Naravno, na tu konstataciju sam se samo nasmijala, ali nikada neću zaboraviti onaj osjećaj koji me je prožimao od glave do pete onog momenta kada sam prvi put iz aviona ugledala obale Ostrva. Osjećaj koji kaže – vratila si se kući.
Postoje razna mjesta koja te u životu obilježe – mjesto rođenja, mjesto gdje najduže živiš, gdje ti se nalaze bliske osobe, gdje si najteže plakao, gdje si se od srca smijao… Takođe, to može biti neko mjesto s kojim nisi imao neke posebne veze, ali od prvog momenta znaš da tamo pripadaš. Meni je to Velika Britanija. I u središtu svega, jedan i jedini, veličanstveni – London.
Osjećaj da tamo pripadam nije me prevario. Tamo sam se budila sa osmijehom. Tamo sam stvorila uspomene koje svaki dan mogu iznova proživjeti kao da su se juče dešavale. To je grad koji je teško ne voljeti. Koji nudi sve, svakome. Svakome ko želi da bude prihvaćen u onaj ogromni zagrljaj koji ti pruža. Jer, „kada je čovjek umoran od Londona, umoran je od života; jer u Londonu je sve što život može da pruži“, rekao je Samuel Johnson. Postoji stotine razloga zašto volim taj grad, ali izdvojila sam pet koji ga preporučuju da ga posjeti svako ko je u prilici i stvara svoje vlastite uspomene. Najljepše moguće, vjerujem, jer tamo je zaista teško biti umoran od života.
Više pročitajte na:https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1908401744106433284#editor/target=post;postID=6438800143885795205;onPublishedMenu=publishedposts;onClosedMenu=publishedposts;postNum=0;src=postname
Autor: Anja Petrović
#FrontalBlogChallenge
Povezane vijesti:
Mislite li o njoj samo kad je nema?
Zazivanje rata ili prikrivanje nerada
