Smatrate li da su budžetska izdvajanja za 2013. godinu dovoljna za privredni razvoj Republike Srpske?
ĐURIĆ: Sredstva koja su predviđena
budžetom nisu dovoljna, ali nerelano je i očekivati da ih bude više ako ih neko
nije stvorio. Budžet je povećan, a davanja (plate budžetskih korisnika) su
smanjena. Sve ostalo je namjenjeno vraćanju dugova.
Mi smo
imali priliku da učestvujemo u javnoj raspravi o prijedlogu nacrta o budžetu i
ekonomskoj politici za 2013. godinu, gdje je 150 privrednika iznijelo svoje
viđenje problema sa kojima se suočavaju i istaklo svoje određene zahtijeve u
vezi sa tim. Poslije toga smo napravili detaljnu analizu svih primjedbi i održali
skupštinu komore, a zatim na bazi toga ja sam imao obraćanje u Narodnoj
skupštini u ime poslovne zajednice.
Na
ovoliki broj nezaposlenih, nesrazmjeran odnos zaposlenih u privredi naspram
onih u javnoj administraciji i javnim preduzećima, kao i veliki broj
penzionera, podrška privrednom razvoju bi morala biti mnogo veća. Otežavajuća
okolnosti po nas je da u ovoj godini, po prvi put u posljednjih nekoliko
godina, bilježimo negativan trend privredenih kretanja.
U
situaciji kada imamo problem sa punjenjem budžeta nerealno je očekivati da se
ubrizgaju značajnija sredstva u privredu, ali one mjere koje ne zahtijevaju
značajna finansijska ulaganja moraju biti prihvaćene i provođene mnogo više nego što se to do sada
činilo. Mi smo u različitim pozicijama, jedni proizvode dok drugi troše i uvijek
su oni koje troše zainteresovani da što više uzmu.
Koje mjere ste predložili?
ĐURIĆ: Insistiramo
na resterećenju privrede vraćanjem neoporezivog dijela plate, na većoj
efikasnosti i efektivnosti rada javne uprave, javnih preduzeća, na
uravnoteženje javne potrošnje, stavljanje raspoloživih prirodnih resursa u
funkciju potreba privrede, smanjenje prekomjerne potrošnje finansirane
kreditnim zaduženjima. Podržavamo kreditna zaduženja koja su isključivo u
funkciji stvaranja nove vrijednosti i koja će biti iskorištena angažovanjem
domaćih preduzeća.
Zatim rasterećenja od parafiskalnih nameta kojih je
svakih danom sve više. Dugo vremena smo
ukazivali na ogromne troškove notarskih usluga, ali na kraju nije urađeno
gotovo ništa. Osnovan je ogroman broj agencija za koje nismo sigurno šta rade i
čemu služe. Konkretne koristi od njih nema niko osim zaposlenih koji primaju
plate. Kroz određene zakone na nivou RS ili BiH uvedene su brojne takse od
kojih koristi opet imaju samo neke interesne grupe.
Naši
prijedlozi su da se izvrši radikalna reforma javne uprave u smislu da se
podigne njena efikasnost. To podrazumijeva riješavanje problema građana i
privrednih djelatnosti, skraćivanje rokova, pojednostavljenje procedura,
definisanje odgovornosti i sankcionisanje onih koji krše zakon. Neki nameti
služe samo da bi se održavala prekobrojna administracija. Imate ogromna
ulaganja u informacione sisteme i softver, a još uvijek smo jedna od rijetikih
zemalja, gdje uz originalan dokument morate lično da ovjerite kopiju.
Koji su razlozi što se u Republici Srpskoj
bilježi smanjena zainteresovanost za bavljenje privrednim aktivnostima?
ĐURIĆ: Početkom 2008. godine došlo
je do značajnog skoka plata u vanprivrednim djelatnostima, odnosno kod
budžetskih potrošača i veliki broj stručnih kadrova iz privrede tada je našao
svoje mjesto u javnoj administraciji, isključivo vođen znatno većim primanjima.
Drugi
razlog jeste bježanje od poslova koji su sigurno teži i neizvjesniji u privredi
nego u administraciji. Sljedeći od razloga jeste nezainteresovanost bavljenja
prerađivačkom djelatnošču, dakle ono što je čista industrija. Nepovoljna je i
starosna struktura zaposlenih jer se sve manji broj ljudi odlučuje da bavi
proizvodnim zanimanjima. Tome su sigurno i doprijenila brojna fiskalna
opterećenja u nekoliko navrata (povećanje poreza i doprinosa, ukidanje
neoporezivog dijela plate) što je doprijenilo nepovoljnom privrednom ambijentu.
