U MSURS je postavljena tvoja samostalna
izložba “Promjenljivo tijelo”. Kako je i iz kojih poriva je nastala ova izložba?
Ova izložba je rezultat petogodišnjeg rada
i sastoji se od 17 cjelina. Većina radova je izlagana izvan granica naše države
i prvi put ih u Banjaluci objedinjujem pod nazivom “Promjenjivo tijelo”. Ravnopravno
klasičnim medijima koristim nove medije u zavisnosti od samog koncepta kojim se
bavim. Konstanta koja povezuje ove cjeline jeste moje tijelo prije svega odns. tjelesna
slika koja se upotrebljava u različitim kontekstima društvenim, političkim, religijskim,
sociološkim itd. Medijska uslovljenost tjelesne slike način na koji je mediji različitim
obrascima preoblikuju mi je najzanimljivija. U odnosu na ovaj problem takođe postavljam
pitanje nestabilnosti identiteta u granicama u kojima živimo.
Da li sebe ocjenjuješ kao predstavnika
nove generacije umjetnika na području RS. Ti se takođe izražavaš i kroz druge oblike
umjetnosti, poput književnosti? Da li je multimedijalnost tvoj pravac?
Da. Poezija je jedan od mojih načina izražavanja
to je onaj predprostor u kome se formiraju vizuelni radovi. Prostor u kome se misao
pročišćava i pretvara se u znak. Nekada sam je namjerno odvajala u strahu da ne
podlegnem svaštarenju međutim ona je organski dio moje stvaralačke aktivnosti. Multimedijalnost
je jedini način da se izrazim u širini u kojoj razmišljam i proživljavam.
Koliko pratiš radove svojih kolega i kako
bi uopšte opisala postojeću umjetničku scenu?
Naravno da pratim i to pozitivno utiče
na moj rad takođe. Drago mi je da se svi dosta razlikujemo i kao takvi uspješno
koegzistiramo na ovom malom prostoru i dosžemo i puno dalje od njega. Umjetnička
scena je u ekspanziji i ona se oslanja uglavnom na pojedince. Još ih se formira
svakom generacijom i tako nastaje sve kvalitetnija kritična kulturna masa.
Ove godine si, između ostalih, predstavljala
RS na sajmu u Ljapcigu knjigom ”Krojačica sa svetim makazama”. Kakvi su tvoji utisci?
Sajam u Lajpcigu je jedan od najvećih u
Evropi i drago mi je da sam to imala priliku vidjeti. Veoma bitna stvar za mene
jeste da je poezija bila prevedena na njemački tako da je uopšte moglo doći do kulturne
razmjene sa lokalnom publikom. Reakcije su pozitivne interesovanje za našu regiju
je probuđeno. Imali smo uvid u neke nove kulturne obrasce sa kojima se vrijedilo
uporediti i izvući nešto novo.
(Frontal)

