Jeffrey Epstein, sjaj i bijeda naučne elite: gnjusoba, bestijalnost i ovisnost o opskurnoj filantropiji

Jeffrey Epstein. Kada je početkom 2026. pod Epstein Transparency Act i nakon mnogo muke i pritisaka DoJ (američko Ministarstvo pravde – Department of Justice) pustio 3 miliona dokumenata povezanih sa sivom eminencijom, prevarantom, finansijskom mutikašom, zlostavljačem i serijskim silovateljem Jeffreyem Epsteinom, saznali smo mnogo toga, a mnogo toga je još nejasno. U ovom trenutku je nemoralno da se ne piše o odnosu Epsteina i nauke te naučnika. U njegovoj maloj crnoj knjižici nađeni su kontakti oko 30 naučnika i intelektualaca. Sam Epstein je iz ličnih interesa i hirova uložio u Program za evolucionarnu dinamiku pri Harvardu. Od njega su novac dobili i neki veliki naučnici za svoja istraživanja, uključujući Georga Churcha s MIT. Sam MIT je primao Epsteinov novac bez provjera, a Church se poslije pravdao da nije znao ko je i kakav je Epstein.

Intelektualna prostitucija naučne elite kod Epsteina

Niz mislilaca i naučnika se vrtilo oko Epsteina, prostituisalo i izigravalo pajace. Stephen Pinker, Marvin Minski, iz nekog razloga Stephen Hawking, Noam Chomsky, Lawrence Krauss, Sam Harris koji se nalazi spomenut u fajlovima… samo neka su od imena. Epstein je imao bolesnu pasiju – bio je kolekcionar ljudi. Neko skuplja knjige, neko marke, neko umjetnička djela, a Epstein je, pored umjetničkih dijela, volio da okuplja žive ljude. Pa i mrtve.

Bitna stvar koju se niko ne pita baš puno je kako i zašto? Zašto su se naučnici toliko lijepili za čovjeka za kojeg, čak i u trenucima kada se nije znalo o njegovim mrežama krijumčarenja ljudi i zlostavljanja žena, ponajviše maloljetnica, djevojčica, znalo se mnogo o tome da se obogatio misteriozno. Kako nekoga to nije odbijalo? Kada je bez diplome radio kao profesor za djecu bogatih u Dalton School na Manhattanu, već tada se pročulo da je ekscentričan pa i da je imao situacija sa učenicama koje se ne bi trebale dogoditi jednom profesoru. Već je bio u priči o Ponzi shemi prevara s investicionim fondovima kao „finansijski savjetnik” pri Towers Financial Corporation koja je implodirala 1993. godine a Epstein se ko zna kako izvukao bez većih posljedica.

Čovjek skromnog porijekla – njegov otac je kažu bio jako fin i normalan čovjek, baštovan kao i majka, domaćica. Radnička klasa. Američki san u kojem obični čovjek postaje neopisivo bogat skorojević, uglađen i poštovan. Nimalo čudno? Ili je to baš ono čemu su se svi ovi ljudi u njegovom krugu divili? „Uspio je”. Ostvario je američki san.

Nijedna se crvena lampica nije upalila svim ovim silnim intelektualcima na sve ono što je do tada bilo poznato o Epsteinu.

