Znate li šta je looksmaxxing? Šta su to Adam, Chad, Amog, mog, ko je Clavicular ili ko je Kareem Shami? Ako niste, ovo je tekst koji može doslovno spasiti život nekom od vaših dragih. Ili možda vama. Naročito ako ste roditelj dječaka.

Vjerujem da ako ste mlad muškarac Gen Z, pa i djevojka, ovi vam pojmovi nešto znače i izazivaju neku emociju. Za starije, za roditelje, Gen Z i Gen Alpha, ovo bi mogle biti samo neke nerazumljive sleng šifre. No, ove šifre ugrožavaju nečije živote.

Looksmaxxing je termin koji označava „pojačavanje privlačnosti”, a odnosi se ponajviše na muškarce. Nećemo čuti da se djevojka looksmaxxuje, mada su intervencije – od frizure i šminke do operacija lica kod žena također vid looksmaxxinga. I pri tome, ovdje govorimo o pojačavanju vanjske privlačnosti. Ne učenju o tome kako šarmirati djevojke intelektom, dobrom forom, uletom, načitanošću… ovo je rad na sebi, ali ne rad na jačanju svog intelektualnog i duhovnog kapitala, socijalne i emotivne inteligencije, nego se isključivo fokusira na vanjski izgled, na to šta muški misle da privlači žene.

U to spadaju jaka vilica, to je jako važan kriterij looksmaxxera, jake obrve, mišićni tonus, svođenje tijela na čistu mišićnu masu, masno tkivo je nepoželjno, oči trebaju biti uske i hladnog pogleda, nikako široko otvorene i velike, to je preženskasto. Također, osobine koje se ne cijene u ovoj looksmaxx zajednici su romantičnost, ravnopravnost spolova, poklanjanje cvijeća vjerovatno, strpljenje i želja da se neko čuje i sasluša. Ukratko, to su oni muškarci koje smo nekad zvali ljige, šupci i *ebači. Danas se to zove alfa-mužjaci i dio je priče o manosferi, toj zečjoj rupi slavljenja agresivne muževnosti i slavljenja zlostavljanja žena, koje nerijetko dovodi i do kreiranja i dijeljenja pornografije (pravih intimnih snimaka ili onih urađenih undressaplikacijama i drugim alatima AI poput Grok) i do femicida.

Looksmaxxing: zašto roditelji moraju razumjeti ovaj viralni pokret prije nego što bude kasno – Clavicular i ostalo što trebate znati

Nakon manosphereAndrewa Tatea, te Jordana Petersona i niza drugih, nakon Youtube videa o stoicizmu, o disciplini i fokusu koji također doprinose kreiranju pogrešnog viđenja odnosa spolova (žene su te koje su nefokusirane, nisu stoici, ne mogu da izdrže teret života, a muškarci sve treba da podnose stoički i fokusirano, bez pokazivanja emocija, bez slamanja), došli smo do osobe imena Braden Peters, poznatog kao Clavicular.

On je američki livestreamer koji je postao poznat po promovisanju ekstremnog pokreta nazvanog looksmaxxing – ideje da muškarci mogu postići društveni i seksualni status radikalnim poboljšavanjem fizičkog izgleda. U svojim sadržajima govori o praksama poput uzimanja steroida, ekstremnih dijeta ili čak pseudonaučnih metoda poput „bone smashing-a“, odnosno udaranja kostiju lica (čekićem) kako bi navodno postale izraženije. Njegov pseudonim odnosi se na ključnu kost (clavicle, klavikula), jer je u toj internet-supkulturi širina ramena i dužina ključne kosti simbol poželjne muške građe. Peters je postao viralna i kontroverzna figura na društvenim mrežama, gdje njegove ideje privlače mladu publiku, ali i izazivaju ozbiljne kritike zbog promovisanja opasnih i pseudonaučnih praksi. E, da – ima 20 godina. I prijatelj je sa američkim aktivistom ultra desnice, Nickom Fuentesom. Postoji i video gdje Clavicular i mladići oko njega pjevaju Heil Hitler.

Clavicular nije jedini Looksmaxxer. Još jedan poznat je Kareem Shami. Svi oni često dokumentuju svoj proces – od dječaka, često buckastog, do looksmaxxera. A ustvari svi muškarci i bez intervencija prolaze tu promjenu u pubertetu i mladosti. Problem je što ovi influenseri uče dječake da mrze svoje lice i da ubrzavaju proces stvaranja muževnih crta lica i muževnog tijela. Postoje forumi gdje se raspravlja kako se looksmaxxati. Postoje skale privlačnosti i ocjenjivanja, PSL skale – da li ste Chad, normala ili ste neatraktivni – subhuman. Ovo stvara snažan pritisak na mlade muškarce, pogotovo dječake u razvoju. Nesigurnosti, strahove i vršnjačko nasilje, grube šale transformišu u opsjednutost izgledom, i na kraju mizoginiju.

