Iako se u proteklih deset godina
povećavao i ukupan broj vrednovanih
zemalja, ovaj podatak ne utiče previše
na samu sliku stanja, a tu su i primjeri iz prakse koji potkrepljuju dobijene
ocjene.
Posmatrajući regiju, BiH se nalazi unutar
prosjeka, jer većina zemalja koje je okružuju dijele pozicije unutar
narandžastog kruga medijskih sloboda, a koloristički posmatran izvještaj
pokazuje da crvena boja predstavlja najlošije stanje a žuta i bijela bolje uslove.
Srbija je danas rame uz rame sa BiH
na 67. mjestu, što je pad od nekih 13 poena kada se uporedi sa prošlogodišnjim
pozicioniranjem. Hrvatska regionalno prednjači sa 58. pozicijom, iako se može
istaći da ne odudara previše od balkanskog prosjeka.
Što se ne može reći za Crnu Goru, koju
prema listi “Reportera bez granica” karakteriše nezavidno 114. mjesto, gotovo
duplo gore od 58. mjesta koje je zemlja imala 2007. godine.
U stopu je po negativnoj ocjeni
prati i Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija (BJRM), gdje se uviđa najveće pogoršanje stanja kada se posmatra
period od proteklih deset godina. Sa 34. mjesta 2009. godine zemlja je
nazadovala u ovoj oblasti na današnje 117. mjesto.
Posmatrajući prosječno regiju i
ocjene dobijene prema ovom indeksiranju uviđa se regionalni trend smanjenja
medijskih sloboda i jačanja negativnih uticaja od 2010. godine. Upućeniji u
medijsku profesiju i regionalni analitičari slažu se da iako postoje razlike
unutar pojedinih zemalja regiona, generalno se može govoriti o svojevrsnoj
krizi u koju je ušla novinarska profesija i medijske slobode.
Borba srpskih
medija za nezavisnost i kredibilitet
Slobodan Georgijev, novinar BIRN-a i
dobitnik NUNS-ove nagrade za istraživačko
novinarstvo 2013. godine smatra da kontrolisani mediji što je slučaj u regiji ne mogu
pozitivno da utiču ni na jedan proces, štaviše, oni su sredstvo za ostvarivanje
političke i ekonomske prevalasti.
„Mediji
inače nemaju moć koju bi voljeli da imaju, ali postoje društva u kojima oni
imaju svoju važnu funkciju ako su uspjeli da za sebe obezbjede kredibilnu
poziciju. Kod nas u regiji mediji su po pravilu sluge različitih interesa a ne
javnog interesa što bi trebalo da bude njihova zamišljena funkcija“, smatra
Georgijev.
Posmatrajući
medijsku sliku Srbije navodi da je to mala evropska država koja ima velike
probleme sa kojima se teško nosi, a ima i malo prijatelja koji bi joj olakšali
teret.
„U tom
kontekstu mediji su puki instrument vlade koja ne razumije da samo dijalog može
da bude osnova pozitivne klime u društvu. Šansa koja je postojala do 2008.
godine da se brzo ide ka pristupanju EU davno je bila upropaštena i sada smo u
mulju neizvjesnosti koje nosi potencijalna mogućnost da zemlja bude za desetak
godina pred vratima EU. Preduga tranzicija iz komunizma i rata u nepoznato
teško da će ostaviti iza sebe išta pozitivno ukoliko se vlada i građani sami ne
potrude da procese ubrzaju i srede društvo. Mediji bi mogli da imaju važnu
ulogu ali prije svega bi morali da se izbore za ekonomsku nezavisnost i
profesionalni kredibilitet“, navodi Georgijev.
Ističe i
da su nedostatak dijaloga, neprimjereno ponašanje premijera i nekih ministara,
izostanak razgovora u javnosti o najvažnijim pitanjima i odbijanje ministara i
drugih predstavnika vlasti da odgovore na važna pitanja pokazuju šta je zapravo
uskraćivanje prava slobode govora i izražavanja.
