova realnost. Neću vam prepričavti sadržaj knjige,  ali prva impresija je vrlo jednostavna, Sredoje Nović sebe želi prikazati kao surovog profesionalca, bez obzira gdje i šta radi. On se drži Ustava, zakona, pravilnika i uputa „kao pijan plota“ i ni po koju cijenu ne odstupa od njih. Teško je povjerovati da se u socijalističko vrijeme isključivo cijenila profesionalnost, pogotovo kada se radi o zapošljavanju u državnoj bezbjednosti. Sam autor knjige kaže da je i podobnost bila važna, a on je procjenjen kao i te kako podoban. Da nije bio na liniji ne bi ga drugovi primili u partiju još na početku studiranja. Kao što rekoh Sredoje Nović sebe prikazuje kao surovog profesionalca, koji ne dozvoljava sebi da radi ništa mimo zakona, ali on skoro nikada ne propituje valjanost i moralnost tih zakona i pravila. Drugi krše pravila službe, podlježu iskušenjima, ali ne i autor knjige, na momente izgleda bezosjećajno kao Švarcineger u Terminatoru 2. Kada čitate knjigu vidite da je uspon bezbjednjaka Novića tako logičan, zaslužan, ali ne i munjevit. Polako, ali sigurno on se penje u hijerarhiji socijalističke državne bezbjednosti da bi pred sami rat u Bosni i Hercegovini, zasjeo na vrh. Naravno, taj put je opisan kao niz događaja iz koji gospodin Nović uvijek izlazi kao pobjednik, zahvaljujući svojim principima, zalaganju, umjeću pregovaranja i profesionalnošću. Na tom profesionalnom putu možete da pročitate o njegovom prvom  informativnom razgovoru u Ključu, opasnim akcijama operativaca DB-a, istrazi u Agrokomercu ili ubistvu u vrijeme Olimpijade, kao i mnoge druge dogodovštine, ali o nekim događajima nema ni slova. Recimo, kao prvi čovjek Službe državne bezbjednosti u Bosni i Hercegovini, krajem 80-ih i početkom 90-ih,  on opisuje vraćenje sva tri nacionalizma na velika vrata, o pjesmama koje su se pjevale po kafanama, planovima emigracije, ali nećete naći ništa vrijedno pomena o osnivanju paravojnih formacija na sve tri strane, o dijeljenju oružja „miroljubivim“ građanima, o formiranju SAO područja i sl. Prosto je nevjerovatno da prvi čovjek službe nije znao ništa o tome ili još nije vrijeme da se o tome priča. Meni je bilo veoma interesantno poglavlje „Otići ili ostati u Sarajevu“ u kojoj možemo pročitati dilemu kroz koju su prolazili stanovnici ovoga grada u martu i aprilu 1992. godine. Problem je u tome što Sredoje Nović tada nije bio običan sarajevski  mašinbravar, mesar ili profesor književnosti u srednjoj školi, već doskora prvi čovjek bezbjednosti. Posebno je upečatljiva scena kada autor od svog frizera muslimana saznaje šta SDA spremaju Srbima u Sarajevu. Izlaskom iz Sarajeva vozom na „slobodnu teritoriju“ Sredoje Nović potiskuje Jugoslaviju i socijalizam te se stavlja na raspolaganje kolegama iz Službe u Prijedoru i Banjaluci. On je prije svega profesionalac, ali u tom trenutku „kominjare“ nisu baš na cijeni, pogotovo one koji su 80-ih  hapsili Karadžića, Krajišnika, Dukića i ostale vedete SDS-a zbog privrednog kriminala. Ako sam dobro shvatio, a mislim da jesam, Sredoje Nović je rat proveo u Banjaluci radeći kao komercijalni direktor u jednoj privatnoj firmi, nadmudrujući se sa jugoslovenskim i UN carinicima. Već tada je spoznao sav jad, bijedu i korumpiranost međunarodne zajednice. Slavu je počeo slaviti 1997. godine i na taj način zauvjek raskrstio sa Jugoslovenom i komunistom u sebi. Ako očekujete da pročitate u biografiji Sredoje Novića nešto o dešavanjima u Prijedoru i Banjaluci tokom rata razočaraćete se. Sve se svodi oko njega i njegovih strahova, patnji i borbe za egzistenciju. Teško je povjerovati da se jedan bezbjednjak tako lako isključi iz surove realnosti i ne zapaža recimo nestanak Muslimana i Hrvata iz ovih gradova ili kriminal koji je tada cvjetao pod pokroviteljstvom SDS-a. Elem, na 391 strani, rat je uveliko stao, Sredoje Nović na prijedlog Biljane Plavšić i uz saglasnost Milorada Dodika postaje prvi bezbjednjak Republike Srpske. Za njega je u Narodnoj skupštini glasao i SDS. O tome kako je sastavljena Vlada u kojoj je Dodik bio premijer  i kako je obezbjeđena skuštinska većina nećete pročitati ni riječ u knjizi. Ni smjena tadašnjeg predsjednika RS Nikole Poplašena nije bile vrijedna jedne rečenice, a kako je tek izigronisao smjenu onolikih  SDS-ovaca. Tu i tamo stidljivo se spomene da se ministri u toj vladi opažaju kao izdajice i saveznici međunarodne zajednice. Na 403. strani je već ministar Policije RS i Srbin. Onda dolazimo do osnivanja SIPA-e i iznenadih se kada pročitah da ga je za direktora Državne agencije za istrage i zaštitu postavio dekretom legalni i legitimni visoki predstavnik Pedi Ešdaun. U tome ga bezrezervno podržava i Milorad Dodik, koji je uvijek cijenio profasionalizam i lojalnost. Ne znam kako će ovo „svariti“ mladi lavoli SNSD-a, ali je tada bilo takvo vrijeme. Naravno i tu  gospodin Nović, po ko zna koji put,  kreće od nule i pravi respektabilnu instituciju, kojom su svi zadovoljni, tako da već na 468 strani postaje ministar Civilnih poslova BiH i sad već etabliran Srbin. I na ovom mjestu radi sve po Ustavu i zakonima