Korisnike TikToka u Sjedinjenim Američkim Državama je početkom 2026. godine prilikom otvaranja aplikacije, dočekalo jedno obavještenje: prije nego što nastave skrolati, morali su pristati na nove uslove korištenja i ažuriranu politiku privatnosti. Iako većina ljudi refleksno klikne na „I Agree“, promjene koje stoje iza ovog pop-upa daleko su od bezazlenih.

Ažuriranja su direktna posljedica političkog pritiska američke vlade, koja je zahtijevala da TikTok promijeni vlasničku strukturu kako bi nastavio poslovati u SAD-u. Platforma je tako prešla iz kineske kontrole u novu kompaniju s američkom većinom – TikTok USDS Joint Venture LLC – u kojoj učestvuju i američki investitori, uključujući softverskog giganta Oracle. Ova spinoff kompanija je 15% u vlasništvu manje isturenog tehno-feudalca iz glavne grupe – multimilijardera Larryja Ellisona, vlasnika Oracle. Ellison i Oracle će nadgledati algoritme i mendžement podataka SAD TikToka. Treba li napomenuti da je Ellison, baš kao i ostatak tehnofeudalne braće – Musk, Karp, Thiel, Zuckerberg, Bezos, Altman – milijarder blizak Trumpovoj administraciji.

Inače, termin tehnofeudalci skovao je političar Yanis Varoufakis, govoreći kako društvo regresira u neofeudalizam.

Šta se to promijenilo u američkom TikToku s novim vlasništvom?

Jedna od najznačajnijih novosti u politici privatnosti odnosi se na prikupljanje podataka o lokaciji. Za razliku od ranijeg perioda, TikTok sada ima mogućnost prikupljanja preciznih, GPS-baziranih informacija o tačnoj lokaciji korisnika u SAD-u – ali samo ako korisnik aplikaciji dozvoli pristup lokacijskim servisima na svom telefonu. To znači da platforma potencijalno može znati ne samo u kojem gradu se nalazite, već i vašu tačnu poziciju u realnom vremenu. Wiredtačno navodi izmjenu po izmjenu u odnosu na stare.

Važno je napomenuti da TikTok u tome nije izuzetak: sličan nivo praćenja lokacije već koriste i druge društvene mreže, poput Instagrama ili platforme X. Ipak, u kontekstu promjene vlasništva i sve intenzivnijih rasprava o digitalnom nadzoru, ova izmjena dodatno otvara pitanje koliko pažljivo čitamo uslove s kojima se svakodnevno – gotovo automatski – slažemo. Jer svaki put kada nam na Google ili Meta naloge dođe obavještenje o promjenama politika privatnosti i sigurnosti, mi ih ne čitamo, jer mnogo su sitna slova, mnogo je dosadno, i žuri nam se da vidimo neki video. Kada se složimo zapravo ne znamo s čime smo se složili. Možda smo upravo prodali dušu.

Eh sad – zašto je ovo sve važno? Za Amerikance, ali iz za sve nas na evropskom prostoru gdje je vlasnik TikToka još uvijek kineski ByteDance?

Gotovo odmah nakon promjene privatnosti, korisnici američkog TikToka su primijetili promjene – termin poput ICE (američki Immigration and Custom Enforcement) je bio cenzurisan, zapravo korisnici nisu mogli uploadovati anti-ICE sadržaj sa protesta. Cenzurisano je i sve vezano za dosije Epstein. Bidenova administracija je u naporima da zaštiti Amerikance od kineske tehnologije zapravo napravila nevjerovatnu uslugu Trumpovoj administraciji koja bez brige tu tehnologiju može okrenuti protiv Amerikanaca. Trumpova vrhuška zahvaljujući ovome sada kontroliše mnoštvo medija i platformi društvenih mreža, koje služe kao mediji. Odnosno, mogu kontrolisati i kontrolišu narative.

