Ništa to ne bi bilo neobično, da to nije zapravo pisme bez adrese, koje tada nije imalo čak ni određenog primaoca, to je samo istinska želja, moja duša u slovima, koja se nije baš mnogo promijenila, najbolje da sami pročitate, pa ćemo razgovarati o tome:
Poštovani,
Pišem vam ovo pismo bez adrese, jer ne znam kako drugačije
da vam saopštim ovu zbrku koja je nastala u mojoj glavi i
polako se širi prema srcu otkako sam prvi put pomislila
na vas. U tom jednom trenutku stao je sav moj svijet. Želim
vas u svojoj blizini, da svojom osebujnom dušom zagrlite
moju izgubljenu u ovim hladnim noćima koje slijede.
Ne znam da li vas uopšte zanima sve ovo, ali srce svoje
moram isprazniti, ako ove riječi ne napuste njega, ono
će naprosto pući od želje za vama. Ljubav je luksuz za
djevojku nemirnoga duha kao što sam ja, treba neko jak
da obuzda nevolju u meni. Da li ste dovoljno jaki? Da mi
pružite sigurnost, a opet dovoljno slobode kako ne bih
klonula duhom, jer to onda ne bih bila ja.
Mislim da ste jaki, samo je pitanje da li to i želite …
MB
-S godinama sam shvatila da zagrljaj ima tu nevjerovatnu moć da zagrli vašu dušu, da ljubav zaista jeste luksuz, koji teško nalazimo, a ponekad lako gubimo, ali bez brige to onda i nije bila ljubav, idemo hrabro dalje!
-Shvatila sam da ne postoji nemiran duh, zapravo ne postoji definicija ili matematička formula kojom izračunavamo da li smo nemirnog duha ili ne, neko vam jednostavno ne odgovara, za nekoga ste previše mirni, za nekoga nemirni, ali zapamtite za ljubav ste uvijek dovoljni.
-Shvatila sam da mi ne treba neko jak, da bih se ja osjećala jakom, ne možete biti sretni sa nekim dokle god vi individualno niste izgrađeni i potpuni, tek onda možete biti jaki i za oboje, ako zatreba.
-Neke stvari su ipak ostale iste, još uvijek smatram da su sigurnost i sloboda dva najvažnija sastojka tajnog recepta zdravog međuljudskog odnosa. Zato ne budite sebični volite sebe, ali volite i druge, ljubav se ne može potrošiti, uvijek ćete je nositi u sebi, u tome i jeste ljepota.
