Žene u svemiru, a ko ih je poslao tamo? Neoliberalni kapitalizam

Zašto ovdje nema razloga za neko slavlje?

Osim
činjenice da ovaj let ni na koji način nije slavio veličinu jedne
Valentine Tereškove, prve žene koja je letjela u svemir, možda zato što
je to bilo pod zastavom SSSR-a, a Tereškova je danas i ogrezla članica
ruske Državne Dume, kao ni uspjeh drugih astronautkinja, postoji još nekoliko stvari koje zapadaju za oko.

Raketni
program Blue Origin je pet-projekt Jeffa Bezosa, danas jednog od
najbogatijih multimilijardera na svijetu, vlasnika uslužne-tehnološke
tvrtke Amazon. Tvrtke koja, podsjećamo, uskraćuje radnička prava između
ostalog time što zabranjuje sindikalizaciju radnika i prisiljava radnike
da rade toliko da nemaju vremena obaviti nuždu nego uriniraju u plastične boce. Bezosa, koji je cenzurirao svoj drugi pet projekt, zvani The Washington Post.

Bezos
je, u principu, svom ženčetu dao da se malo poigra i ispromoviše. To je
ono kao kad razni brude daju sto maraka ženi da nakupuje svega, da se „sredi”.
Ovo sa Blue Origin je ismijavanje feminizma i borbe za prava žena i
jednakost. Jedno bogataško ako nemate za kruha, gledajte nas kako idemo u
svemir”. Neke osobe, poput Neila DeGrasse Tysona
su odmah poletjele da poljube čizmu i budu bliže oltaru, jer se tamo
očito nešto dijeli i pohvale taj potez. Naravno da je stari DeGrasse
Tyson taktički napravio i jedan StarTalk podkast s Katy Perry.

Nije
spomenuo koliko košta jedan ovakav let i koliko je ovo bilo bespotrebno
trošenje resursa za marketing. Odlazak u svemir je jednostavno preskup i
ako nema specifičnog naučno-tehnološkog cilja – nerazuman.

Uvreda za feminizam

Ova
uvreda za feminizam u kojoj se sve vrti oko individualnih uspjeha žena
od kojih su neke tu samo zato što su bolesno bogate, samo je nastavak
libertarijanskog kapitalističkog feminizma. Da, onog za kojeg je u Guardianu Nancy
Fraser još 2013. godine napisala kako je sluškinja kapitalizma.
Feminizma koji je zaboravio i nikad se nije interesirao za klasnu borbu i
jednakost, korijene feminizma i sufražetkinje, nego je slavio gologuzu,seksponiranu individualnost. Pri čemu ta golotinja nije izraz pobune, kao što su to bile Madonnine gole grudi, nego je sredstvo zarade. Nekakav vid OnlyFansa, samo se
tako ne kaže. To je feminizam Beyonce, feminizam LibDemova, feminizam
koji slavi „jake žene”, odnosno toksične i zle kraljice deregulacije države i tržišta kakva je to bila striga
poput Margaret Thatcher, koja je u crno zavila radničku klasu, a 40
godina poslije i Ujedinjeno Kraljevstvo pa i cijeli svijet. Koja se našla u
knjizi Good Night Stories for Rebel Girls kao ikona feminizma. Ova
nauzejična pojava u knjizi koja bi trebala inspirirati djevojčice samo
je jedan od bisera libertarijanskog feminizma, ako nešto takvo uopšte
postoji.

Feminizam, upleten u vrzino kolo sa slobodnotržišnim i
po mogućnosti, što je moguće više deregulisanim tržištem je igra koju
zovemo ruski rulet. Možda vas opali možda ne, ali ako nastavite, jednom
će vam prosvirati glavu.

Feminizam nije, ne zaboravimo,
monolitini projekt – ima tu struja i struja. Zapadni feminizam je izdaja
feminizma jer nakon sufražetkinja i borbe za jednakost i pravo glasa
prvog vala feminizma (au, voljeni Churchill je mrzio sufražetkinje, bio
konzervativac do kosti) i nakon drugog vala feminizma, koji se protivio
kapitalizmu, neoliberalni feminizam poljubio je prsten omniprezentnoj
sili tržišnog kapitala i komodifikacije svega i svačega, uključujući i
ljubav, djecu, empatiju, najplemenitije osjećaje koje možete zamisliti…

Priče oko „osnaživanja žena” u jednom društvenom modelu patrijarhata-kapitalizma u kojem su i muškarci jednako žrtve
kao i žene i pripadnici LGBTIQ+ zajednice, obično su samo forma bez
sadržaja. Često su to projekti, treninzi, edukacije, u kojima se dječaci
i muškarci marginalizuju do nivoa kada su prepušteni manosferi i Andrew
Tate psihopatama i zločincima, youtubeu, umjesto da ih se podučava
socijalnoj prilagođenosti, regulaciji emocija i odnosu prema ženama – i
drugim muškarcima. Patrijarhat i kapitalizam ubijaju. 