nikada se ne zapitavši da li su oni diskriminatorski i treba li ih mijenjati. Izabran je i za ministra godine, ali mu nije palo na pamet da bilo šta uradi na problemu „dvije škole pod jednim krovom“, jer to nije njegov problem. U knjizi piše da je SDP BiH organizovao JMBG proteste u Sarajevu, da bi se registar JMB centralizovao i prenijele nadležnosti sa entiteta na državu. Kao prvi čovjek SIPA-e i ministar Nović beskompromisno brani interese Republike Srpske na Vlašiću, u Sarajevu i kojekude još, suprostavljajući se, zajedno sa Miloradom Dodikom, ucjenama i pritiscima međunarodne zajednice i licemjerju Bošnjaka. Od 509. strane ulazimo u mirniju fazu života Sredoja Novića u kojoj njegov profesionalizam poklekne pod pritiskom ideala i autuje se kao SNSD-ovac, član SNSD-a, poslanik i čovjek koji voli druženje na svojoj jahorinskoj vikendici. Ovo je knjiga sa srećnim krajem, jer Titovo kumče pored silnih uspona i padova napokon postaje i ostaje odlikovani pravoslavac. Sve u svemu mislim da sam jedan od rijetkih koji je pročitao ovu knjigu, a nije član SNSD-a, što će nadam se autor cijeniti, a pogotovo šta sam i recenziju napisao. Knjigu vrijedi pročitati, ali samo ako je dobijete na poklon ili posudite iz biblioteke. Ima boljih špijunskih romana, za manje para. P.S. Na strani 408 možete da pročitate kako je Dodik čovjek od akcije kome saobraćajna pravila ništa ne znače jer od ribnjaka u Prnjavoru do Banjaluke u prisustvu ministra Policije RS Sredoje Novića vozi automobil brzinom i do 180 kilometara na sat. P.P.S. Erotiku potražite u poglavlju „Neobične situacije“. P.P.P.S. U knjizi takođe možete pročitati da su američki bezbjednjaci gospodinu Noviću uredno najavili da će bombardovati Srbiju, ali tada su duvali neki svježiji vjetrovi na Balkanu.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62006/prikaz-knjige-sredoja-novica-od-detlaka-do-ist-rivera https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62006/prikaz-knjige-sredoja-novica-od-detlaka-do-ist-rivera Zašto vas je razočarao Nikola Pejaković? Wed, 13 Dec 2023 08:53:28 +0100 Nikola Pejaković je državljanin Srbije. Nikola Pejaković radi u Srbiji. Nikoli Pejakoviću se sviđa kako Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka vladaju Srbijom. Zbog toga Nikola Pejaković ima pravo da javno podrži Srpsku naprednu stranku pred decembarske izbore u Srbiji. Nikola Pejaković je jedan od hiljadu ljudi koji su javno podržali ovu partiju i ovog političara pred izbore. Ipak, malo ko spominje ostale potpisnike podrške Vučiću, na primjer košarkaša Nikolu Jokića, tenisera Janka Tipsarevića, režisera Juga Radivojevića, glumca Rastka Jankovića, pisca Vladimira Pištala. Iz nekog razloga svi su se, barem u Bosni i Hercegovini, okomili na Pejakovića. Nikola Pejaković ne krije da je Srbin i pravoslavni vjernik, naprotiv on se time ponosi i javno o tome govori. Onomad je napisao da ne podržava mješovite brakove, nazvavši ih mješanim mesom. Ove godine odlikovan je 9. januara od strane Milorada Dodika Ordenom časti sa zlatnim zracima. Ne dobija to svako u Republici Srpskoj. Ne voli jugoslovenski socijalizam i smatra da se fašizam zapatio u libralnoj Americi i još liberalnijoj Kanadi. Smatra da je povratak korjenima, a to znači srpskom nacionalizmu tj. patriotizmu i pravoslavlju, jedini način da se Srbi kao narod spase. Kad god može citira Nikolaja Velimirovića i Justina Popovića. On je običan srpski konzervativac i nacionalista. Kada sve ovo znamo i mene zaista čudi što je podržao Aleksandra Vučića, pored još desnijih partija u odnosu na Srpsku naprednu stranku, na primjer Zavjetnike, DSS, Dveri ili Mišu Vacića? Čovjek je potpuno dosljedan sa stavovima koje javno iznosi i u šta vjeruje. Istina, njegovi stavovi se ne poklapaju sa filmovima koje snima ili muziku koju svira, ili mi liberali to ne želimo da vidimo. Teško je zamisliti da neki pravoslavni vjernik glumi u komedijama kao što su „Mi nismo anđeli 2 i 3“ ili antiratnom filmu „Lepa sela, lepo gore“, a još teže prihvatiti da može napisati onako dobar scenario za seriju „Vratiće se rode“. On je omiljeni nacionalista srpskih liberala i ljevičara, a ja sam, priznajem, ovoga ljeta uživao na njegovom koncertu u Banjaluci s blagopočivšim Grobovlasnicima. Teško je nama običnim liberalima da shvatimo da jedan konzervativac može da praši odličan gitarski rok, zaraznih rifova i još boljih tekstova. Eto može i krajnje je vrijeme da napravimo razliku između glume i stvarnog života. Da li znate ko je Tony Parsons? Toni Parsons je sedamdesetih godina prošlog vijeka bio engleski muzički novinar koji je pratio nastajanje panka i novog talasa. Tokom sedamdesetih bio je muzički kritičar u NME, jednom od najuticajnijih muzičkih listova u Britaniji. Njegovi intervjui s grupama kao što su The Clash, Sex Pistols, Blondie, Talking Heads i Ramones načinili su ga kultnom figurom među mladima Engleske. Parsons je dobijao nagrade za svoj novinarski rad u listovima GQ i Elle tokom osamdesetih. Devedesetih je postao jedan od najpoznatijih televizijskih komentatora u emisiji BBC-ja Late