Prije nego što je 2008. godine osuđen zbog podvođenja maloljetnica, Jeffrey Epstein je već godinama bio prisutan u elitnim akademskim krugovima, uključujući i Harvard, bez ikakve relevantne diplome, osim mahanja kapitalom sumnjivog porijekla. Univerzitetu je donirao više od 9 miliona dolara, od čega je čak 6,5 miliona otišlo Programu za evolucijsku dinamiku (Program for Evolutionary Dynamics – PED), koji je vodio matematičar Martin Nowak. Ni nakon presude Epsteinov pristup akademskoj zajednici nije bio prekinut: nastavio je posjećivati ovaj program, a samo tokom 2018. godine to je učinio više od 40 puta, pri čemu je čak imao i vlastitu kancelariju u okviru programa. Uz to, tokom akademske 2005/2006. godine bio je i gostujući saradnik (Visiting Fellow) na Harvardu, nakon donacije od 200.000 dolara Odsjeku za psihologiju. Pare kupuju sve, pa čak i akademsku poziciju čovjeku bez diplome. Eto ako ste mislili da nema gore od bosanskih kupljenih diploma, fakulteta završenih za četiri mjeseca i studiranja u Travniku. Nakon njegove presude, mreža donatora koju je Epstein povezao s harvardskim naučnicima obezbijedila je univerzitetu dodatnih 9,5 miliona dolara. Odjel za evolucijsku dinamiku pri Harvardu je od sramote zatvoren 2021.

Sličan obrazac zabilježen je i na MIT-u. Epstein je donirao 525.000 dolara MIT Media Labu, te dodatnih 225.000 dolara profesoru mašinstva i kvantne informatike Sethu Lloydu. Obje donacije realizovane su nakon Epsteinove presude iz 2008. godine, a prema internom izvještaju univerziteta, obrađene su izvan uobičajenih institucionalnih procedura. Ovi slučajevi otvorili su ozbiljna pitanja o odgovornosti akademskih institucija, etici finansiranja nauke i granicama koje univerziteti postavljaju — ili ne postavljaju — kada je riječ o porijeklu novca i reputaciji donatora.

Pri svemu tome postoje indikacije da je Epstein, blizak Bannonu a i Peteru Thielu, platformu 4chan izokrenuo naglavce i pretvorio je u alt-right centralu koja je bljuvala Qanon, dok je njegova saradnica i šta god mu je bila, Ghislaine Maxwell potpirivala sa Reddita LibDemse. Ovo je, ako je stvarno postojao ovakav njihov utjecaj, uzburkalo do sada neviđenu polarizaciju društva. I zakuhalo stvari do situacije koju sada gledamo – urušavanja političkih i društvenih vrijednosti i kompletne fašizacije društva.

Vezano za nauku, Epsteina i Maxwell, treba posvetiti i poseban članak o tome kako je Ghisleinin otac, Robert Maxwell doprinio skarednosti trenutnog naučnog izdavaštva. Maxwell je među prvima pokazao da se akademsko znanje može organizovati kao visokoprofitna industrija, u kojoj izdavači zadržavaju kontrolu nad pristupom radovima koje su naučnici pisali i recenzirali bez naknade, a zatim ih skupo prodaju univerzitetima i istraživačkim institucijama.

Zašto je ovo  sa poklonima prestižnim naučnim institucijama bilo moguće?

SAD je bila pogodno tlo za sve ovo. Jedan takav iskvareni spekulant čak nije trebao ni Mossad ni Putina da izvrne cijelu Ameriku naglavice.

Neoliberalna kriza nauke

Trebamo govoriti o krizi nauke u SAD koja mora da se prostituiše filantropskim poklonima i venture – riskantnim  kapitalom za inovacije (start-upove i spin-off firme naučnika koji se pretvaraju u poduzetnike jer je to jedini način da nastave istraživanje, pa sjetimo se rata za patent oko CRISPRtehnologije, a i cijelog cirkusa oko Churcheove firme koja „vraća mamute” u žive) jer je slab i teško dostupan javni budžet i to samo za neke stvari. Javni budžet ima NASA, Nacionalni institut za zdravlje (NIH), Nacionalni institut za rak (NCI), CDC (Centri za kontrolu bolesti), EPA (Agencija za okoliš) i još par organizacija.

