Ovo je novi hype na društvenim mrežama i podkastima – svi pričaju o longevity – dugovječnosti. Ovo nije nova žudnja – samo sada imamo više mogućnosti da je donekle ostvarimo. Ideja o Fontani mladosti datira zapisana još o Herodota, a umjetnički je obrađena i na slikama poput one Lucasa Cranacha starijeg ili u filmu La giovinezza Paola Sorrentinija.
Danas, multimilijarder i venture capitalist Bryan Johnson pokušava ekstenzivnom suplementacijom, programima prehrane i vježbanja te krvlju vlastitog sina očuvati mladost i postići dugovječnost.
Podkasteri i influenseri konstantno koriste priliku provući koncept longevity. Notorni Peter Attia, čije se ime nalazi u Epsteinovim fajlovima i koji zarad druženja s Epsteinom, nije bio sa svojim bolesnim sinom u bolnici, koji je umirao, nije prestajao pričati o dugovječnosti. Tu je i Andrew Hubberman, influenser-profesor na Stanfordu koji se u podkastima obično pametno ograđuje od intervencija koje čak primjenjuje na sebi i govori kako za neke nema još dokaza ili da ne bismo trebali da ih primjenjujemo, ali i dalje ne treba zaboraviti kako on pripada intelektualnoj manosferi i ispod žita gura nedokazanu suplementaciju ubacujući ljudima bubicu u uši, mada nije sve što kaže za odbaciti niti dezinformacija.
Investitori doslovno prže pare u start-upove koji imaju veze sa longevity. Hype i ulaganje u visoke tehnologije, istraživanja koja rade neke superbogate osobe u cilju postizanja dugovječnosti potpada i u priču o transhumanosti odnosno optimizaciji čovjeka i nejednakosti – ako samo bogati budu mogli sebi priuštiti intervencije koje pospješuju životni vijek i kvalitet života. No, zapravo ono što stvarno radi posao nije ultratehnologija i skupo.
Uglavnom – shvatili ste – riječ dugovječnost ili kako sada to više cool zvuči, longevity, postala je nova it tema. A kako i ne bi – ko ne želi izgledati mlađe za svoje godine, imati više snage, ne biti bolestan, iscrpljen, biti vitalan što je duže moguće? Prva sam ja takva i naravno da pokušavam raditi intervencije koje obećavaju da ću duže biti vitalna. Neka prvi baci kamen i hajmo vidjeti i gredu u svom oku.
Ideja da bismo mogli „usporiti starenje“ više nije rezervisana za naučnu fantastiku. Biologija starenja je posljednjih 20 godina postala ozbiljna istraživačka disciplina, a u fokusu su intervencije koje bi mogle produžiti životni vijek (lifespan) ili barem produžiti period zdravlja (healthspan). Ipak, važno je odmah reći: većina snažnih dokaza dolazi iz studija na životinjama, dok su podaci za zdrave ljude i dalje ograničeni.
Predstavljam vam dokaze šta radi, koje intervencije su funkcionalne i imaju efekta i to počevši od onih sa manje dokaza, idući prema onima za koje ima najviše dokaza danas. Dakle, ako želite saznati šta stvarno ima smisla raditi, čitajte do kraja.
mTOR i rapamicin: farmakologija starenja
Jedan od centralnih signalnih puteva povezanih sa starenjem je mTOR (mechanistic target of rapamycin), koji reguliše rast i metabolizam ćelija. Lijek rapamicin (rapamycin, Sirolimus) inhibira ovaj put i predstavlja najkonzistentniji farmakološki način produženja životnog vijeka kod sisara.
U programima poput National Institute on Aging Interventions Testing Program, rapamicin je produžio životni vijek miševa čak i kada je primjena započela u srednjoj ili starijoj dobi. Meta-analize potvrđuju da je efekat robustan kod više vrsta i efekti se mogu porediti sa onim kod intervencije kalorijske restrikcije. Ali – naglasak je na tome da su ovo studije na životinjama! To nije vrlo visok nivo dokaza. Jedna metaanaliza (1,2) na sisarima je pokazala kako je djelovanje rapamicina bolje nego metformina za produženje životnog vijeka.