„Ako vam
uskraćuju informaciju zato što vjeruju da ste neprijatelj vlade a samim tim i
države i naroda onda je to po meni apsolutna cenzura“, navodi on.
Hrvatski
“čuvari demokratije”
Zdenko Duka, predsjednik Hrvatskog novinarskog
društva kaže da bi Hrvatsku smjestio na
nešto bolje mjesto po kriterijima slobode govora i slobode medija u odnosu na
Srbiju, BiH, Crnu Goru i BJRM.
“Tako je ocijenjuju i organizacije koje ocjenjuju
slobode medija u svijetu. To je nešto bolje mjesto za Hrvatsku, ali ne mnogo
bolje. Jer, problemi s (ne)slobodom medija su u svim ovim zemljama vrlo, vrlo
slični”, dodaje Duka.
Na naše pitanje da nam navede konkretnu stavku zakona, ili
primjer iz novinarske prakse koji nedvojbeno nosi oznaku pritiska na medije,
ili uskraćivanje slobode govora odgovara.
“Ima ih dosta. No, evo – kazneno djelo sramoćenja koje je već
dvije godine u Kaznenom zakonu RH, uz uvredu i klevetu među kaznenim djelima
„protiv ugleda i časti“. (Zasad) nepravosnažno je presuđeno novinarki Slavici
Lukić za sramoćenje iako je sve što je iznijela o privatnoj zdravstvenoj
kompaniji Medikol nesumnjivo javni interes. Hrvatski novinari posljednjih
godina imaju dosta problema sa sudovima.”
Njegov
kolega i predsjednik Sindikata novinara Hrvatske, Anton Filić navodi da mediji svakako mogu puno pomoći u jačanju
demokratskih procesa.
“Ne zovu li nas novinare često i
"čuvarima demokratije".
“Osim žigosanja svakog
antidemokratskog ponašanja, veliku ulogu medija vidim u razobličavanju korupcije
koja je jako prisutna na našim prostorima. U tom smislu naše novinarske
organizacije posebnu pozor
nost moraju posvetiti istraživačkom novinarstvu koje
je esencija posla kojim se bavimo i zbog kojega smo bili prozvani "sedmom
silom". To je novinarstvo koje služi kao društveni korektiv u
slučajevima kada država i "institucije" nisu voljne reagovati na
slučajeve, kriminala, korupcije i nepotizma, političkog pogodovanja i
"uhljebljivanja" svojih na račun onih drugih. Nikad nije bilo lako
baviti se istraživačkim novinarstvom, nikad ni neće biti lako. Iza tog
angažmana stoje dani i mjeseci čitanja dokumenata, provjeravanja, razgovora,
ponekad neuspjelih pokušaja da se dođe do relevantnih sugovornika, probijanje
kroz labirinte lažnih tragova i dimnih zavjesa… Zato mu moramo pružiti svu
moguću podršku i zaštitu”, navodi Filić.
Ističe i skorašnji slučaj kada je
ravnatelj HRT-a Goran Radman dao čak tri otkaza HRT-ovim novinarkama –
Elizabeti Gojan, Hloverki Novak-Srzić i Karolini Vidović-Krišto zbog toga što
su javno kritički govorili o negativnostima u njihovoj matičnoj kući.
“Dakle, progoni ih se zbog "delikta
mišljenja" čemu se takođe odlučno suprostavljamo. Radman se pri tome
poziva na HRT-ov Kodeks časti, no Ustav koji jamči slobodu govora iznad je
svakog drugog dokumenta”, smatra Filić.
Crnogorska
borba sa vjetrenjačama
Nezavnisan
mediji danas na zapadnom Balkanu je ništa više nego oksimoron, kaže nam Selena
Tasić, programska menadžerka Instituta za javnu politiku Crne Gore.