Review. Danas je visoko tiražni književnik. Kao što vidite teško je naći urbanijeg lika u Engleskoj od gospodina Personsa, ali taj isti gospodin je glasao za Brexit, što je za mene gore od podrške Vučiću. Ljudi se mijenjaju i to je normalno, pogotovo sa porastom godina ili prihoda. Ono što me mnogo više intrigira kod Nikole Pejakovića, nije njegova podrška Vučiću, već nešto drugo. Interesuje me kako u glavi miri svoje pravoslavlje i reklamiranje kladionica? Klađenje je vrsta kocke i nema te religije koja opravdava takav čin, vjerujem da Bog ima još manje razumijevanja za one koji propagiraju kockanje i to za pare. A opet čudni su putevi gospodnji, sjetimo se da je Magdalena bila grešnica. P.S. Nije Nikola Pejaković nešto posebno u svom konzervativizmu, sjetite se ko je onomad podržao Donalda Trampa sve urbana ekipa Kanje Vest, Džon Vojt, Stiven Boldvin, Klint Istvud…   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62005/zasto-vas-je-razocarao-nikola-pejakovic https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62005/zasto-vas-je-razocarao-nikola-pejakovic Uloga Republike Srpske u porazu Bajdena na sljedećim izborima ili 10 koraka do nezavisnosti Wed, 06 Dec 2023 09:04:21 +0100 Nakon što je Milorad Dodik javno obećao da će proglasiti nezavisnost Republike Srpske, ako Tramp ponovo postane predsjednik Sjedinjenih Američkih država, smislio sam 10 koraka da Bajdena svrgnemo sa vlasti. Korak 1. Organizovati u SAD Islamsku zajednicu Republike Srpske i na taj način približiti se američkim muslimanima i promovisati ideje kojima se podriva ugled Bajdena. Korak 2. Pare koje trošimo na lobiranje u SAD preusmjeriti za rad Islamske zajednice Republike Srpske jer od sadašnjeg lobiranja nemamo nikakve koristi. Korak 3. Naš najpoznatiji lobista Obrad Kesić da pređe na islam i da se proglasi za reisa Islamske zajednice Republike Srpske. Korak 4. Bošnjačke ministre u Vladi Republike Srpske poslati na šetomjesečnu turneju po SAD s ciljem pridobijanja američkih muslimana za našu stvar. Izostanak sa posla Zlatana Klokića, Senke Jujić, Denisa Šulića i Selme Čabrić neće se ni osjetiti, a mogu biti od koristi Trmpu. Poseban akcenat staviti na patnje ministra Šarenića, koji je kao Bošnjak, a samim tim i musliman, na američkoj crnoj listi. Korak 5. Mlade lavove SNSD-a Mazalicu, Petrovića, Kovačevića, poslati u izborni štab Republikanaca, da im pokažu svaku vrstu predizbornih marifetluka, teoriju i praksu kapilarnih glasova i šta su onomad naučili na silnim edukacijama kroz koje su prošli. Ljepojevića metnuti kao glavnog stratega i hroničara kampanje. Korak 6. Donaldu Trampu dodijeliti Orden RS na ogrlici, kao što smo ga dodijelili i Putinu. Korak 7. Milorad Dodik da da intervju Takeru Karlsonu, Vučić ili Orban imaju konekciju, u kojem bi objasnio američkim muslimanima pogubnost neoliberalizma, LGBT ideologije i ljudskih prava. Takođe bi im Dodik mogao objasniti i fantastičan položaj muslimana u Rusiji i Republici Srpskoj. Kad je već u Republici Srpskoj Karlson bi mogao uraditi i intervju sa Dževadom Galijaševićem koji bi im pomogao da razluče dobrog od loših muslimana i prikaže bosanske muslimane kao islamske fundamentaliste. Korak 8. Osnovati RTRS na engleskom jeziku, a uređivačku politiku prekopirati sa TV Igman. Sve to promovisati putem društvenih mreža. Korak 9. Napraviti dokumentarac o poslednjem ratu u kojem se promovisao stav da su se Srbi još od 1389. godine borili protiv Novog svjetskog poretka i islamskog fundamentalizma, baš kao što se protiv toga bori i Donald Tramp. Korak  10. Baja Mali Knindža da snimi CD sa ilahijama i kasidama koje ćemo nemilice reklamirati na američkom tržištu. Morate priznati da je plan paklen.   Preuzeto sa blogger.ba     https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62004/uloga-republike-srpske-u-porazu-bajdena-na-sljedecim-izborima-ili-10-koraka-do-nezavisnosti https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62004/uloga-republike-srpske-u-porazu-bajdena-na-sljedecim-izborima-ili-10-koraka-do-nezavisnosti Kako smo opet zajebali Evropsku uniju i UNDP? Wed, 29 Nov 2023 08:18:34 +0100 Prije nekoliko dana, tačnije 23. novembra, u banjalučkom naselju Nova Varoš otvorena je prvi objekat ili više njih pod nazivom „urbana tržnica“ u okviru projekta “EU za poljoprivredu /EU4Agri/, s ciljem podrške lokalnim proizvođačima da svoje domaće proizvode plasiraju stanovništvu. Projekt je koštao oko 320 000 KM, a 70% para su dali EU i UNDP ili oko 225 000 KM. Kao što rekoh prvi objekat je otvren u naselju Nova Varoš tačnije u ulici Dragiše Vasića. Uzgred Dragiša Vasić je jedna vrlo kontroverzna osoba, ali je najviše poznat po tome što je bio blizak saradnik Draže Mihailovića, koji je stradao povlačeći se sa četnicima Pavla Đurišića u Lijevče polju. Eto za početak bilo bi fino da su EU i UNDP recimo zatražili od gradonačelnika Stanivukovića, da ovu ulicu preimenuje u neki pristojniji naziv, ali pripisaćemo to njihovoj neinformisanošću. Elem, problem je mnogo ozbiljniji? Gradonačelnik Banjaluke je poznat kao vrlo pragmatičan