Kod ljudi je situacija drugačija. Rapamicin je imunosupresiv koji se koristi kod transplantacija i određenih bolesti. On supresira djelovanje T i B limfocita tako što smanjuje njihovu osjetljivost na interleukin 2. Dugoročna primjena kod zdravih osoba nosi potencijalne rizike (infekcije, metaboličke nuspojave), a nemamo dokaze da produžava život zdravih ljudi. Trenutno je predmet manjih kliničkih studija usmjerenih na funkcionalne ishode, ne na mortalitet.
Zanimljivo je da je rapamicin dobio ime po autohtonom nazivu za Uskršnja ostrva – Rapa Nui, jer je bakterija Streptomyces hygroscopiscus iz koje je izolirano ovo jedinjenje upravo iz uzoraka, sa ovih ostrva. Mana ove tvari, čak i da djeluje ovako dobro na ljudima je to što je ne možete kupiti kao bilo kakav suplement u slobodnoj prodaji, radi se o lijeku koji se koristi za sprječavanje odbacivanja transplantiranih organa i pojave stenoze te za impregnaciju koronarnih stentova. Još uvijek se ne razumije dobro uloga rapamicina u u poboljšanju životnog vijeka i vitalnosti te mehanizam, odnosno kako inhibicija mTOR to čini.
Metformin: obećanje bez konačne potvrde
Metformin je jedan od najčešće propisivanih lijekova za tip 2 dijabetes. Uz to, jedna od najčešće spominjanih tvari u kontekstu dugovječnosti. Djeluje putem aktivacije AMPK (AMP-activated protein kinase — enzim koji djeluje kao energetski senzor ćelije) i uticaja na metabolizam glukoze. Epidemiološke studije su pokazale da dijabetičari na metforminu ponekad imaju nižu stopu mortaliteta od očekivane, što je potaknulo hipotezu da bi lijek mogao imati „geroprotektivni“ učinak.
Ipak, kada se analiziraju podaci iz životinjskih modela, efekti na produženje životnog vijeka su slabiji i nedosljedniji u poređenju s rapamicinom. Kod zdravih ljudi ne postoje dokazi da metformin produžava život. U toku je dugoočekivano kliničko ispitivanje TAME(Targeting Aging with Metformin), ali konačni rezultati još nisu dostupni.
Metformin ima jaku podršku kao lijek koji poboljšava zdravstvene markere, ali trenutno nema snažan dokaz da produžava život kod zdravih ljudi (3): „na osnovu dostupnih dokaza zaključujemo da su povoljni učinci metformina na starenje i period zdravog života (healthspan) prvenstveno indirektni, putem njegovog djelovanja na ćelijski metabolizam. Ti efekti proizilaze iz njegovog antihiperglikemijskog djelovanja, poboljšanja inzulinske osjetljivosti, smanjenja oksidativnog stresa te zaštitnih učinaka na endotel i funkciju krvnih sudova”, navode autori studije objavljene 2021 u Frontiers in endocrinology (Lausanne).
Ni ovaj lijek ne možete kupiti bez indikacije. Ni metformin ni rapamicin nisu odobreni kao suplementi ili lijekovi za anti-ageing i dugovječnost. Njihova sigurnost dugoročne upotrebe u zdravih ljudi još nije dokazana. Dakle, zaboravite.
NAD+ boosteri: biološki zanimljivi, klinički neprovjereni
Supstance poput NMN (nikotinamid mononukleoid) i nikotinamid ribozida ciljaju povećanje nivoa koenzima NAD+ (nikotinamid adenin dinukleotid), koji opada s godinama, kao što opada i proizvodnja kolagena, hijaluronske kiseline i koenzima Q10 sa godinama. Studije pokazuju da suplementacija može povećati NAD+ u krvi i uticati na metaboličke parametre. Međutim, nema dokaza o produženju životnog vijeka kod ljudi, a dugoročna sigurnost ostaje nejasna.
Pri tome se pokazuje kako je NMN nešto bolji i bolje se apsorbuje od NAD+ koji se apsorbuje samo oko 20%. Čini se da su prekursori bolja opcija. NMN je prekursor NAD+ ključan za: mitohondrijsku funkciju, popravak DNK te aktivaciju sirtuina (proteini povezani sa starenjem). Upravo se za ovu molekulu često vezuju bombastični marketinški nazivi koji guraju prodaju – biohacking, longevity booster i anti-aging. Nema dokaza da ova molekula djeluje tako, istraživanja su u toku.