Nemam uopšte namjeru slaviti ovaj odlazak i povratak Blue Origin-a kao uspjeh žena u nauci i tehnologiji,
u STEM. To je bio piknik bogatih djevojaka i par naučnica-žrtava (koje
su valjda morale biti u posadi jer jedine znaju što treba kad pritisnuti
od dugmića), a ne nešto što nas stavlja u položaj jednakosti. To je ono
“vidi mama, tata šta ja mogu”. “Vidi kakvog sam baju za k*ki uhvatila”,
pardon my French.

Samo nešto malo prije nego što je ova ekipica sirotih malih aktivistica otišla put zvijezda, jedna druga žena, Suni Williams i
njen kolega, Butch Wilmore, bili su nasukani, bačeni i ostavljeni u
svemiru preko svakog normalnog roka, preko 9 mjeseci. U izuzetno
nelagodnim uslovima, kakvi su u svemiru. Bez luksuza. Bez porodice. I
pogodite šta se dogodilo kada se Suni vratila na Zemlju? Mediji su
pisali kako je bukvalno propala k'o kauč. Jer nesređena, jer nema
frizera u svemiru, jer nenašminkana, jer joj je poremećen totalno
organizam. Makli se nismo od one komedije od mizoginije prema Sally Ride
koju je pitalo koliko joj menstrualnih tampona treba i pravljen joj
make-up set jer zaboga, šta treba jednoj ženi u svemiru nego make up
set.

A nasuprot Suni, tu su Lauren Sanchez (za koju kažu da je
karizmatična i ima magnetsku privlačnost i ljubaznost, da osvaja sve oko
sebe, kako čujem u nekim krugovima), uvijek zeru prebotoksirana i
prefilovana, uvijek zeru prefenirana, jer žena ne smije ostariti i to je
poruka koja vrišti sa zvaničnih Blue Origin fotografija. Jer znate,
muškarci kada stare, oni su salt ‘n’ pepper, iskusni i seksi, njima se
prašta starenje, ženama još ne, kao i nenašminkanost. Ženama se ne
prašta menopauza i klimakterijum. Ali istovremeno na žene gleda kao na
neplaćenu radnu snagu kroz kućne poslove i kroz rađanje djece. Tu je i
Katy Perry koja patetično ljubi tlo po dolasku iz svemira i koja
reklamira koji joj je sprej drža šminku u svemiru.

Feminizam i emancipacija žena ne mogu biti samo za privilegovane.

Tržišni feminizam

A
stvarne naučnice u ovoj eskapadi intelektualnog kiča su opet ostale
nevidljive. Nešto kao feminizam filma Barbie. Ovo je bio samo još jedan
girlboss projekt, u kojem se žene ne osnažuju istinski, nego
predstavljaju kao nedostižna konkurencija drugim ženama, koje nemaju
tako bogate zaručnike, još jedan vid bullyinga:

My milkshake brings all the boys to the yard

And they're like it's better than yours

Damn right, it's better than yours

I could teach you but I'd have to charge

Ovo nije sistem kakav nam treba. Ovo nije nešto na šta trebamo biti ponosni i slaviti. Ovo nije feminizam, ovo je mockery
feminizma. Ovo nije žena u Pakistanu koja pokušava spasiti djecu u
poplavama. Nije žena koja radi dva posla u SAD da bi prehranila djecu i
platila studentski kredit. Ovo je divlji, pozerski, neregulisani
kapitalizam u kojem se jedni bogate do bolesnih razmjera, a drugi ne
mogu priuštiti sebi insulin. Svijet u kojem razni koučevi, priučeni
psihoterapeuti, neurolingvistički programeri, motivacioni govornici i
drugi grifteri govore ljudima koji nisu imali šansu u životu, zbog
nejednakosti, nejednakih šansi i socijalne nepravde, da su lijeni i da
mrdnu i naprave svoj start-up i postanu poduzetnici. Jer poduzetništvo,
tržišna ekonomija, dionice, hedge fondovi i venture kapitalizam,
hipoteke na život – liječe sve.

Come on, Barbie, let's go party.

 I'm a Barbie girl in the Barbie world
Life in plastic, it's fantastic
You can brush my hair, undress me everywhere
Imagination, life is your creation

Izvor: naukagovori.ba