Statistika pokazuje da svoju sobu ima devet odsto Britanaca, svaki četvrti Amerikanac i čak 28 odsto Japanaca. Razlog nije nedostatak ljubavi, već činjenica da partner hrče, voli da čita do kasno u noć, ustaje ranije ujutru. Mada priznaju da im je u početku bilo čudno i da su se plašili posljedica u vidu otuđenja, ističu da se odnos sa partnerom nije promijenio i da odvojene sobe nisu uticale na manjak seksa.
Za to vrijeme, stručnjaci i dalje vijećaju o prednostima i manama odvojenih spavaćih soba. Dok jedni tvrde da zajedničko spavanje sa osobom koju volimo povećava nivo oksitocina, hormona odgovornog za opuštanje i smanjenje krvnog pritiska, drugi ističu negativne efekte lošeg sna za dnevno funkcionisanje. I dok su prvi uvjereni da odvojeno spavanje narušava intimnost, drugi tvrde da spasava brak. Među posljednjima je Nil Stenli. Istraživač sa Univerziteta u Sariju nije otkrio "toplu vodu" – osobe koje dijele krevet imaju 50 odsto veću šansu da se bude tokom noći i tako remete san.
– Ne samo da u zajedničkom krevetu imate manje prostora za sebe, nego druga strana može da hrče, da vas udara, prevrće se i ustaje usred noći u toalet. I onda se čudimo zašto loše spavamo. Spavanje je sebična stvar. Ne možete sa nekim da dijelite san – jasan je Stenli.
izvor: Novosti