političar, previše pragmatičan za moj ukus, ali ko mene šta pita. Njegova kalkulacija je vrlo jasna, uzeću novac od EU i UNDP i dodaću nešto naših para i napraviću nešto korisno za Banjaluku. Udariću tablu sa imenima donatora, malo instagram, tviter i fejsbuk, a građanima ću kad dođu izbori prodati priču da sam im ja to sredio i napravio. Zadovoljna EU, zadovoljan UNDP, a ja ću to pretvoriti u glasove na izborima sljedeće godine. Sada se nameće jedno vrlo jednostavno pitanje, zašto EU i UNDP podržavaju vlast u Banjaluci ili bilo koju drugu, čije vrijednosti nisu u skladu sa njihovim vrijednostima? Koje su to vrijednosti? Recimo poštivanje ljudskih prava manjiskih grupa ili konkretno LGBT populacije, sloboda udruživanja ili poštivanja odluka Suda iz Haga. Kada su tukli LGBT aktiviste u Banjaluci gradonačelnik Stanivuković je kazao "Naš stav je i dalje isti i biće uvijek isti. Banja Luka će ostati bedem tradicionalno patrijarhalnih porodičnih vrijednosti i na to sam ponosan, ne ulazeći u ničije pravo da voli koga hoće, ali ne i da paradira na taj način." Evo šta je onomad kazao za najavljeni zakon o NVO organizacijama "Smatramo isto tako da se o novcu svake NVO treba znati porijeklo istog, kao i način finansiranja, jer svi ovi događaji poprilično determinišu određena buduća kretanja. Mi na odgovornim pozicijama smo dužni da štitimo naš narod i našu Republiku Srpsku" Kada se govori o Srebrenici i tu je mlađani banjalučki gradonačelnik vrlo jasan „Znate li definiciju genocida? Istrebljenje naroda s određenog teritorija. Je li bila namjera u tom smislu da svi budu protjerani? Srebrenica je dio BiH. Govorimo o namjeri da jedan narod bude istrebljen s te teritorije, o namjeri da se djeca ubijaju. Takve namjere nije bilo. Rekao sam, bio je veliki zločin, meni je žao zbog svake žrtve. Ali šta je problem? Problem je što je to pitanje politizovano. Šta hoće da kada se kaže ta čuvena riječ, ja je neću ni ponoviti, onda da se kaže da je čitav narod takav. Mi Srbi nismo takav narod. Predstavljam jednog modernog političara koji voli sve druge ljude. Ne bježim od grešaka. Ako je neko u jednoj stranci loš, pa ne znači da je svaki član u toj stranci loš." Po čemu se onda Stanivuković razlikuje od Dodika? Zašto ovo EU i UNDP podržava? Ne znam, ali je sasvim je jasno da od toga jedinu korist imaju domaći političari koji dobijaju jeftine pare, bez obzira da mijenjuju svoju retoriku ili ponašanje. A građani? Građani i prodavci će se snaći za džem, med, salatu, krompir, sir kao i uvijek. Građani će nastaviti da glasaju za svoje političare, koji su deklarisani homofobi, negatori genocida i skloni autoritarnom načinu vladanja, a to su vrijednosti sa kojima ćemo u Evropsku uniju, ako Bog da. P.S. Koliko je još ovakvih projekata u Banjaluci, Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini?   Preuzeto sa blogger.ba   https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62003/kako-smo-opet-zajebali-evropsku-uniju-i-undp https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62003/kako-smo-opet-zajebali-evropsku-uniju-i-undp Da li mitropolit dabrobosanski Hrizostom ima nesanicu? Tue, 21 Nov 2023 09:00:13 +0100 “Treba otvoreno raditi na miru i istinom ići ka rješenjima, jer samo na taj način tragedije kakve su se desile na ovim prostorima neće se više nikad ponoviti.” Ovo su riječi mitropolita dabrobosanaskog Hrizostoma izgovorene u martu ove godine u razgovoru sa ministrom odbrane Bosne i Hercegovine  Zukanom Helezom. Devet mjeseci kasnije mogli smo pročitati informaciju, istina samo u Federaciji BiH, u kojoj se kaže “Nekompletni posmrtni ostaci najmanje šest osoba ekshumirani su iz masovne grobnice koja je otkrivena na lokalitetu Donje Sopotnice u općini Novo Goražde, tačnije u dvorištu pravoslavne crkve Svetog Georgija.” Radi se o sekundarnoj masovnoj grobnici. Ni mitropolit Hrizostom, pod čijom je ingerencijom ova crkva, a samim tim i njeno dvorište, ni Ured pravoslavnog dušebrižništva, koje treba da brine o našim dušama, nisu se oglasili povodom ovog skandala, a ni njihovo vjerno pravoslavno stado nije tražilo obješnjenja. A i zašto bi se i oglašavali, kad nema ničeg logičnijeg i očekivanijeg od masovne grobnice u dvorištu crkve. Valjda je to taj rad na miru i istini o kojoj mitrolopit dabrobosanski promoviše? Znam, sada ćete vi reći nije to posao mitropolita Hrizostoma, on se bavi mnogo ozbiljnijim stvarima, božijim, ali ne bih se sa vama složio. On je pastir našeg stada, bez obzira što je stado više liči na životinjsko, nego na ljudsko. Mitropolit je bio vrlo grlat i kritičan prema drugima kada je napuštao Međureligijsko vijeće u januaru ove godine. Tada je povodom napada na mlade fudbalere iz Srbije kazao ““Ukoliko se Međureligijsko vijeće u BiH vrati na izvorne principe i postane aktivni pokretač zajedništva i dijaloga i moralni koordinator dobrih i komšijskih odnosa, mi ćemo sigurno razmotriti mogućnost našeg povratka.” Gdje su ti principi i moralne kordinate kada treba objasniti otkud komšijske kosti u vašem dvorištu? Vjerovatno nikada nećemo saznati ko je otkrio ovu