Ovaj javni novac se redistribuira kroz vrlo kompetitivne grantove, a dio i za in-house istraživanja samih ovih vladinih agencija. Morate biti top-notch naučnik da dobijete ove grantove. Mladi naučnici to mogu samo ako su u labu već etabliranih pa rade tako iscrpljujuće da na kraju ili dobiju pravo da osnuju vlastiti lab ili ga naslijede. Neki naučnici koji rade važne stvari, ne dobijaju potporu (sjetimo se Kariko i njenih istraživanja RNKtehnologije) jer ih institucije proglase neprofitabilnim i degradiraju. A primarna, bazična nauka, često je neprofitabilna i ne vidi se njena profitabilnost i primjenjivost decenijama.

Novac za bazična istraživanja često je nedostatan i borba je velika. To je dobrim dijelom rezultat neoliberalne deregulacije i nepostojanja pravog sistema oporezivanja bogatih nego im je data mogućnost da oni doniraju i oslobode se poreza u cause u koji oni vjeruju. Recimo eugeniku. Ili dugovječnost, biohacking – bilo šta što im trenutno okupira mozak i vide u tome ličnu korist. Ili oživljavanje mamuta. AI.

Eugenika u srcu gnjusobe

Već spomenuti program za evolutivnu dinamiku  pri Harvardu, odjel koji je Harvard zatvorio zbog sramote, bio je upravo to – centar za pritajenu eugeniku.

Danas technofeudalci, uključujući poduzetnika i venture kapitalisu Bryana Johnsona o kojem sam već pisalavezano za njegovu fiksiranost na dugovječnost, te Elona Muska koji voli da se razmnožava putem IVF-a i bira osobine potomstva, vole da kopaju oko kvocijenta inteligencije, eugenike i dugovječnosti.

I tu se opet vraćamo na monstruma Epsteina. On je začetnik i sjeme zla ovih razmišljanja i žudnji.

Čovjek je bio opsjednut eugenikom, arijevstvom i imao fiks ideje da oplodi što je moguće više žena (pardon, djevojčica) i zasije ljudsku rasu svojim genima, ni po čemu izuzetnim. Valjda je sebe smatrao toliko savršenim kako samo jedan psihopata i sociopata može da sebe smatra. Ovu krugovi bogatih smatraju da su slobodnjaci i pravi su anarhisti – moral i zakoni se ne odnose na njih. Oni smatraju da su emancipirani i da mogu groom (odgajati, oblikovati prema svojim potrebama) mlade djevojke kroz procese traumatizacije, silovanja i mučenja, da ih iskorištavaju da djevojke nisu ni shvatale šta im se dešava i da su zlostavljane. Ovo je ekipa koja uživo provodi djela Markiza de Sadea – Justine i 120 dana Sodome. Da podsjetim, vrlo traumatičan film Pietra Pasolinija Salò o le 120 giornate di Sodomaje disekcija fašizma. Kao što sada gledamo disekciju fašizma Epsteina koja je metastazirala u fašizam zapadnog kulturološkog kruga. Haos koji je otkrio sam moralni pad i gnjilost društva. I američkog sna.

Svjedočenja traumatiziranih žrtava Epsteinovog nasilja sa Epsteinovog ostrva neće vjerovatno biti ni djelić onoga što će se doznati ako krene istraga o njegovom Zorro ranču u Novom Meksiku. Za sada, imamo jedino nagađanja, uključujući i dnevnik jedne od žrtava. Ne znamo šta se na ranču dešavalo ali stvari odvratno smrde na eugeničke eksperimente. Ovdje nemam mogućnosti da komentarišem nešto o čemu nemam dokaze ni argumente nego se radi jednostovano o gut feeling i nekim djelićima slagalice.

Oduševljenje eugenikom kod ljudi poput Epsteina — i dijelom kod nekih tehnoloških elita (uključujući Muska, Thiela, Karpa, Yarvina i slične krugove) — nije novo, niti slučajno. Ono ima duboke korijene u moći, strahu, kontroli i pogrešno shvaćenom „naučnom racionalizmu“. To se obično slaže u jednu, prilično mračnu sliku. Eugenika obećava upravljanje ljudskom budućnošću: ko se rađa, ko je „vrijedan“, ko je „bolji primjerak“. Po tome Hawking se ne bi ni rodio niti pridonio društvu takav kakav jeste.

