Ordos je nekada davno bio grad u koji se mnogo ulagalo. Danas je to najveći ‘grad duhova’ na svijetu.
Prije oko 15 godina, bum na tržištu uglja u ovom području naveo je kineske vlasti da pokrenu urbani razvoj. Nadali su se da će pokrenuti novi epicentar kulture, ekonomije i politike.
Ordos, poznat kao i Kangbaši, trebalo je da primi milion stanovnika i da bude poznat po masivnim konceptualnim arhitektonskim projektima, rezidencijalnim kulama i sportskim objektima.
Ipak, visoki porezi na imovinu i loš kvalitet gradnje "odbili” su ljude od ideje da se nasele u ovom gradu. Danas u Ordosu živi oko 100.000 ljudi, dok najveći dio grada nije iskorišćen i ostavljen je da propada.
"Cijeli grad izgleda kao jedno post-apokaliptično mjesto kakvo najčešće imamo prilike da vidimo u SF filmovima”, kaže fotograf Rafael Olivije, koji je Ordos ovjekovječio u foto-serijalu pod imenom "Ordos – Propala utopija”.
Lociran u jednoj od udaljenih kineskih provincija, Ordos se nalazi na jednom od šest najvećih ležišta uglja u Kini, što ga čini pogodnim za razvoj. Bar su tako mislili kineski čelnici.
Krajem ‘90-ih, privatne rudarske kompanije dobile su pravo na eksploataciju u ovoj oblasti. Pokretanje novih poslova značajno je podiglo i visinu svih taksi i poreza.
Lokalne vlasti odlučile su da sagrade grad od temelja. Investicije su bile vredne na stotine miliona dolara, a započete su 2005. godine.
Ipak, tokom 2010. "balon" pokretanja veštačke tražnje na veštački stvorenom tržištu je pukao. Visoki porezi na imovinu odvratili su mnoge od naseljavanja u Ordosu.
Osim toga, Ordos je nikao svega nekoliko milja od starog grada sa istim imenom i mnogi jednostavno nisu videli poentu u preseljenju.
Rafael Olivije kaže da su se u grad na kraju naselili samo državni zvaničnici i radnici na poljima uglja.
Većina stanova i zgrada ostala je potpuno nenaseljena.
Ordos je postao ljuštura futurističkog grada, koja bi možda bila pogodna za snimanje naučno-fantastičnih filmova.
U Ordos često navraćaju jedino novinari i turisti da posvedoče njegovoj monumentalnosti i praznini.
Dve statue konja krase trg Džingis Kan Plaza, koji se nalazi u centru grada. Konji simbolizuju nomadsku kulturu.
Muzej Art & City izgleda kao da je "odnekud sleteo na Zemlju". Bar su tako tvrdile njegove arhitekte.
Dongšeng stadion može da primi 35.000 posjetilaca, ali do sada nije zabilježio takvu posjetu.
Ova napuštena vila predstavlja dio projekta "100". Inicijativa je podrazumijevala da 100 arhitekata dizajnira naselje koje se sastoji isključivo od vila površine 1000 kvadratnih metara.
Pritisak da se gradi brzo i jeftino rezultirao je time da mnoge zgrade ostanu potpuno nezavršene.
Vlada je u posljednjih nekoliko godina pokušavala da privuče ljude, između ostalog, i tako što je farmerima obećavala velike subvencije i besplatne stanove.
Neki vladini službenici su se takođe preseljavali u Ordos kako bi bili bliže poslu, ali to nije privuklo obične ljude da učine isto.
Pojedine cijenjene škole preseljene su u Ordos. Prazne stambene zgrade pretvorene su u studentske domove.
Kao rezultat svih tih napora, populacija Ordosa je narasla na 100.000 građana. Ipak, mnogi tvrde da vlada u stvari krije prave podatke kako bi prikrila ovu katastrofu urbanog planiranja.
Pitanje je da li će Ordos ikada dostići svoj planirani kapacitet.
Rafael Olivije konstatuje da je vladin plan "Hajde da mi sagradimo, a ljudi će doći" doživeo veliki neuspjeh. Sa druge strane, očekivanja su da će se urbana populacija u Kini udvostručiti do 2020. godini.
Izvor: novaekonomija.rs