masovnu grobnicu istražnim organima, ali vjerujem da je ta osoba mnogo bolji hrišćanin od mitropolita Hrizostoma i njegovih sledbenika. Ta osoba ili osobe su pokazale da imaju bar malo savjesti ili da se barem malo plaše božijeg suda, što nisam siguran da možemo reći za naše  pravoslavne i dabrobosanske pastire. Plitkoća naše vjere i našeg čovjekoljublja najbolje se mogu vidjeti u činjenici da su kosti bile ukopane na dubini  od 40 centimetara i neposredno uz temelje crkve i mjesta gdje se pale svijeće. I to bi trebalo da zabrine našeg mitropolita. Ako ste pažljivo pročitali ovaj tekst, vidjećete da ni jednog trenutka ne optužujemo Srpsku pravoslavnu crkvu ili mitropolita za ubistva ovih ljudi i skrivanje njihovih kostiju. To je posao policije, tužilštva i sudstva. Optužujem ga i optužujem je zato što ćuti o tome  i tim ćutanjem daje opravdanje i oprost svima koji su to radili i u tome učestvovali.  Što nema volje, ni snage da se izdigne iznad sopstevnog nacionalizma i dnevne politike  i bude bolja, moralnija i humanija od svog stada. Put u pakao nije popločan samo dobrim namjerama, već i masovnim grobnicama. Nadam se da ovih dana mitropolit Hrizostom ima nesanicu, jer to bi bio dokaz da ima i savjest, a kada imaš savjest ti si čovjek.   Preuzeto sa: blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62002/da-li-mitropolit-dabrobosanski-hrizostom-ima-nesanicu https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62002/da-li-mitropolit-dabrobosanski-hrizostom-ima-nesanicu Ne igrajte se sa selefijama, nisu to zaslužili Mon, 13 Nov 2023 15:42:52 +0100 Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Siniša Karan  izjavio je 13. novembra sljedeće: „da su nadležni republički organi registrovali više od 100 paradžemata, koje kontrolišu i intenzivno prate u vezi sa problematikom ekstremizma i terorizma, u vezi sa razvijanjem ekstremnog vehabijskog radikalizma, kao i povratnicima sa određenih stranih ratišta.“ Ostaje nedorečeno kako republički organi prate i kontrolišu ove paradžemate kada se većina njih nalazi u Federaciji BiH, gdje policija Republike Srpske ne smije djelovati, osim ako svjesno ne krši Dejtonski sporazum u koji se svi u entitetu kunu. Krajem 2016. godine, kada je istekao rok koji je postavila Islamska zajednica u određenim džematima, odnosno osnovnim organiziranim zajednicama muslimana u BiH da se integrišu u njihovu strukturu, na to je pristalo 14 zajednica, dok je izvan njene ingerencije ostalo 22 zajednice i to: Stijena, Brezićani, Hodžići - Kakanj, Pobjeda - Feth, Briješće Brdo II, Aleja Bosne Srebrene, Gornja Mahala, Kuljani, Bara, Ošve, Kaloševići, Stmokos - Zenica, Liješnica, Kotorsko Donje, Gornja Maoča, Gornji Rahić/Dizđaruša, Ćehaje 1, Selo Gračanica, Stara Željeznička stanica Bihać, Kula - Tuzla, Dubnica, Delići-Hukići. Postoje tekije u kojima se obavljaju aktivnosti, a da one nisu u sistemu Tarikatskog centra. Postoje džemati koji su se odvojili od Zajednice i tako djeluju nelegalno - to su Stranjani i Klokot. Izgleda da ministar Karan svjesno preuveličava opasnost i namjerno ne pravi razliku između džemata i paradžemata tj. da su za njega sve selefije ekstremisti koji jedva čekaju da postanu teroristi. Dovim da ga ne savjetuje Galijašević. Da se ministar policije Republike Srpske Karan ozbiljno bavi ovim fenomenom znao bi da svaki stanovnik Bosne i Hercegovine ima pravo da bude šta hoće, da se okuplja gdje hoće i udružuje s kim hoće, dok god svojim ponašanjem i djelovanjem ne krši zakone Bosne i Hercegovine. Zato se ravnogorski pokret fino primio u Republici Srpskoj. Napomenuo bih ministra da sam naziv paradžemat je potpuno glup, jer to su ustvari grupe ljudi koje su tu etiketu dobili jer ne pristaju da iz različitih razloga postanu dio Islamske zajednice BiH. Oni na to imaju pravo, sviđalo se to nekome ili ne. Što se tiče odlaska na ratišta u Siriji i Iraku, od 2012. do 2017. godine,  između 250 i 300 državljana BiH je bilo tamo. Prema zvaničnim informacijama dosad su se vratile 62 punoljetne i 22 maloljetne osobe. Punoljetni muškarci, koji su se do sad vratili ili su deportirani, uhapšeni su i 28 ih je osuđeno za neko od kaznenih djela povezanih s terorizmom. Koliko sam upratio u medijima samo je jedna osoba uhapšena nakon izlaska iz zatvora, zbog sumnje da je planirala teroristički napad. U Iraku i Siriji se još uvijek nalaze 173 osobe koje bi se mogle vratiti u Bosnu i Hercegovinu, među kojima su 42 punoljetna muškarca i 30 žena, te 91 maloljetnik. Oni su potpuno zaboravljeni od strane države i uslovi u kojima oni žive su krajnje nehumani. Zašto vam sve ovo pišem? Niko ne spori da među selefijama u BiH može biti ekstremista i potencijalnih terorista, ali generalizacija svakog ko nosi potkraćene pantalone, bradu ili se pokriva je bezobrazno i opasno. Bezobrazno je jer se to svjesno i planski radi, a selefije su žrtveni jarac, kojim se plaše ljudi u Bosni i Hercegovini, ali i šire. Nije u redu da se ti ljudi koriste za političko potkusurivanje političarima i širenje moralne panike. Opasno je što se u takvoj klimi kakva se danas pokušava ponovo napraviti u BiH, selefije ničim izazvano predstavljaju kao opasnost po društvo, što dalje može da vodi ka njihovoj marginalizaciji, izolaciji i frustraciji. Neke pojedince u selefijskoj zajednici to može otjerati u ekstremizam, do kojeg nikad ne bi došlo da nije bilo ovih pritisaka. Ako se to desi onda je za to krivo društvo, jednako koliko i taj pojedinac.