Britanski avanturista Karl Bašbi sutra stiže u svoj rodni grad Hal, čime zvanično završava putovanje dugo skoro tri decenije i više od 48.000 kilometara. Bivši padobranac je 1998. godine krenuo iz Čilea s ciljem da pješke pređe planetu bez korištenja bilo kakvog prevoza.
Svoju „Ekspediciju Golijat“ započeo je 1. novembra 1998. godine iz mjesta Punta Arenas u Čileu, sa samo 500 dolara u džepu i dva stroga pravila. Odlučio je da ne koristi nijedan oblik transporta i da se ne vraća u Veliku Britaniju dok ne završi cijelo putovanje.
Tokom dugih godina prešao je kroz 29 zemalja i savladao neke od najopasnijih terena na planeti, uključujući Darijenski prolaz i zaleđeni Beringov moreuz. Kada su mu geopolitičke prilike blokirale put kroz Iran, odlučio je da prepliva Kaspijsko jezero, što je bio poduhvat koji je trajao mjesec dana.
Posljednju veliku prepreku savladao je u oktobru, kada je preplivao kanal, provodeći oko 20 sati u vodi prije nego što je kročio na britansko tlo u Doveru.
Na cilju u rodnom gradu Halu čekaju ga tridesetšestogodišnji sin Adam, dvanaestogodišnja unuka koju nikada nije upoznao, kao i roditelji i braća. Među onima koji su ga dočekali po povratku u domovinu našao se i poznati njemački reditelj Verner Hercog, koji trenutno snima dokumentarni film o ovom jedinstvenom poduhvatu.
Kriza identiteta nakon ispunjenja misije
Dok prelazi posljednje kilometre vukući svoja kolica s opremom, pedesetsedmogodišnji Bašbi priznaje da se plaši onoga što dolazi nakon cilja. Polovinu svog života bio je lovac na avanture, zbog čega mu sada prijeti kriza identiteta jer se njegova svakodnevica radikalno mijenja.
Amerikanka Anđela Maksvel, koja mu se pridružila na posljednjoj dionici kroz Englesku, primijetila je da će mu najviše nedostajati upravo jasna misija i strast koju je imao prema samom cilju.

„Moraću iznova da shvatim ko sam. U čemu je smisao svega ovoga? Svaka ćelija mog bića svakog dana bila je usmjerena na ovo što radim“, objašnjava britanski avanturista.
Iako mnogi njegov put vide kao romantičnu potragu za slobodom, on ističe da je svakodnevica na putu bila ispunjena pukim preživljavanjem i rutinskim obavezama. Od 28 godina koliko je bio odsutan od kuće, samo oko 15 proveo je u aktivnom hodanju.
Ostatak vremena oduzeli su mu problemi s vizama, pandemija virusa korona i nedostatak sredstava zbog svjetske finansijske krize iz 2008. godine. Sada, kada je avantura zvanično završena, Bašbi planira da se u potpunosti posveti snimanju dokumentarnih filmova i održavanju motivacionih predavanja.
Izvor: RTS