Radovi iz laboratorije Davida Sinclaira sa Harvard Medical School snažno su popularizirali ovu temu. I da, Sinclair je bio kod Hubbermana pa su napravili hype oko ove molekule. To je dobrim dijelom zbog toga da privuku investicije u ova istraživanja da konačno doznamo ima li ova molekula efekta, ali su napravili balon potražnje za tvari za koju trenutno nemamo dokaze da djeluje, mada postoje dokazi da je prilično sigurna na kraće staze. Nemamo dokaze o sigurnosti NMN i NAD+ u dugoročnoj upotrebi. To što se prirodno sintetišu u organizmu nije 100% dokaz sigurnost – isto se mislilo za melatonin, pa se pokazalo kako dugoročna upotreba ima svoje rizike.
NMN je doduše biološki uvjerljiv kandidat, ali još uvijek nemamo dugoročne randomizirane studije, nemamo podatke o mortalitetu, nemamo dokaze o stvarnom produženju životnog vijeka kod ljudi niti poboljšanju vitalnosti. Trenutno je to više eksperimentalni longevity suplement nego dokazano sredstvo za produženje života. Neki influenseri (poput Hubbermana) se kunu u intravenozne infuzije s ovim koenzimom, ali nema kliničkih dokaza da je to efikasno, radi se eksperimentalnom samoinicijativnom uzimanju za koje i sam Hubberman kaže da izaziva mučninu i da se loše osjećao tokom primanja.
Jedna preprint studija na miševima (4) je pokazala kako je dugotrajna primjena NMN-a poboljšala zdravlje (healthspan) miševa i produžila median životni vijek kod ženki za ~8,5 %. Studija (5) objavljena 2016., isto na miševima, je pokazala kako NMN značajno ublažava fiziološke znakove starenja kod miševa. Kod ljudi, u jednoj studiji (6) utvrđena je dobra tolerancija na NMN i da NMN može poboljšati biohemijske markere povezane sa starenjem, kao i prevenirati disfunkciju mišića povezanu sa starenjem, ali nisu ispitani direktni učinci na životni vijek.
Veliki američki program Interventions Testing Program (NIA) do sada nije pokazao snažno produženje životnog vijeka za NAD+ boostere u rigoroznim modelima. Za ovu supstancu je pokazano kako zaista pomaže da povećava razine NAD+ u krvi, dovodi do blagog poboljšanja inzulinske osjetljivosti kod preddijabetesa i ima mogući učinak na mišićnu funkciju kod starijih. Postoje indikacije i da smanjuje krvni pritisak što opet indirektno može utjecati na produženje životnog vijeka. Međutim, trenutne studije ove tvari na ljudima su male i kratkoročne.
Od 2022. FDA ne dozvoljava slobodnu prodaju NMN i NAD+ suplemenata – ne zato što postoje dokazi o štetnosti, nego zato što su oni trenutno u kliničkim studijama ispitivanja baš oko ove priče. FDA je 2022. promijenila regulatorni status NMN-a jer je predmet farmaceutskog razvoja, što je izazvalo pravne i tržišne polemike. Na našem tržištu su se pojavili, a porijeklo im je iz Kine.
Intermitentni post – povremeni post
Predklinički nalazi sugerišu da je povremeni post dobar za poboljšavanje zdravlja ćelija i smanjenu akumulaciju patoloških proteina, ali klinički dokazi kod ljudi su još ograničeni. Intermitentni post ima i svoje rizike i nije za svakoga.
Na životinjskim studijama je za intermitentni post utvrđeno kako ima utjecaja na poboljšanu dugovječnost, kognitivne funkcije u starenju, te da poboljšava otpornost na stres. Intermitentni post djeluje na mehanizme koji uključuju inhibiciju mTOR puta, aktivaciju AMP-activated protein kinase (AMPK), povećanje autofagije(ćelijske reciklaže) i smanjenje oksidativnog stresa. Sve ovo zvuči plauzibilno i za dugovječnost, ali!