U ovom Youtube videukoji objašnjava posljedice djelovanje spinoff firme koja je vlasnik američkog TikToka, ispod postoje komentari kako se čak ne radi o cenzuri nego o specijalnoj internetskoj operaciji te kako Epsteinova klasi štiti Epsteinovu klasu.

Evropski TikTok i regulacija

Trenutne promjene TikTokove politike privatnosti koje se uvode u SAD-u ne utiču direktno na korisnike u Evropi, jer su vlasnička struktura i pravni okvir različiti za svako tržište. Međutim, u budućnosti se i evropski korisnici mogu suočiti s nekim promjenama, ali te promjene bi zavisile od evropskih regulatornih zahtjeva, a ne američkih.

Osim u slučaju ako bi Trump ucijenio Evropu da pređe na Oracle – američku verziju TikToka, recimo trgovinskim prijetnjama ili pozivanjem na sigurnosne prijetnje. To je moguć, ali možda manje vjerovatan scenarij.

Zatim, ByteDance teoretski može prodati TikTok u Evropi. Ali novi vlasnik ne bi mogao slobodno eksploatisati podatke korisnika bez da uđe u direktan sukob s evropskim pravom. U EU podaci korisnika nisu vlasništvo kompanije, nego pravno zaštićena prava građana. Novi vlasnik bi automatski naslijedio obaveze iz GDPR-a, a ne samo platformu.

TikTok u Evropi posluje pod svojom evropskom politikom privatnosti i mora se pridržavati GDPR-a (Opšta uredba o zaštiti podataka), koji je jedan od najstrožih zakona o privatnosti na svijetu. U toj politici TikTok izričito navodi da ne prikuplja precizne, GPS-bazirane podatke o lokaciji korisnika u EU kao što se sada čini u SAD-u, osim ako korisnik to ne dozvoli u postavkama. TikTok je kažnjen s 530 miliona eura zbog neadekvatne zaštite podataka evropskih korisnika, uključujući zabrinutost zbog pristupa podacima izvan EU i mogućeg pristupa zaposlenih u drugim državama, uključujući Kinu.

Šta je sa GDPR ako se serveri nalazi van EU? Konkretno za TikTok u Evropi, podaci korisnika su na serverima u Singapuru. Ali, stvar je u tome što GDPR važi bez obzira gdje su serveri, odnosno, ima ekstrateritorijalni efekat. Ako se obrađuju podaci građana EU, GDPR se primjenjuje čak i ako su serveri u SAD-u, Singapuru ili na Marsu. Ako EU popusti, to ne bi bio tehnički nego civilizacijski poraz GDPR-a. A to je linija koju Brisel – barem zasad – nije spreman preći.

Za nas na Zapadnom Balkanu, pitanje GDPR-a je svakako pitanje evropskih integracija. Već dugo smo nezaštićeni od utjecaja supervelikih tehnoloških kompanija, tako da je Meta koristila podatke korisnika sa Zapadnog Balkana za treniranje algoritama, što ne smije sa korisnicima u EU. Još je zanimljiviji odnos sa Oracle, ali i Amazon, pogotovo u ovoj političkoj konstelaciji kada su Ellison i Bezos praktično izvršitelji Trumpove administracije. Jer neki pregovori naših vlada su se odvijali s Amazonom, a Amazon je jako prisutan na AI samitima u regionu, a na Oracle sistemima se odvijaju prilično značajne stvari za digitalizaciju vlada u regionu. Ove firme su učestvovale, učestvuju ili će sigurno učestvovati na tenderima koje objave vladine institucije i diplomatske želje SAD-a u regionu su da upravo američke firme dobiju poslove.

Još jedna stvar koju se treba zapitati jeste da li postoje želje i planovi za izgradnju servera, podatkovnih centara na Zapadnom Balkanu, koji su prilično iritantni i nepovoljni za okoliš? Da li, kao za litijum i niz drugih metala trebamo postati periferija u kojoj se kopa zarad nečijeg komoditeta i u koju se stavlja tehnologija koja svima treba, a niko je neće u svom dvorištu?