Dakle, Clavicular putem streamova, ponajviše na Kicku i TikToku ali se dosta toga prelije na Facebook i na Instagram, zagovara i Hardmaxxing – ekstremne radnje u cilju poboljšanja izgleda. Prema svojim priznanjima, radio je razbijanje kostiju lica čekićem, kako bi one, kada se obnavljaju, postale jače i dale mu muževniji izgled, zatim produženje nogu, bolnu operaciju sa sporim oporavkom kako bi bio viši, a zbog toga što je vrlo rano počeo koristiti anabolike, navodno je neplodan i tijelo mu više ne može prirodno proizvoditi testosteron. To je sam rekao, ne možemo znati je li istina bez očitog dokaza. Također je svojim pratiocima pričao kako je uzimao kristalni met, kako bi suzbio apetit i bio vitak, održavajući maksimalnu mišićnu masu uz vrlo nizak procenat masnog tkiva, što on smatra poželjnim izgledom.

On nije jedini. Dosta mladića pokušava, bar u nekom blažem obliku primijeniti neke elemente ove pseudonauke i sulude doktrine. U suštini, dobili smo pokret koji radi dječacima i muškarcima ono što žene žive generacijama – shvatanje svoje vrijednosti isključivo kroz vanjski izgled, pritisci da se izgleda najbolje što se može, da se bude dovoljno vitak, muževan/ženstven sve po ukusu datog vremena – kako bi se bio seksualno poželjan. Što je stvarno bizarno i apsurdno ako nemate prirodni testosteron.

Ali ovo se servira dječacima u periodu tinejdžerskih godina, kada otkrivaju sebe i kada im se tijelo formira. Nije normalno da 14-godišnjak uzima anabolike i ne treba, dapače, ne bi smio. I dječacima, mladim muškarcima u teen, dvadesetim godinama lice još nije sasvim formirano. Tijelo tinejdžera se tek formira, lice tek dobija tu vilicu, kosti lica. I ne treba da izgleda kao holivudski glumac sa 45 godina. I svim tim frajerima, uključujući i Henryja Cavilla – pa treba im pronaći slike kada su imali 13-25 godina i pokazati ih svim tim dječacima koji pokušavaju da doslovno izmijene svoj izgled uništavajući se. Djecu trebamo učiti šta je normalan proces sazrijevanja i kako pubertet mijenja crte lica.

Da se razumijemo – u looksmaxxingu postoji i softmaxxing – koji podrazumijeva ono što zovemo njega lica i tijela te odlazak u teretanu. Korištenje pravilno odabrane kozmetike, seruma. Ono što su milenijalci zvali metroseksualci. I to je super. Svakako treba podržavati muškarce koji vode računa o svom izgledu, biraju pažljivo odjeću, imaju bar jedno fino odijelo, koriste kremu i serum za lice, rade pedikir i manikir, imaju uredne ispolirane nokte. Ali ovdje sad govorimo o ekstremnim aktivnostima u cilju dolaženja do što većeg broja partnerica za seks, bivanje požljenim, bez ulaganja u intelekt, čitanja knjiga, poznavanja kulture i umjetnosti i pri tome svemu zagovaranje ekstremnih aktivnosti – od korištenju droga i anabolika, preuređivanja crta lica do, naravno, seksa bez zaštite. Zagovaranje površnosti bez mozga i šarma.

Sve ovo podsjeća na do izobličene, groteskne stvarnosti doveden film. Satiru na račun yuppiea i neoliberalno randijanskog i kanibalističkog kapitalizma u filmu American Psycho, sa sjajnim Christianom Baleom u ulozi investicionog bankara Patricka Batemana, serijskog ubice. Sjetimo se samo scene njegove jutarnje rutine, koja prelazi granicu perfekcionizma u svijet psihopatološkog perfekcionizma. Ali ovaj film nije stvoren da bi nam on bio scenario svijeta. Bio je metafora, upozorenje i satira.

Looksmaxxeri nisu džentlmeni. Pravi muškarac štiti slabije, ne ismijava, zna se nositi i sa svojim manama, i fizičkim i karakternim, radi na sebi intelektualno i duhovno. Čita knjige. Ovdje se radi o obliku tjelesne disforije koja putem kanala društvenih mreža zadaje nemoguće i iskrivljene standarde privlačnosti milionima dječaka. Sve sa obećanjem da će biti *ebači i da je to nešto čemu treba težiti. Isto kao što se žene generacijama uči da su vrijedne samo ako su vrijedne pažnje da budu seksualni objekt, seksualno poželjne. Ovo je posljedica i širenja sorority-fraternity američke supkulture putem društvenih mreža, nešto što kod nas nikad nije bilo zastupljeno niti trend.