Kod ljudi nema dokaza da intermitentni post produžava maksimalni životni vijek. Nemamo dugoročne RCT-ove (randomizirane kliničke studije, visok nivo dokaza) koji bi to mogli pokazati. Iako intermitentni – povremeni post nema nekog efekta kod pretilosti, pokazalo se da poboljšava insulinsku osjetljivost, smanjuje trigliceride i krvni pritisak, pa su to indirektni putevi kako može poboljšati zdravlje.
Kod starijih osoba, intermitentni post može dovesti do neželjenog smanjenje mišićne mase, a za dugovječnost je upravo veća mišićna masa ključna. Tako da intermitentni post može imati na ovaj način negativan efekat na longevity.
Neka istraživanja sugeriraju da agresivni post može, naročito kod žena, poremetiti menstrualni ciklus, povisiti kortizol, pogoršati osjetljivost na stres. Efekti su individualni, ali i ovo su efekti intermitentnog posta koji indirektno mogu imati učinak suprotan željenom.
Kod nekih ljudi povremeni post dovodi do kompulzivnog prejedanja u „feeding window” i pogoršanja odnosa prema hrani, što je opet kontraproduktivno.
Intermitentni post može dovesti do smanjenja androgenih markera (testosteron i slobodni indeks androgena) i povećanje SHBG kod premenopauzalnih žena s pretilošću te do smanjenja testosterona kod mladih, fizički aktivnih muškaraca, što može negativno utjecati na metabolizam i libido (10).
Kalorijska restrikcija: najdosljedniji eksperimentalni nalaz
Najrobustnija intervencija u biologiji starenja je kalorijska restrikcija — umjereno smanjenje kalorijskog unosa bez pothranjenosti. U različitim modelima (kvasci, glodari, primati) pokazano je produženje životnog vijeka i poboljšanje metaboličkog zdravlja. Zapravo to je ona narodna – bog vam je dao određenu količinu hrane koju možete pojesti u životu i ako je prije pojedete, prije ćete umrijeti.
Kod ljudi, dugoročne randomizirane studije produženja života ne postoje (jer bi trajale decenijama), ali kraća istraživanja pokazuju poboljšanja u markerima kardiovaskularnog zdravlja, inzulinskoj osjetljivosti i upalnim parametrima. Ipak, stroga kalorijska restrikcija nije jednostavna ni bez rizika (gubitak koštane mase, hormonske promjene, utjecaj na usporavanje i smanjenje bazalnog metabolizma), pa se ne može olako preporučivati kao univerzalna strategija.
Kalorijsku deficijenciju i intermitentni post treba razlučiti. Iako bi intermitentni post trebao dovesti do kalorijske restrikcije, to nije uvijek slučaj, ako se ljudi prejedaju u periodu kada se jede. Bolje je smanjiti ukupan dnevni unos kalorija nego praviti periode nejedenja i uzimanja hrane.
Prehrana, vježba i način života: najčvršći dokazi kod ljudi
Za razliku od farmakoloških intervencija, dokazi za određene obrasce ponašanja su mnogo snažniji. Mediteranski tip prehrane, mediteranski način života, redovna fizička aktivnost (aerobna i vježbe snage – otpora), adekvatan san i izbjegavanje pušenja dosljedno su povezani s dužim životom i manjim rizikom od kardiovaskularnih i neurodegenerativnih bolesti. Ovdje treba dodati i da su važni faktori i izbjegavanje alkohola te socijalizacija. Samotnjački način života je povezan s većim rizikom od demencije, bolesti uopšte i kraćim životnim vijekom.
Grande studija iz UK Biobanke sugerira da male pozitivne promjene u više područja mogu značajno povećati očekivanu životnu dob. To uključuje koju minutu više sna, koju minutu više vježbanja (7).
Neki suplementi djeluju, a pri tome se ne radi o egzotičnim ekstraktima. Veliko kliničko istraživanje iz Nature aging objavljeno 2025. godine (8) pokazuje da kombinacija omega-3 masnih kiselina, vitamina D i vježbe može usporiti biološko starenje prema epigenetičkim markerima.