„Sloboda medija i ljestvica vrijednosti
koju zastupaju mediji u jednoj zemlji predstavlja praktično ogledalo nivoa
demokratije u toj državi. Dovoljan je pogled na stanje u medijima da bi se
zaključilo kakvo je stanje u ostalim sektorima (institucije, civilno društvo,
privatan sektor itd.) Ukoliko medije karakterišu korupcija, izvještavanje koje
je u stvari politički PR, loša ekonomska situacija novinara itd. onda je lako
zaključiti stanje u državi. Posebno što je veoma važno imati u vidu i ulogu
države u uspostavljanju institucionalno
g okvira u kom funkcionišu mediji”,
ističe Tasićeva.
Smatra
da sliku stanja u CG karakteriše velika polarizacija medijske scene (provladini
i opozicionarni), kao i da zakon o
medijima ne adresira monopol i koncentraciju vlasništva u medijima što direktno
dovodi do uskraćivanja prava javnosti na tačnu informaciju.
U
dokumentu koji je objavio Komesarijat EU za proširenje prošle godine, pod
nazivom “Smjernice za evropsku podršku medijskim slobodama i medijskom
integritetu u zemljama kandidatima za člasntvo u EU 2014-2020” navodi se da je
“od suštinske važnosti da zemlje kandidati garantuju otvoreno i pluralističko
medijsko okruženje koje njeguje kulturu kritičkog i nezavisnog novinarstva. Bez
prisustva potpuno slobodnih, medija, građanima u zemljama kandidatima uskraćuje
se pravo na uravnotežene, pouzdane i činjenicama potkovane informacije koje se
ne temelje na pristrasnosti i propagandi”.
Tasićeva
ističe da u tom svjetlu, najveći izazov za crnogorsko novinarstvo leži u
činjenici da je da istraživačko ili kritičko novinarstvo veoma često u službi
političkih, finansijskih, privatnih interesa ili ideologija.
„Istraživački
članci su pod velikim uticajem „obavještajnih izvora“ koji imaju svoje korijene
u zvaničnoj politici ili kriminalnim strukturama iz prethodnih režima. Kao
posljedica toga, medijska infrastruktura Crne Gore je više sredstvo za klevetu
ili napad na “neprijatelja” nego sredstvo za slobodnu i fer javnu debatu o
ključnim političkim pitanjima za društvo“, kaže Tasić.
"Problem je i stanje u samim medijima u smislu odnosa
poslodavaca prema zaposlenima, koji je u velikoj većini slučajeva ponižavajući
i izrabljivački. Ukoliko se neki mediji javno i bore za demokratizaciju društva
u samim redakcijama ne pridržavaju se tih demokratskih principa kada se dođe na
teren u kojem se oni pitaju. Njihova demokratija je za eksternu upotrebu. U
redakcijama svojim zaposlenima ne dozvoljavaju sopstveno mišljenje ili
objavljivanje bilo kojeg teksta koji bi mogao da ima makar i prizvuk autorskog,
slobodnog mišljenja. Kako napreduju demokratski procesi u cijeloj državi
vjerujem i da će to morati da se mijenja, i da zaposleni u medijima neće biti
jedini koje će zaobići očekivane blagodeti demokratije", navodi Marijana Camović, predsjednica Sindikata medija Crne Gore.
Ona dodaje da su sve države regiona strogo kontrolisane od strane
političkih moćnika, dok se neistomišljenici jednostavno ne tolerišu i to je predstavnicima EU jasno.
"Primjera radi, Srbija je država za koju se najviše veže cenzura medija ali ipak
ni u najnovijem izvještaju Reportera bez granica ona nije na lošijem mjestu od
Crne Gore. Srbija iako je nazadovala za 13 mjesta nalazi se na 67. mjestu, a
Crna Gora je opet 114. I to govori mnogo o slobodi medija kod nas. Oni koji se
usude slobodno i argumentovano da govore bivaju medijski linčovani jer se, na
žalost, uvijek se nađe mediji koji će da obavi taj prljavi posao (slučaj sramnog
pokušaja diskreditacije građanske aktivistkinje Vanje Ćalović u tabloidu
Informer). Ispostavlja se da je borba za slobodu govora i u 21. vijeku borba sa
vjetrenjačama i većini je lakše da idu linijom manjeg otpora nego da se bore za
jedno od osnovnih ljudskih prava", smatra Camović.