Mali rječnik manosfere i lookmaxxinga

Vratimo se na početak priče i nekoliko pojmova koje trebate znati a spomenuti su tu. Većina ih potječe iz meme i incel kulture te lookmaxxing zajednice. Inceli, mada vjerujem da većina vas ipak zna taj pojam, su oni muškarci koji su osuđeni na involuntary celibate, odnosi se na muškarce koji vjeruju da ne mogu ostvariti romantične ili seksualne odnose, iako ih žele. U online zajednicama koje koriste taj termin često se razvila ideologija koja tvrdi da su fizički izgled i „genetika“ presudni za uspjeh kod žena, zbog čega neki članovi izražavaju snažan pesimizam, ogorčenost ili neprijateljstvo prema društvu i ženama. Takvi forumi često koriste vlastiti žargon (npr. Chad, Stacy) i razvijaju hijerarhije zasnovane na izgledu i društvenom statusu.

  • Adam – u ovom slengu označava idealizovanog „prvog muškarca“, arhetip savršenog muškog izgleda i genetike, gotovo mitsku referencu za fizičku perfekciju. Adam je Chad nad Chadovima.

  • Chad – izraz za muškarca koji je izuzetno fizički privlačan, visok, samouvjeren i lako privlači žene, pa se u incel zajednici koristi kao suprotnost „prosječnom“ ili neprivlačnom muškarcu. Recimo Chad je Channing Tatum. Jedan primjer.

  • Mog – glagol koji znači nadmašiti nekoga fizičkim izgledom ili prisustvom, tako da druga osoba u poređenju izgleda inferiorno. To je skraćenica od AMOG.

  • AMOG (Alpha Male of the Group) – termin za dominantnog muškarca u društvu koji ima najviši status i privlačnost u grupi, često onoga koji „pobjeđuje“ druge muškarce u socijalnom ili seksualnom nadmetanju.

  • Stacy – stereotipno ime za vrlo privlačnu ženu koja navodno bira isključivo fizički najatraktivnije muškarce („Chadove“).

  • Normie – osoba koja ne pripada incel ili looksmaxxing subkulturi i živi „običan“ društveni život bez opsesije hijerarhijama izgleda.

  • Blackpill – ekstremno fatalistička ideologija unutar incel zajednice koja tvrdi da su genetski izgled i fizičke karakteristike gotovo potpuno presudni za romantični i društveni uspjeh.

Lookmaxxing ne pravi džentlmena

Čak se i Vatikanosvrnuo na temu ovog korporalnog sna o transformaciji tijela, u puno širem kontekstu transhumanizma, posthumanizma, odnosa prema tehnologiji i čovječnosti.

Ironija looksmaxxing zajednice je u tome što se mnogi pozivaju na „racionalnost“, biologiju i evolucijsku prednost, kao da je privlačnost nešto što se može matematički optimizirati disciplinom. Taj proces poboljšanja izgleda nazivaju „ascension“ ili „uzašašće“ – termin koji direktno aludira na Kristovo tjelesno uzašašće nakon uskrsnuća, čime se njihov estetski ideal pretvara u gotovo religijsku, nadrealnu ideju savršenstva.

Problem sa looksmaxxingom nije u tome što mladi žele izgledati dobro. Ljudi su oduvijek željeli biti privlačni, to je dio ljudske prirode. Problem je u tome što se dječacima danas prodaje ideja da je njihova vrijednost sadržana isključivo u kostima lica, širini ramena i procentu tjelesne masti — i da je sve dozvoljeno kako bi se ta slika postigla, čak i razbijanje vlastitog tijela. U tom svijetu nema mjesta za karakter, humor, empatiju, znanje ili kulturu; postoji samo tržište tijela na kojem se ljudi rangiraju kao proizvodi.

Ako vam se sve ovo čini grotesknim, gotovo karikaturalnim — sjetite se da su upravo takve ideje nekada bile satire u filmovima poput American Psycho. Ono što je nekada bila metafora za psihopatologiju hiperkompetitivnog kapitalizma danas se algoritamski prodaje tinejdžerima kao priručnik za život. Internet je od ironije napravio ideologiju.

Zato je možda najvažnije da roditelji, nastavnici i odrasli uopće razumiju jezik kojim se ova subkultura služi. Jer iza riječi poput Chad, mog ili AMOG ne stoji samo internet-meme humor, nego čitav svjetonazor koji dječake uči da su vrijedni samo ako dominiraju — tijelom, statusom i ženama.

A istina je mnogo jednostavnija i starija od svakog algoritma: muškarac se ne mjeri vilicom nego karakterom. I nijedan čekić, steroid ili operacija nikada nije stvorila džentlmena.