Istraživanje (9) koje je analiziralo učestalost suplementacije kod osoba starijih od 100 godina pruža vrijedne podatke o tome što stvarno koriste dugovječni ljudi. Ovo ne znači da je ono što oni uzimaju od suplemenata uzročno djeluje na dugovječnost – možda je u pitanju samo korelacija. Možda se radi o ljudima koji imaju inače dobre zaštitne gene poput p53 i sasvim se slučajno desilo da piju neke suplemente – a radilo se o prilično raširenim suplementima. Te suplemente piju i osobe koje se razbole i žive kraće – radi se o kalcijumu, željezu, multivitaminima i cinku ponajviše. Dakle, ovo je samo uvid u to da ovi suplementi ponešto djeluju, ali ako nemate neki drugi risk-faktor. Ova studija je na putu da bude objavljena, kako navode podaci reference.
Još jedna intervencija pomaže – vakcinacija. I to naročito vakcinacija protiv gripe, pneumokoka i velikog kašlja, ali generalno svih bolesti. HPV vakcine smanjuju rizik od nekih oblika raka, čime se produžava životni vijek, a kod starijih osoba infektivne bolesti poput gripe i upala pluća mogu izazvati iscrpljenost i dehidraciju koje mogu dovesti do smrti ili kognitivnog pada. Vakcinacija protiv hepes zostera smanjuje rizik od demencije za 28% u narednih 7 godina. Vakcinacija protiv gripe smanjuje rizik smrti od kardiovaskularnih uzroka.
Iako ove intervencije ne „isključuju“ starenje, one smanjuju vjerovatnoću razvoja bolesti koje najčešće skraćuju život. Drugim riječima, produženje healthspana je trenutno realniji i dokazima potkrijepljen cilj od dramatičnog produženja maksimalnog životnog vijeka.
Zaključak: oprez i realizam. Jeftine i besplatne intervencije najefikasnije
Biologija starenja je uzbudljivo polje, ali važno je razdvojiti eksperimentalne rezultate od kliničke realnosti. Rapamicin ima snažne dokaze u životinjama, metformin ima epidemiološke indikacije, a NAD+ boosteri su još u ranoj fazi istraživanja. Međutim, nijedna farmakološka intervencija trenutno nema čvrste dokaze da produžava život zdravih ljudi.
Za sada, najkredibilnija strategija za dugovječnost ostaje kombinacija uravnotežene prehrane, fizičke aktivnosti i to posebno treba istaći osnovne pokrete (čučanj, dizanje, iskorak, rad s težinama, aerobni trening), kvalitetan san i kontrola hroničnih faktora rizika. Sve ostalo — iako naučno zanimljivo — još uvijek pripada domenu istraživanja, a ne rutinske primjene. Zapravo ono što je najefikasnije ne uključuje skupe i egzotične intervencije – najefikasnije su besplatne i jeftine stvari.
Više vrijedi pravilna prehrana puna voća i povrća i dobre konsultacije s trenerom koje vježbe raditi i kako ih pravilno raditi, savladati osnovu, nego neke skupe mjere. Ako nikad niste prije vježbali i bojite se svih tih pokreta i sprava – konsultujte se s nekim, upišite grupni trening da savladate pravilno osnovne pokrete i vježbe. I tu radije potražite osobu sa iskustvom i diplomom trenera – nekoga ko je završio neki fakultet fizičke kulture – kineziologije, a ne nekog ko je priučeni trener i ima tek neki certifikat.
Ako vam treba osoba koja će vas posavjetovati vezano za ishranu, neka to radije bude neko vezan za medicinski fakultet, nutricionista dijabetolog, endokrinolog, a ne neko samo sa nekim certifikatom. Neka vam ni titula „dr” ne bude jedini kriterijum – postoje i dr alternativne medicine, kiropraktike i energetske medicine, kvantne medicine i bioterapije – ali to nisu doktori nauka niti ljekari. Takvih se čuvajte jer vam mogu nanijeti više štete nego koristi. Čuvajte se onih koji svima šalju iste planove prehrane, bez obzira na konstituciju i potrebe osobe i reklamiraju detoks planove, čak i ako se predstavljaju kao nutricionisti.
Držite se osnovnog. Pilule i suplementi neće pomoći ako jedete nepravilno i hranu punu praznih kalorija, pijete, ne spavate dovoljno, ne vježbate i pušite.
Izvor: naukagovori.ba