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62001/ne-igrajte-se-sa-selefijama-nisu-to-zasluzili https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62001/ne-igrajte-se-sa-selefijama-nisu-to-zasluzili Državotvorna strepnja Wed, 08 Nov 2023 08:50:39 +0100 Kažu da u Ujedinjenim nacijama sjedi 195 država i za njih je karakteristično da ih i drugi priznaju kao države. Naravno, postoje i zemlje koje sebe vide kao državu, ali ih drugi u većem ili manjem broju ne priznaju kao takve, recimo to su Palestina i Kosovo. Na kraju imamo vlasti koje su svoje građane, ali ne sve, ubijedile da su država i nikoga više, takva je recimo Republika Srpska. Elem, Milorad Dodik je u hrvatskom tjedniku Nacional najavio da bi Republiku Srpsku, kada bi proglasila nezavisnost, priznalo 15 država ili ti 7,7% od trenutnog broja država u svijetu. Naravno Milorad Dodik nije naivan da bi nam otkrio koje su to države koje jedva čekaju nezavisnu Republiku Srpsku, ali zapitajmo se šta bi on sa njom? Iskoristiću Desanku Maksimović da vam to pjesnički objasnim. Ne, nemojte nas priznatihoću izdalekada volim i želim biti država.Priznanje je lijepo samo dok se čeka,dok nam Rusija nagoveštaj da. Ne, nemojte nas priznatiIma više dražifolirat`, obećavat` i širiti stra’.Sve je mnogo lakše kad se u kampanji,državotvorno obećanje da. Ne, nemojte nas priznatiZašto to i čemu?Dodikovo ime ko kokarda sja; ljepše je maštati o stolici u UN-u.Ko zna hoće li nas priznati Mađarska i Srbija. Ne, nemojte nas priznati,OHR nam odeOstaćemo bez volje i nadeNeće biti priče o ratu i raspaduŠta će onda SDA i HDZ da rade? Ne, nemojte nas priznatiKo će budžet punit?Odlaze mladi, osta gerijatrija.Privrede nema, svi bi u partijuLakše dobiti kredit, kada si BiH-a.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62000/drzavotvorna-strepnja https://www.frontal.ba/blogovi/blog/62000/drzavotvorna-strepnja Ako Lazar vaskrsne, hoće li njega razapeti? Thu, 02 Nov 2023 08:57:29 +0100 “Od kada sam došao, niti jedna sjednica nije prošla da nisu bili uslovi. Oni su mislili da sam ja njihova marioneta. Oni su mislili da ću ja orgazam doživjeti zato što sjedim na ovakvom prljavom mjestu. Gospodine predsjedniče, saučesnik ste. Ovdje nije problem ni u Ujedinjenoj Srpskoj, ni u DNS, ovdje je u SNSD-u i ko je SNSD. Korumpirane strukture koje ostvaruju svoje ciljeve, preko žene, preko brata, preko kuma. To više nema smisla. Ja ne znam šta ti ljudi od mene očekuju? Da ja budem potpisnik njihovih mafijaških poslova. Nagurali su koga su mogli. Naplaćuju radna mjesta. Bogate se na beskrupolozan način, a sitne, male jadnike prijavljuju”. Ovo su riječi načelnika opštine Bratunac, dugogodišnjeg i poznatog funkcionera SNSD-a Lazara Prodanovića. Vjerujem da je nakon svega izgovorenog Lazaru Prodanoviću lakše na duši, ali sada svi očekuju njegovu političku smrt. Član Predsjedništva SNSD-a Sanja Vulić je već preko Alternativne televizije bacila prvi grumen zemlje na njegovu političku karijeru rekavši “Ne samo Milorad Dodik, već i mnogi od nas u SNSD-u znaju ko su oni koji sjede u našim redovima, a na stalnoj su vezi sa stranim ambasadorima, pa čak i na njihovim platnim spiskovima. Otkriće se sve, neki sami sebe, kao što je to učinio Prodanović, neke će otkriti vrijeme, a neke, otkrićemo mi”. Na osnovu ove dvije izjave istaknutih funkcionera SNSD-a možemo zaključiti da ima nešto veoma trulo u SNSD-u, bez obzira ko je u pravu. Ako je SNSD partija sklona mafijaškim poslovima, kako to tvrdi Prodanović, onda se postavlja pitanje ko stoji na čelu te organizacije i tih poslova i šta radi policija i tužilaštvo Republike Srpske po tom pitanju? Takođe se možemo zapitati da li je to mafijaško djelovanje omeđenom opštinom Bratunac ili je matastaziralo unutar svih opštinskih odbora SNSD-a? Ako je poslanica Sanja Vulić u pravu sa tvrdnjom da su neki iz SNSD-a “na stalnoj su vezi sa stranim ambasadorima, pa čak i na njihovim platnim spiskovima”, onda se zapitajmo zašto to ova partija toleriše tj. zašto ne očisti svoje redove od stranih agenata. Oni su mnogo opasniji po partiju i Republiku Srpsku od klevete i nevladinih organizacija sa kojima se ovih mejseci razračunava. Obrni, okreni nema pravom srpskom patrioti mirnog sna. Za to vrijeme šef SNSD-a Milorad Dodik bavi se primopredajom pokretnih inkubatora. U Jevanđelju po Jovanu nalazi se priča o Lazaru iz Vitanije koji je umro od neke bolesti, a kada je Isus Hrist vidio koliko su stanovnici sela tužni zbog njegove smrti i sam se rastuži. Zamoli Lazareve sestre da ga odvedu do groba i vaskrsnu Lazara koji je već četiri dana bio mrtav. I nama jedino preostaje da pratimo društvene mreže i čekamo hoće li se šef SNSD-a javiti i šta će odlučiti. Vaskrsne li Lazar onda bi to bilo istinsko čudo i priznanje da je u pravu, a onda slijedi jedini logični korak, a to je obračun sa mafijom u sopstvenim redovima. Ipak, ne treba se mnogo tome radovati, jer ako Lazar vaskrsne, slijedi Isusovo raspeće i žrtvovanje, a vremena su drugačija i ljudi. Ne cijeni se više ni žrtva, pogotovo za opšte dobro.