Epstein je bio ekstreman primjer: on nije eugeniku posmatrao kao društvenu politiku (da se razumijemo i ovaj pogled na eugeniku je užasan i nema mjesta za pravdanje eugenike), već kao privatni projekat reprodukcije elite, gdje bogati, „pametni“ i moćni treba da ostave što više genetičkog potomstva. To nije nauka — to je biološki narcizam.

Kod dijela tehnoloških elita prisutan je pogled na svijet u kojem se inteligencija svodi na mjerljive testove (IQ, zaboravljajući emocionalnu i socijalnu inteligenciju), uspjeh tumači kao dokaz „biološke superiornosti“, a kompleksni društveni problemi objašnjavaju genima, a ne nejednakošću, obrazovanjem ili politikama. To je redukcionističko čitanje biologije — staro, a preobučeno lice eugenike, samo s novim riječima: optimizacija, upgrade, human enhancement, longevity/ dugovječnost kao sveti gral eugenike i biohackinga super bogatih. Ovdje nejednakost, eksploatacija i kolonijalizam nisu nikakav problem i uzrok bilo čega. Naprotiv, eksploatacija se ohrabruje – od eksploatacije žena kao objekata seksualnog istresanja i zabave bogatih, posude za uzgoj beba do unilateralne eksploatacije čitavih nacija, kroz proces groominga njenih političkih elita da same pristanu na vrlo jeftinu prodaju prirodnih resursa. To nas čeka u ovom našem regionu. 

Eugenika nije fascinacija „boljom budućnošću“. To je strah od nepredvidivosti ljudi, zapakovan u jezik nauke i tehnologije. Zato je stalno potrebno ponavljati kako je to pseudonauka. Ponavljati kako inteligencija, sposobnosti i vrijednost ljudi nisu linearno genetički određeni, te da nauka bez etike vrlo lako postaje alat moći, a ne znanja.

Epstein je upravo ulagao u evolucijsku biologiju, kognitivne nauke, teorije inteligencije i skupljao javne intelektualce oko sebe koji su se tu prostituisali ne bi li dobili neki milion za lagodan život. Nije spodobu Epsteina zanimalo znanje radi znanja, nego zato što je tražio naučni autoritet koji bi njegove ideje učinio „respektabilnim“. Kad institucije to prihvate bez ozbiljnog etičkog otpora — granica se briše.

U svijetu gdje bogati određuju šta im se sviđa da u to ulažu, jezivoj randijanskojutopiji (kakvo je bilo i Espteinovo ostrvo te ranč), oni ulažu u one stvari u nauci koje bi im mogle donijeti dugovječnost, vječnu mladost ili neke druge bolesne interese. Epstein je sebe opisivao kao naučnog filantropa. A danas se dosta finansiranja zasniva na dobroj volji filantropa ili fondacija ultra bogatih (često sa konzervativnestrane spektra – Koch Institut, Heritage, Cato). Da je regulacije, pa da se bogati oporezuju, onda bi država pod uslovom da nije klijentelistička i korumpirana nego istinski socijalna država iskrenog etatizma, usmjeravala sredstva u istraživanje lijekova, obrazovanje i druge značajne stvari za društvo.

Nije čak ni toliki problem što je osoba bez diplome, drop-out bio toliko uključen u akademski život. Postoje ljudi koji svojim kvalitetima mogu doprinijeti zajednici i bez diplome. Problem je što je Epstein već imao sumnjivu prošlost i to nije bilo dovoljno upozorenje intelektualnoj eliti i drugim poznatim da se ne vrte oko njega.

Ova društvena elita kakva se sada razotkrila, gnjusoba je bestijalnosti i intelekutalne prostitucije. Epstein je ujedno i njen plod i tvorac. Epstein je spodoba koja je iskoristila taštinu ljudi iz intelektualne i političke kreme. Da nije njih, ne bi bilo ni njega.