Ona ističe da novinari/novinarke kao ni ostali
zaposleni u medijima ni na koji način ne mogu biti krivi za stanje u kojem se
nalazi profesija jer nisu oni ti koji kreiraju politiku medija niti im je
dozvoljeno da na nju utiču na bilo koji način.
"Njih jednostavno niko ništa ne
pita. Nalaze se između čekića i nakovnja-svojih poslodavaca i suda javnosti.
Nedavno istraživanje OEBS-a je pokazalo da više od 20 odsto novinara u Crnoj
Gori svakodnevno radi po 10 časova, jedan broj nih i po 15. Od takvog novinara
se ne može očekivati da aktivno radi na temama koje će uticati na promjene u
društvu. To stanje mora da se mijenja i jedinu odgovornost zaposlenih u medijima
vidim u tome što ćutke pristaju na takav tretman. Uostalom, poznato je da su
mediji slobodni u mjeri u kojoj su slobodni oni koji rade u njima", zaključuje Marijana Camović.
Makedonski
ustanak
Pored političke krize koja traje od prošle godine, zbog objavljivanja
prisluškivanih razgovora koji, prema tvrdnjama opozicije, dokazuju
korumpiranost Vlade, Bivšu Jugoslovensku Republiku Makedoniju paralelno potresa i medijska kriza koja takođe
proističe iz činjenice su su i novinari bili meta prisluškivanja. Na ovu
uzavrelu situaciju koja je rezultirala zahtjevom Udruženja novinara Makedonije za ostavkom premijera Nikole Gruvskog nadovezao se i ovosedmični protest novinara ispred zgrade Komisije
za lustraciju u Skoplju.
Protest je uslijedio nakon što je Komisija za lustraciju, državno tijelo
sa zadatkom da otkrije saradnike nekadašnje jugoslovenske tajne policije,
proglasila urednicu Fokusa Jadranku Kostovu za doušnika, iako zvanična odluka
tek treba da bude objavljena na sajtu komisije.
Novinari su ovakav potez ocijenili još jednim potezom vlasti da utiša
kritičare. Burna dešavanja koja ne jenjavaju, potvrđuju zašto je BJRM tako slabo rangirana i na listi „Reportera bez granica“.
“Ako bismo htjeli ukratko sažeti situaciju u makedonskim medijima, mogli bismo reći da je makedonska plutokracija akumulirala toliko moći nad javnom sferom da su jedine poruke koje prolaze do najšire javnosti isključivo poruke elita, pri čemu interesi i poruke onih dijelova društva bez političke moći ostaju izolirani i ne uspijevaju se probiti do šire javnosti. Manjina koja se još opire nedemokratskom razvoju svoje ideje razmjenjuje u mračnim kutevima, alternativnim medijima ili na raznim civilnodruštvenim konferencijama gdje njihovi glasovi ostaju vrlo ograničenog dosega. U periodu koji dolazi, Makedonija se mora suočiti sa izazovima koji su pred njom kako bi sačuvala makar minimalne demokratske dosege na kojima bismo trebali graditi svoje buduće društvene odnose. Situacija postaje sve napetijom kako
makedonskoj stvarnosti polagano prijeti opasnost da iz farse pređe u tragediju.
Jedino što nama trenutno preostaje je biti glasom razuma, čak i ako nemamo
medij koji bi taj glas artikulirao”, navela je u tekstu objavljenom prošle
godine Tamara Čausidis, predsjednica Sindikata novinara
Makedonije.
Medijski barometar BiH
Drugi “Balkanski medijski barometer”
za 2014. godinu koji je nakon Sarajeva predstavljen i u Banja Luci dao je ocjenu 3,6 u
sektoru slobode izražavanja, uključujući i slobodu medija u BiH.
Barometar je nastao kao plod
dvodnevne sesije relevantnih panelista, medijskih stučnjaka i predstavnika
civilnog društva, koji su diskutovali o manje više svim značajnim temama koje
se odnose na medije, zakone, slobode, prava i obaveze.
