Po prvi put još od Apollo program ere, Sjedinjene Američke Države ponovo šalju ljude na put oko Mjeseca. Misija Artemis II, koju vodi NASA, planirana je za lansiranje u srijedu naveče (1. april 2026.) i uključuje četvero astronauta na desetodnevnom putovanju. Oni će prvo testirati sisteme letjelice u orbiti Zemlje, a ako sve prođe kako treba, obići će Mjesec i vratiti se nazad. Na desetodnevnoj misiji će biti NASA-ine astronauti Reid Wiseman, Victor Glover i Christina Koch te astronaut Kanadske svemirske agencije, Jeremy Hansen. Ovo je prva misija prva misija s ljudskom posadom izvan niske Zemljine orbite još od Apolla 17 iz 1972. godine.
Ova misija je dio šireg Artemis programa, čiji je cilj da se u narednim decenijama uspostavi stalna ljudska prisutnost na Mjesecu, uključujući i bazu na njegovoj površini tokom 2030-ih. Program je napredovao sporije nego što se očekivalo, jer su i Artemis II i prethodna, bespilotna misija Artemis I kasnile godinama. Novi administrator NASA-e, Jared Isaacman, najavio je nedavno značajne promjene, uključujući više lansiranja i čak dva slijetanja na Mjesec planirana za 2028. godinu.
Ovo je prvi korak novog lunarnog programa Artemis, u kojem NASA ima plan uložiti milijarde dolara u izgradnju lunarne baze. Ova baza bi trebala podržati i život ljudi na njoj. Prvo slijetanje u blizinu Mjesečevog južnog pola je planirano za 2028.
Politički aspekti povratka na Mjesec
Prva svemirska trka – program Apollo, bila je trka u toku Hladnog rata sa Sovjetskim savezom. Ova nova je odmjeravanje snaga sa Kinom. Jasno je da će pojačana ulaganja u program Artemis donijeti značajna otkrića, nova radna mjesta, nove tehnologije i saznanja, ali, prije svega, to je politička trka, kako dokazivanja i pokazivanja moći, tako i osvajanje teritorije Mjeseca.
Ne radi se samo tu o zauzmanju teritorije – već sada, svemir ima stratešku dimenziju. Komunikacije, navigacija, prikupljanje podataka ovise o sistemima koji se nalaze u svemiru, počevši od satelita. Pri tome, sve ono što se izgradi na Mjesecu, ako se izgradi, moraće komunicirati sa Zemljom, što znači da je potrebno graditi jače komunikacijske sisteme, infrastrukturu.
S ekonomske strane, ovo je i zagovaranje nečega što se sada provlači pod terminom cislunarna ekonomija. Ona potencijalno uključuje i skupe turističke letove, nedostupne većini ljudi.
Zatim, to je i demonstracija i razvoj vojne moći. Jer NASA stoji između civilne i vojne tehnologije, kao i između privatnog i javnog sektora. Sad je pitanje koliko će tech-moguli ulagati u ovu misiju, ali je sigurno da su bar neki od njih veoma zainteresirani. No, osvajanje Mjeseca svakako ima svoje vojne prednosti. Ne toliko baš za skrivanje oružja, što bi bilo jako skupo, već je to trenutno više u smislu stvaranja političko-vojnih saveza.
Sjedinjene Američke Države nastoje osigurati međunarodnu podršku za Artemis Accords, skup principa za odgovorno istraživanje i razvoj Mjeseca. Do jula 2023. godine, sporazum je potpisalo 27 država. Među njima su ne samo bliski saveznici poput United Kingdom, Canada i Japan, već i manje tradicionalni partneri poput Ruande, Nigerije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Potpisivanje sporazuma od strane Indije u junu 2023. godine viđeno je kao znak jačanja odnosa između SAD-a i Indije.
S druge strane, i kineski lunarni programi pokreću međunarodnu saradnju, pogotovo s Rusijom.
Geopolitika i razvoj programa Artemis
Međutim, postoji uvijek neki faktor X – trenutno je nejasno kako će enormna potrošnja za rat u Iranu djelovati na dalje faze programa Artemis, kao i na geopolitičku konstelaciju partnerstava. Preko 50 godina, ljudi sanjaju o povratku na Mesec, pa i o kolonizaciji ovog Zemljinog suputnika. Da li će se ti snovi pretvoriti u puki neoliberalni kolonijalizam i dokazivanje moći, ekstrakciju ili će unaprijediti čovječanstvo, teško je reći, mada sadašnji događaji više idu u prilog prve tvrdnje.
Napoemna: tekst je pisan prije lansiranja misije Artemis 2 i u trenutku pisanja se ne zna da li će lansiranje biti obavljeno i biti uspješno.
Izvor: naukagovori.ba
