40-godišnjji đakon, Otac Serafim je Asirac po etničkoj pripadnosti, a njegov matični jezik je aramejski. Prije nego što se zamonašio, trenirao je rvanje, tekvondo i karate. U životu do sada je uradio velike stvari, bio je četvorostruki prvak Gruzije u tekvondou, nosilac je crnog pojasa treći dan u karateu, bio je šef obezbjeđenja jednog od članova ukrajinske vlade, prije nego što se zamonašio dobio je troje dece, a nosilac je i titule jednog od najposvećenijih monaha.
Gledano otpočetka, njegov život je sve samo ne običan, od najranijeg djetinjstva pa preko života običnog smrtnika i sve do sticanja zvanja hiarhimandrita, on je prava osoba za rubriku “Vjerovali ili ne”.
Кao dijete pao je u mješalicu za beton i jedva je preživio. Posljedice su bile strašne, ruke su mu bile gotovo odsječene, čak pet ljekara se borilo da ga spasu. Dvije godine je bio bez osjećaja u nogama, kretao se isključivo u invalidskim kolicima, da bi tek poslije ponovo prohodao uz pomoć štaka.
Кada je sve to prošlo, opet ga je snašla nesreća, pošto ga je udario automobil. Međutim, zla karma se nije čak ni tu završila, jer je slučajno popio perhindrol, pa je usljed toga imao velikih problema sa crijevima.
Vjerovali ili ne, ni ovdje nije bio kraj nesrećama koje su mu se dešavale, pošto je poslije oporavka, otac Serafim preživio i pad sa nekoliko metara visine.
Po njegovim riječima, kao da ga je čitav iskušenički život zvao k sebi.
Kada mu se žena se razboljela u osmom mjesecu trudnoće, ljekari su mu rekli da će umrijeti i da moraju gledati kako da sačuvaju dijete. Bespomoćan, odlučio je da spas nađe u molitvama, iako i sam priznaje da prije toga nije bio nikakav vjernik. On odlazi na grob starca Gavrila Urgebadze i moli se riječima:
– Ako je istina ono što kažu o tebi, molim te, moli se pred Bogom da moja žena i moje dijete ostanu živi, a ja ću napustiti sve i postati monah.
Po njegovim riječima, u toku noći se dogodilo čudo. U svega par sati ženino stanje se promijenilo i ona je počela da se oporavlja.
Međutim, on tada zaboravlja na zavjet i dato obećanje i nastavlja sa svojim životom. Ulazi u sport i postaje četvorostruki prvak Gruzije u tekvondou, dobija crni pojas drugi dan u karateu, a kasnije kada je postao sveštenik dobija i treći dan.
Postaje šef obezbjeđenja jednog ukrajinskog političara. Budući da je živio u Kijevu, često je odlazio u tamošnji Joninski manastir Svete Trojice.
Jednom prilikom, dok je sjedio ispred manastira i pušio, prišla mu je nepoznata starija žena koja mu se obratila riječima:
– Oče Serafime blagoslovite.
Na ove riječi nije reagovao misleći da je žena luda.
Međutim, dobija udarac štapom po glavi i pada, a poslije kratke rasprave žena (mati Кsenija) mu govori da je Bog njega izabrao da bude molitvenik za svoj narod.
Ovaj događaj ga je podsjetio na dato obećanje i on konačno, 14. marta 2006. godine postaje monah.
2010. godine dobija veliku shimu i sprema se da ode na Svetu Goru, ali ga patrijarh Ilija poziva da ostane u Gruziji i da postane pastir Asiraca u selu Кanda.
On prihvata patrijarhov poziv, riješen da liturgije služi na aramejskom jezik. Uz pomoć crkve i lokalnog stanovništva u ovom mjestu osniva manastir.
Od 2015. godine je shiarhimandrit.
Кomponuje muziku i nastupa sa svojim horom, zbog čega je postao široko prepoznatljiv.
Izvor: blic