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/61999/ako-lazar-vaskrsne-hoce-li-njega-razapeti https://www.frontal.ba/blogovi/blog/61999/ako-lazar-vaskrsne-hoce-li-njega-razapeti Socijaldemokratija traži muda Mon, 23 Oct 2023 15:28:24 +0200 Danas je na Palama održan skup pod sloganom "I mi smo porodica Milorada Dodika" sa kojeg je poslata poruka sabornosti i jedinstva, a vrši se i potpisivanje peticije s ciljem podrške predsjedniku Republike Srpske, njegovoj porodici, institucijama Srpske koje su u prethodnom periodu bile na udaru stranog faktora. To je ovjekovječeno jednom grupnom, da ne kažem masovnom, fotografijom ekipe paljanskih socijaldemokrata. Na prvi pogled ništa neuobičajeno ne vidimo na ovoj slici, gomila manje ili više sređenih ljudi koji drže transparent napisan ćirilicom na kojem piše da podržavaju svoga predsjednika partije, entiteta i života. Gomila članova partije bavi se politikom u sred radnog vremena i to se doživljava kao nešto normalno, poželjno i patriotski, barem što se tiče nas koji živimo u Republici Srpskoj. Ipak, ima nešto što „bode“ oči. Ako malo pažljivije pogledate fotografiju vidjećete da na slici nema nijedne žene, sve baja do baje. Ima tu muškaraca različitih oblika, dezena, veličina, starosti,  ali nema ni jedne „ljepše polovine“. Ovo je neobično i iz perspektive Porodičnog zakona Republike Srpske u kojem se u članu 2. kaže „Porodica, u smislu ovog zakona, jeste životna zajednica roditelja i djece i drugih srodnika.“ Morate priznati čudna neka porodica, a oni zlonamjerni mogli bi na osnovu ove fotografije donijeti svakakve zaključke. Elem, gdje su žene iz SNSD-a? Ako je vjerovati fejsbuku, Aktiv žena SNSD-a Istočno Sarajevo broji najmanje 800 članica i one su dio velike „porodice“ ove partije, ali izgleda da nisu bliži rod Miloradu Dodiku ili tako barem ne misle Košarac, Elek i ostali članovi partije. Valjda su u kući ili na poslu, nije njihovo da se pojavljuju na paljanskim ulicama, njih će se sjetiti pred izbore i za 8. mart. Postoji velika vjerovatnoća da će ih izvesti ih svetosavku priredbu ili bal, premijeru „Heroji Halijarda“, koncert Cece na Jahorini ili Leksingtona u Istočnom Sarajevu. Neke će i šopingovati u federalnom Sarajevu. Šta hoće više, politika je muški i muškobanjasti sport, barem što se tiče SNSD-a? Tako vam je to braćo kada stvari postavite na pravo mjesto, a to znači da se politikom bave muškarci, pogotovo ako se treba slikati i krkati, žene su više logistika, pomoćno osoblje. Sjede kući, prave ručak, gaje djecu i čekaju da im se muževi vrate s naporne i odgovorne rabote, a onda zna se sve redno: ručak, kafa, peglanje i na kraju seks radi produženja vrste, jer oni vode ljubav sa ljubavnicama i pripravnicama. Naravno žene i glasaju, najčešće kako im se kaže ili ... P.S. Možda sam u krivu ili bolje reći zlonamjeran, jer citiraću riječi Srđana Mazalice od prošle godine koji tvrdi potpuno suprotno od mene. „Pogledajte malo jučerašnji skup. Na jučerašnjem skupu dominirala je muška populacija, a kada pogledate skupove SNSD-a, na njima dominira ženska populacija jer SNSD daje velike mogućnosti za politički angažman ženama. Po tome se može uočiti razlika, jer da je ovo bio SNSD skup, na tom skupu bi dominirale pripadnice ljepšeg pola.” P.P.S. Da sam na mjestu Milorada Dodika i ja bih se ozbiljno zabrinuo brojnošću paljanske porodice, valjo je mnogima, a tolišno ih na slici. Što je pokazao i posljednji miting na entitetskoj granici u Istočnom Sarajevu.   Preuzeto sa: blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/61998/socijaldemokratija-trazi-muda https://www.frontal.ba/blogovi/blog/61998/socijaldemokratija-trazi-muda Otvoreno pismo Vladi Đajiću kao reakcija na njegovo zatvoreno pismo Mon, 16 Oct 2023 09:45:45 +0200 Dragi moj prof. dr Vlado Đajiću, Neki dan me u sandučetu sačeka ono tvoje pismo za potpisivanje peticije i odmah da ti kažem da si ti političar 20. vijeka. Ko danas šalje pisma i još na onako skupom papiru koji si mislio zabašuriti ćirilicom da se Vlasi ne dosjete? Na početku kažeš da nam se obraćaš kao sugrađanin, komšija, prijetelj, profesor i ljekar koji živi sa nama i dijeli našu sudbinu. Iskreno, ne sjećam se da sam te ikada sreo u gradu, a da nije bila neka politička SNSD zajebancija. Biće da izlazimo na različite kotlićijade i koride, a ja u šatore koji mogu da prime više od četiri osobe ne ulazim. Istina je i da idemo na različite koncerte, ali o ukusima ne vrijedi raspravljati. Spominješ u pismu rupe na putevima, nekontrolisanu gradnju, beton, gužvu, poskupljenje parkinga, deponije, pronevjeru donacija, netransparentnost u radu, populističke ideje... Iskreno, ne mogu da razlučim da li je ovo drugarska samokritika SNSD-a