Podsjećam
da je uvođenjem u fiskalni sistem veliki broj mikropreduzetnika (1-2 radnika)
napustilo djelatnost ili otišlo u sivu zonu. Prema našim podacima zatvoreno je
između 6 i 7 hiljada takvih radnji, a to znači najmanje i toliki broj
zaposlenih, odnosno novoprijavljenjih na Zavodu za zapošljavanje. Mi smo
prilikom donošenja mjera ekonomske politike predložili, kao jednu od mjera
izdvajanje iz fiskalnog sistema za tu kategoriju privrednika.
Ako vam
država smanji stepeni uzimanja to vam je bolje nego da vam daje, jer privreda ne
traži da joj se daje, nego da se smanji zahvatanje iz privrede. Kada se to
shvati i uspostavi takva politika proširiće se obim zainteresovanih za
bavljenje privredom, a to znači da će se kao krajnji rezultat biti više
zaposlenih.
Stanje u nekim javnim preduzećima je
neizvjesno. I pored činjenice da RS raspolaže prirodnim resursima mnogi posluju
sa gubitkom. Kako je to moguće?
ĐURIĆ: Puno je priče o javnim
preduzećima. Ona moraju biti sasvim drugačije postavljena. Nerealno je da neko
ko se bavi upravljanjem korišćenja prirodnih bogatstava bude u gubitku. Preko 35
godina sam u privredi i bavim se stvaranjem nove vrijednosti, ali ne znam kako
je to moguće. Upravljati energetskim potencijalima ili šumama, a biti u gubitku je nepojmljivo. Pritom čitava
privreda izdvaja određena sredstva u korist tih šuma. Ne možemo mi reći da nemamo
elementarne pretpostavke za mnogo snažniju privredu, prije svega misleći na
raspoložive priredne resurse. Treba samo staviti adekvatne ljude na pravo
mjesto.
Da li je projekat Privredne komore “Naše je
bolje – proizvedeno u Republici Srpskoj“ dao konkretne rezultate?
ĐURIĆ: Sa skromnim sredstvima koja
su uložena u kampanju bilo je pozitivnih efekata. U prodajnim objektima gdje se
akcija sprovodila povećana je prodaja domaćih proizvoda za 20 odsto. To je dobar
pokazatelj za daljnje aktivnosti. Ipak, sama kampanja i prisustvo u medijima
nije dovoljno. Trebalo bi raditi na stvaranju obaveza da se u svim javnim
preduzećima, upravi i državnim institucijama, kao i školama i bolnicama koritste
domaći proizvodi. Na taj način ćemo poboljšati konkurentnost domaćih proizvoda.
Mi ne možemo konkurisati na polju elektronike, ali sigurno možemo u proizvodnji
hrane i namještaja. Tako možemo postepeno sprovoditi proces reindustrijalizacije.
Na kraju, svijest da treba da cijenimo svoje i kupujemo domaće mora biti usađen
od najranije dobi.
Raspolažete li podacima sa kolikim gubicama će
se domaći proizvođači susresti za pola godine kada Hrvatska zvanično uđe u
Evropsku Uniju?
ĐURIĆ: Ti gubici će biti direktno
proporcionalni našom nespremnošću da to dočekamo. Odavno se zna da Hrvatska
ulazi u EU. Kada Hrvatska postane član EU to više nisu pravila Hrvatske nego
ona koja vrijede u čitavoj Evropi i adresa za bilo kakve dogovore je Brisel. To
su ista pravila koja ćemo morati i mi ispoštovati kada se jednog dana približimo
toj zajadnici. Zato je potrebno da težimo zadovoljenu evropskih standarda i
prihvatamo određene standarde bez obzira na formalnu pripadnost.
Postoji
nekoliko grana koji će biti pogođeni (proizvođači mlijeka, mesa i peradi) jer
će biti teško ispuniti uslove koje propisuje EU. Neka pitanja će se riješiti do
1.7.2013. godine, ali neki negativni efekti će biti neizbježni.
Ipak
treba gledati i pozitivne strane ulaska Hrvatske u EU. Neke proizvodnje u
cijelosti, ili djelomično će se preseliti u BiH i RS, kao što se dogodilo
priikom ulaska Slovenije u EU.
(Redakcija
Frontala)
