Burek je sastavni dio gastronomske kulture Balkana. Iako se tradicionalno jede kao užina, uz obavezni jogurt, mlađa populacija nerijetko ga konzumira kao dobrodošlo sredstvo za utoljavanje gladi pri povratku iz izlaska.
Tad se obično nađe neko ko ima potrebu da obavesti druge da burek može biti samo od mesa, a da su sve ostalo pite.
Jednim dijelom, zagovornici takve teze su u pravu. Naime, u Bosni I Hercegovini burek je zaista naziv za jelo od vučenog testa punjenog mesom – mljevenim ili seckanim, najčešće spiralnog oblika.
Ostala jela, koja se prave na isti princip, a imaju različite nadjeve, nazivaju se pitama, koje obično uz sebe imaju apoziciju u zavisnosti od vrste nadjeva: sirnica, zeljanica, tikvenica, krumpiruša… Problem je, međutim, što takva podjela važi samo u BiH.
Kako je burek osvojio Evropu
Burek potiče iz Turske; štaviše, stariji je od Turske i vjeruje se da su to jelo pravili još Turci u svojoj pradomovini u srednjoj Aziji. Etimološki, povezan je s turskim korenom bur-, koji znači “savijati”. Upravo zato, u Turskoj i danas vlada najveća raznolikost u pogledu nadjeva i oblika: od malih smotuljaka nazvanih sigara böreği (“cigara – burek”), polumjesečastog çiğ börek (“sirovi burek”) prženog u ulju pa sve do uobičajenog su böreği (“vodeni burek”), koji je najsličniji onom koji se pravi na Balkanu – u obliku velikog kruga koji se reže na četvrtine.
Turci su svojim osvajanjima proširili burek širom Bliskog Istoka i Balkana pa su burek tako počeli da prave i arapski beduini, a preuzeli su ga i Jevreji Sefardi, koji su se u većem broju naselili u Otomanskom Carstvu nakon što su ih hrišćani protjerali iz Španije.
Na zapad, burek je dospio do zemalja Magreba (gdje je poznat kao brik), a i do sjeverne Italije. gdje su ga i opet prenijeli Sefardi (tamo se naziva burriche i isključivo je punjen slatkim nadjevom, poput marmelade od mandarina). Na istoku je burek, zahvaljujući Tatarima, pokorio veliki dio bivšeg SSSR-a, dospjevši tako posredno i u neke sjevernoevropske kuhinje (litvansku, poljsku). Na tom ogromnom području, burek se puni najrazličitijim nadjevima – od uobičajenog mesa, sira, spanaća, sve do neobičnijih, poput kiselog kupusa, leblebije, tunjevine – a postoji i prazni burek.
Niš – mjesto rođenja jugoslovenskog bureka
Na područje bivše Jugoslavije burek dolazi krajem 15. vijeka kad je u Nišu stvoren recept za „okrugli burek“.
Niš će se tako ovjenčati titulom „pradomovine balkanskog bureka“, a od 2004. godine tamo se održava i manifestacija Buregdžijada, na kojoj je 2011. ispečen najmanji, ali i najveći burek na svijetu: najmanji je ispečen u pivskom čepu, a najveći je imao površinu od 8 metara kvadratnih i bio težak 200 kg. Nažalost, organizatori nisu imali sredstava da plate put zvaničnicima Ginisove knjige rekorda, koji bi time potvrdili njihov uspjeh.
izvor: dnevnik.hr