ili opis trenutne banjalučke vlasti. Sve što zamjeraš Drašku Stanivukoviću možemo pripisati Vladi Republike Srpske ili SNSD-u u opštinama u kojima je na  vlasti. Ako je ovakvo stanje u Banjaluci, kako ga ti opisujes, možeš onda misliti kako je u Višegradu, Šekovićima ili Ljubinju. Slažem se da je Banjaluka postala grad „političke nezrelosti“ ali nisam siguran da nam tvoje ponašanje garantuje političku zrelost. Ni gradska skupština mi ne pokazuje znakove zrelosti, tako da danas Banjaluka liči na ona igrališta  sa pijeskom gdje se mala djeca igraju sami za sebe, ne obazirući se na druge. Narcizam jeste zarobio Draška Stanivukovića, ali to je primjereno njegovim godinama i proći će ga, ali šta ćemo sa tvojom krizom srednjih godina, jer se ponašaš kao voditelj Zvezda Granda. Brukaš sebe, SNSD, Banjaluku, a bogme i profesiju. Kažeš da imaš tim poštenih, vrijednih i obrazovanih ljudi i da će oni zaustaviti propast Banjaluke. Dragi moj doktore, ako je tvoja ekipa ona što je gledamo u gradskoj skupštini ili pod šatorom na Manjači, onda se i ti s nama zajebavaš. Ako je to ekipa koja u Čajavecu sluša Milomira Marića i Breskvicu, onda smo tek najebali. Pišeš „Ovo nije vrijeme za dječije igre, pročitane priče i stalne izgovore, već za ozbiljan posao“, a ja se pitam šta je ova peticija nego sve ovo zajedno. Dragi moj Vlado, imate skupštinsku većinu i ako vam je toliko stalo do Banjaluke, vrijeme je za prijevremene lokalne izbore,  a ne za peticije.   Znam, velika je vjerovatnoća da se ovo pismo protumači kao napad na tebe i SNSD, a nije. Mala je Banjaluka za dvije dvorske lude koje se odlično glupiraju, dok publika sve to nijemo gleda i pita se šta je ovdje smiješno?   Tvoj Srđan Puhalo P.S. Lako je iz Srbije  u Banajaluku dovesti Radu Manojlović ili Brskvicu,  ali Banjalka nema ni tako nešto da ponudi drugima, toliko ste je sjebali.   Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/61997/otvoreno-pismo-vladi-dajicu-kao-reakcija-na-njegovo-zatvoreno-pismo https://www.frontal.ba/blogovi/blog/61997/otvoreno-pismo-vladi-dajicu-kao-reakcija-na-njegovo-zatvoreno-pismo O prijateljstvu Tue, 10 Oct 2023 09:41:22 +0200 “Turska je prijatelj Republike Srpske”, izjavio je neki dan Siniša Mihailović, savjetnik predsjednika Republike Srpske za vanjsku politiku. Pročitavši ovu izjavu na portalu Slobodne Bosne, odoh pravo na sajt RTRS-a i nađoh da je istinita.  Srbin u meni kolabira, a kako i ne bi kada znamo da su Turci do neki dan bili naši vjekovni neprijatelji. Na kraju krajeva, pa zar naše komšije ne zovemo Turcima, kada hoćemo da ih ponizimo i uvrijedimo.  Onda se umijem, doručkujem i krenem da razmišljam šta je to danas prijateljstvo, pogotovo u politici i međunarodnim odnosima? Razmišljam i shvatam da je svijet postao vrlo komplikovan, a odnosi vrlo kompleksni i evo šta sam smislio: 1. Prijatelj moga prijatelja može biti moj neprijatelj.  Sad se vi pitate kako, pa jednostavno. Sjedinjene Američke Države su prijatelj Izraela, Republika Srpska je prijatelj Izraela, ali Republika Srpska nije u nekoj ljubavi sa Sjedinjenim Američkim Državama.  2. Neprijatelj moga prijatelja je moj prijatelj.  Opet ste u nedoumici? Pa jednostavno je, Saudijska Arabija je neprijatelj Izraela, ali ako će njihovi investicioni fondovi ulagati u Republiku Srpsku onda su nam prijatelji.  3. Ako možeš da biraš prijatelje, neka to budu najači, najbogatiji i Britanci. Hrvatska se uvijek držala te maksima i ništa joj ne fali, dapače.  4. Neprijatelj koji mi pozajmi novac preko noći postaje moj prijatelj.  Viktor Orban obožava da nosi šal na kojem su ucrtane granice Velike Mađarske što znači da gaji pretenzije prema jednom dijelu teritorije Srbije, ali ako će on preuzeti finansijske obaveze od kojih je odustala Njemačka, mi nemamo od Mađarske većeg prijatelja.  5. Kada nemaš jaku opoziciju, kontrolišeš medije, a intelektualci ćute kao pizde, onda je najmanji problem neprijatelja preko noći pretvoriti u prijatelja i obratno.  Šta ovdje ima da se objašnjava, mi to živimo svaki dan.  6. Dobar neprijatelj je mnogo bolji za politiku od siromašnog prijatelja.  Dobrog neprijatelja možeš uvijek iskoristiti za homogenizaciju svoje etničke grupe i njegovanje paranoje kod svojih građana, siromašan prijatelj je samo teret.  7. Interesi stvaraju prijatelje.  Zajednički interes prkosi vremenu i prostoru i često se dešava da naši najveći prijatelji žive hiljadama kilometara daleko od nas. Ako se vratimo daleko u prošlost, uvijek ćete naći dokaz da ste s nekim bili prijatelji i to iskoristiti u sadašnjosti.  8. Nisu sva prijateljstva ista, najbolja su ona kada prijatelja iskorištavaš za ostvarenje svojih interesa.  Odnosi Rusije i Republike Srpske su odličan primjer toga.  9. Za prijateljstvo je najpogubnija principijelnost.  Koliko je samo prijateljstava puklo, jer su se neki držali principa kao pijani plota.  10. Kad imaš atomsku bombu svi se trude da ti ne budu neprijatelji.    Preuzeto sa blogger.ba https://www.frontal.ba/blogovi/blog/61996/o-prijateljstvu https://www.frontal.ba/blogovi/blog/61996/o-prijateljstvu