Uvijek sam to znao, ali sam gledao s druge strane. Vjerovao sam u ljudsku dobrotu i ono poštovanje njega kao policajca, oca kojeg čekaju djeca i supruga dok se on mrzne u jutarnjim satima na -16. Dok provjerava da li je neko vezan i je li kako narod kaže popio koju više. Nije to radio zbog sebe, već zbog svih tih da ne bi sebe i druge doveli u situaciju života i smrti. Radio je posao koji voli da bi drugima pomogao i spasio ih nesreće. Zar je to opasan posao? Zašto da se ja, njegov sin i uzdanica sikiram dok je on na poslu. On samo kontroliše i pomaže…
Tješio sam se time, sve dok ne bi svanulo jutro i uz doručak pogledao televizor i vijesti iz prethodne noći. A onda, vidio bih njegovog kolegu, oca koji je obavljao svoju dužnost, patrolirao i na kraju završio svoj život na monstruozan način! Oni ljudi u kojima sam nalazio poštovanje, ispalili su desetine metaka u kolege moga oca samo zato što su policajci i što su se slučajno zadesili na tom mjestu. Ugasili su dva života, dvije institucije snage i dvije glave porodice koje su bile oslonac svoje djece i supruga. Patrolirali su kako bi svojoj djeci zaradili hljeb, a otišli su bez milosti. Nisu imali priliku ni da vide šta ih očekuje. Otišli su bez poštovanja i pomisli kako sutra bez njihove kontrole!
Sada ja vas pitam, da li je njihov posao baš toliko opasan? Da li se moja majka i ja trebamo brinuti dok moj i tamo neki deseti otac obavlja svoju dužnost u noćnim i jutarnjim satima? Da li trebamo strepiti i misliti da li ćemo njegovo ime vidjeti u jutarnjem dnevniku?
Vjerujem da biste podijelili naše mišljenje. Ali, čemu onda toliko nepoštovanje policije, omalovažavanje i vrijeđanje nečijeg oca jer obavlja svoju dužnost? Mislite da možete sami živjeti i kontrolisati sve oko sebe? Varate se, oni su vaša sigurnost, jer kada dobijete kaznu, sebe krivite, oni vas kontrolišu i upozoravaju! Kada vaše dijete nađu u pijanom stanju i vrate vam ga kući, trebate biti sretni, a ne ogorčeni jer je dobio nekoliko ljutitih pogleda i savjeta!
Trebate biti sretni, jer oni vas čuvaju, a da toga niste ni svjesni. Vi mirno spavate dok su oni na ulici! Ja strepim, jer ne znam ko moju i vašu sigurnost može napasti! Bunite se kada policija želi veće ovlasti, a svako dešavanje vas zabrine. Želite sigurnost, a ne pružate povjerenje! Razmislite, vaš i tuđi život je u vlastitim rukama, ali i u onim rukama koje vas kontrolišu i čuvaju kada spavate i uživate. Više razumijevanja za očeve i majke koje u svaku smjenu dolaze sa ogromnim rizikom u svome poslu!
ADIS I DAVOR ŽIVE VJEČNO, KAO I SVE DRUGE NJIHOVE KOLEGE KOJE SU NEDUŽNO STRADALE!
MIRNO SPAVAJTE, JER VAS ČUVAJU NAŠI OČEVI!
Autor: Kenan Suljić
#FrontalBlogChallenge
Tekst je objavljen u sklopu projekta Frontal Blog Challenge. Više informacija o Frontal Blog Challenge-u možete pronaći direktno na portalu Frontal, ali i na društvenim mrežama prateći zvanični hashtag projekta #FrontalBlogChallenge.
Projekat se realizuje uz podršku Ambasade SAD u BIH
Povezane vijesti:
Premijera opere u Beču za 3 eura? MOGUĆE
