Iako će uskoro napuniti po 80 godina života, Sava i Bogoljub Simeunović
iz okoline Tuzle još uvijek rade. Trude se zaraditi dodatno novac, jer
penzija od koje godinama žive nije im dovoljna za život dostojan
čovjeka.
„Radim, trčim, obadvoje radimo. Ja u kući – i vidiš poljoprivreda.“
„Petnaest dunuma uzorali zemlje, kukuruz bio, sad će ovo drugo nešto da
se sije. Radi se, neću da čekam milostinju. Imam ovce, svinje, kravu.“
Bračni par Simeunović pripada najbrojnijoj grupi bh. društva –
penzionerima, kojih danas u BiH ima više od 600.000. U proteklih sedam
godina broj penzionera u Republici Srpskoj povećan je za više od 40.000,
dok je istovremeno, broj radnika smanjen za oko 8.000. Fond za
penzijsko-invalidsko osiguranje već sada ima poteškoća pri isplati
ionako niskih penzija, tvrdi predsjednik Udruženja penzionera RS-a Rade Rakulj.
„Te teškoće su upravo zbog slabljenja privrednih aktivnosti, odnosno
nezaposlenost raste. Mi smo u decembru 2012. godine imali manje 22.500
ljudi platiša doprinosa nego u 2011, a povećali smo broj penzionera“, navodi Rakulj.
Na području FBiH ukupno živi 378.000 penzionera. Broj zaposlenih u ovom
bh. entitetu veći je svega za 60.000. Fond penzijskog osiguranja FBiH
preopterećen je, nema priliva sredstava i, kako kaže predsjednik
Udruženja penzionera FBiH Omer Omerefendić, penzioneri svaki mjesec strahuju hoće li dobiti penzije.
„Postojeće stanje je vrlo teško i mi ga ocjenjujemo kao
katastrofalno. Podatak da se penzije u posljednjih pet godina povećane
pet posto, a troškovi života preko sto posto, govori o jednoj teškoj
situaciji fondova penzionog osiguranja“, napominje on.
I Federacija i Republika Srpska susreću se sa još jednim ogromnim
problemom. Naime, BiH primjenjuje sistem generacijske solidarnosti. To
znači da generacija koja radi izdržava generaciju koja je radila,
odnosno penzionere. Ovaj sistem je nastao prije više od 100 godina u
Njemačkoj. Nekad je funkcionisao kada je osam radnika radilo za jednog
penzionera. Danas je potpuno neodrživ i prijeti ugrožavanju stabilnosti
penzionih fondova, smatra ekonomski analitičar, profesor Vjekoslav Domljan.
„Crvena lampica se pali kad dođe dva radnika na jednog penzionera, a kod nas je stanje tako da se izjednačio broj radnika i
broj penzionera. Idemo polako prema onom stanju koje je opisao Markez
u svojoj knjizi ’Pukovniku nema ko da piše’ – možemo mi imati jako puno
penzionera, ali će onda veličina penzije da se smanjuje i doći do tog nivoa kada za nju ništa nećemo moći kupiti“, upozorava Domljan.
Ne krene li se sa reformom, biće sve teže. Mogla bi se desiti, kako tvrdi ekonomski stručnjak iz Bijeljine Aleksa Milojević, jedna vrsta bankrota.
„Dok se ne promijeni privredni sistem i način vladanja, mi ćemo ići
sve više u deflaciju. Nastaviće se ubrzano trend propadanja preduzeća i
rast nezaposlenosti. Mi idemo u duboku, duboku recesiju. Mi 15 godina
uništavamo vlastitu privredu, a zadužujemo se“, navodi Milojević.
To ne zanima pretjerano političare na vlasti. Njima su već treću godinu
od izbora jedino bitne rekonstrukcije vlada na različitim nivoima.
Profesor Domljan mišljenja je da će najveće posljedice opet trpjeti
penzioneri.
Penzionim fondovima prijeti kolaps, ali svi oni koji primaju plate iz
budžeta ne treba da brinu – jer su njihova primanja, zahvaljujući
kontinuiranom zaduživanju, zagarantovana. O kako vrućem krompiru se radi
potvrđuje podatak da većina zemalja u dvostruko boljoj situaciji pali
alarm spašavajući svoje penzione sisteme.
(Radio SE/Frontal)