U objavljenoj analizi navodi se da
je za zaokruživanje zakonskog okvira u BiH neophodno donošenje zakona o
transparetnosti i koncentraciji medijskog vlasništva, te o oglašavanju, i da je
neophodna harmonizacija već donesenih Zakona o kleveti i slobodi pristupa
informacija na entitetskim nivoima sa onim na državnom nivou.
Iako BiH ima u Ustavu uveden član 10
Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji garantuje slobodu izražavanja, a
donesen je i Zakon o kleveti i Zakon o slobodi pristupa informacijama, navodi
se da medijske zakone nije moguće ocjenjivati samo na osnovu njihovog
postojanja već na ih treba posmatrati u
širem kontekstu.
“Ako ne postoji adekvatan zakon o
izbornom sistemu, finansiranju političkih stranaka, vrhovnom sudu BiH, iluzorno
je govoriti o kvalitetu Zakona o kleveti i drugih zakona koji uređuju oblast
medija”, smatraju učesnici panela.
“Sloboda izražavanja je ograničena u
praksi i brojnim pritiscima na novinare, među kojima ima čak i prijetnji smrću.
Novinari se prisluškuju, povećava se broj osuđujućih presuda za novinare i
medije po tužbama za klevetu, a nerijetki su i pritisci vlasnika medijskih kuća
na novinare i ograničavanja njihovih prava da kritički izvještavaju o
političkim i ekonomskim centrima moći”, navodi se u Balkanskom medijskom
barometru za BiH koji je izdao Friedrich Ebert Stiftung (FES).
Tanja Topić iz FES je navela da je lista negativnih događaja u oblasti
medija u 2014. godini bila po slobodnom tumačenju dvostruko veća nego 2011. godine, kad je urađen prvi Balkanski
medijski barometar.
„Ono što je takođe zanimljivo jeste činjenica da je ovaj drugi Barometar nastao u trenutku (mjesec
jun) kada medijsku scenu nisu potresali oni događaji kojima smo svjedočili
zadnjih nekoliko mjeseci, kao što je bio upad
policije u prostorije redakcije Klix-a,
i druga dešavanja koja su bila vrlo negativna a pratile su razvoj medijske scene. Pošto se ocjenjivalo i vrednovalo stanje u
oblasti medija u tom periodu, mislimo da bi i ova ocjena koja je bila mršava trojka
odnosno 2,6 za generalno stanje medija u BiH, da je rađena par mjeseci kasnije,
bila još gora i još negativnija“, dodala je Topićeva.
Boro Kontić, direktor Mediacentra iz Sarajeva, koji je nedavno raspisao
nagradni konkurs za istraživačko novinarstvo za BiH koji se sprovodi u okviru
EU napora da pruži doprinos jačanju novinarske profesije, ističe da BiH u zakonskoj oblasti prati standard EU.
„Problem je neprovođenje tih zakona. Možete imati skandinavske zakone (što skoro da imamo) ali sa političarima koje vode zemlju jednostavno živite izvan prostora pravne države i civilnog (civilizovanog) društva“, smatra
Kontić.
On dodaje
da je nedvosmisleni primjeri kršenja novinarskih i medijskih sloboda decembarski upad u redakciju portala Klix.ba.
„Višegodišnje emitovanje RTV RS je obilježen politički vođenom javnom televizijom. Novi Zakon o javnom redu i miru u RS širim prostor javnog mjesta da se više ne osjećate sigurnim ni u vlastitoj sobi“, kaže
Kontić.
O sprezi medijskih sloboda, demokratije kao i evropskog puta Kontić navodi da je sloboda govora unutar sadržaja člana 2. Ugovora o Evropskoj uniji što će
reći da zajednica počiva na ovom principu.
“S
druge strane jasno je da sloboda govora direktno ovisi od slobode medija.
Tačnije, da su uslovljeni.”
autor: Frontal
foto: Frontal/Media centar Beograd
