"Deda poslušaj me.
Ćutimo neke stvari sto ne smijemo reći,
kao ruže sto ne smijemo pokloniti jer bode trn.
Evo ti deda, ja ti ih poklanjam,
ja ti to dugujem.
Nekada si pričao kako je bilo kada si bježao od bombi.
Imitirala sam te beogradskim akcentom,
šalila se kao dijete,
kao tvoje dijete.
Hajde deda dođi i daj mi ruku ….
Ne reci ništa ako ne znaš kako,
ni riječ, ni gest.
Vjerovatno sam bila premlada ili možda ti, mnogo star,
da ne primijetim ljubav u tvojim očima.
Ljubav ćutljiva, a prisutna.
Hajde dođi deda daj mi ruku,
ne reci ništa ako ne ne znaš kako.
Deda … ja sam porasla i živim svoj život,
sve do mog rođendana, kada si kao ispovijest rekao da si ponosan na mene.
Ti si moj deda…
Imao si 22 ljeta kada si otišao iz svoje zemlje.
Ja sam duvala 22 svjećice kada sam počela da pjevam život svoj,
tako da imamo bar jedno zajedničko…."
Izvor: rts.rs
