Trenutno u Vladi Republike Srpske imamo dvije ministrice iz Doboja: ministricu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Anđelku Kuzmić, koja je inače profesorica italijanskog jezika i književnosti i bivša direktorica vrtića, i Irenu Ignjatić, novu ministricu porodice, omladine i sporta.
Kao što vidimo, obje ministrice su nekompetentne za ovaj posao, ali pošto se na mjesto ministra dolazi po političkoj liniji, možemo im pljunuti pod prozor.
Ako kroz taj prozor pogledate političku scenu u Doboju, zaključićete da je veoma čudna, ali ne i komplikovana.
Prvo da objasnim zašto nije komplikovana. Pa nije komplikovana jer sve kontroliše SNSD, od zaposlenih na naplatnim kućicama autoputa, komunalija, do brojanja glasova.
Nego, vratimo se komplikovanosti.
Recimo, Doboj je dugo bio nesavladivo uporište SDS-a, dok preko noći, barem za javnost, ali ne i za Obrena Petrovića, nije postao neiscrpna baza socijaldemokratskih glasova. Obren Petrović se vratio prirodi i sada odmara na svom imanju, dok Boris Jerinić i Sanja Vulić vode ovaj grad u svijetlu budućnost.
Doboj je još po nečemu poseban: on je toliko multietnički i multikulturalan da se veoma lako zajebete kada, na osnovu imena, prezimena ili fotografija, pokušate da zaključite o nečijoj etničkoj pripadnosti.
Sjećate se Nine Bukejlović? E, ona vam je sada Bošnjakinja, mada kažu da je prije toga bila i Hrvatica i Srpkinja. To što je 2020. godine bila kuma školske slave Svetog Save nije važno. Pa nema ništa normalnije od Bošnjakinje pravoslavne vjeroispovijesti.
Tu je i Miloš Bukejlović, valjda bivši muž Bošnjakinje, Hrvatice ili Srpkinje Nine Bukejlović, koji je u pretposljednjoj Vladi Republike Srpske obavljao funkciju ministra pravde, kao Hrvat. I to kakav Hrvat — pravi srpski. Dok je živio i radio u Doboju, nije izlazio iz pravoslavne crkve, a morate priznati da nema ništa normalnije, ali i ljepše, nego kada Hrvat vrti krsni hljeb u crkvi.
Ako meni ne vjerujete, potražite fotke na internetu. U stvari, Miloš je jedan od najsposobnijih Hrvata u našem entitetu. Prije nego što je postao ministar, obavljao je u jednom trenutku šest funkcija: opštinski odbornik, član dva nadzorna odbora, direktor, stranački sekretar i predsjednik karate-kluba.
Novoukomponovana ministrica za porodicu, omladinu i sport zove se Irena Ignjatić i izjašnjava se kao Bošnjakinja. Ime Irena je grčkog porijekla i znači mir, spokoj, sreću, dobrotu i blagost. Ako se malo raspitate po Doboju, a ja, kao istraživački novinar, to jesam uradio, doznaćete da je „žena koja donosi mir i blagost“ iz begovske porodice koja je imala posjede u Grčkoj i da je, da se ne bi zaboravilo njeno porijeklo, dobila ime Irena. Prezime Ignjatić ima porijeklo u grčkom ili latinskom jeziku i nastalo je od imena Ignjat, a to znači oganj ili vatra.
Da je ministrica Srpkinja, prezivala bi se Ognjenović. Znači, original Bošnjakinja.
Naravno, o nečijem identitetu je nekulturno raspravljati, ali jednostavno ne možemo da ne primijetimo svo ovo bogatstvo različitosti koje krase Doboj.
P. S. Ostalo je još nešto zanimljivo: dvije ministrice i poslanica Sanja Vulić radile su kao prosvjetne radnice i, fudbalskim žargonom rečeno, „njihov izlazak iz igre“ je pojačao obrazovni sistem Republike Srpske.
Preuzeto sa: blogger.ba
