autor: Frontal
Centar za hiperbaričnu
medicinu i tretman hroničnih rana postoji osam godina. Kako je tekao njegov razvoj i kojim bolesnicima je namijenjen?
Baromedicina je nauka koja obuhvata hiperbaričnu i podvodnu
medicinu. Hiperbarična komora se počela koristiti za ronioce 50-ih godina zbog
dekompresije, a takve komore se nalaze u svim državama koje imaju more. Kod nas
ona služi u medicinske svrhe. Centar se proširio od desetak radnika na sada 30
radnika, 5 ljekara. Komora se proširila u smislu da imamo tretman hroničnih
rana, da su to pacijenti koji uglavnom imaju cirkulatorne smetnje uglavnom zbog
komplikacije šećerne bolesti. A takvu vrstu tretmana imamo jedini mi u državi.
Osim što pacijenti odlaze u komoru, na njihove rane se stavljaju i posebni
vlažni prekrivači, te fizikalne terapije za one bez rana. Jedna zvanična
indikacija za komoru je akutni gubitak sluha. Sada imamo jednog momka, koji 78.
godište i koji je iz čistog mira izgubio sluh. Imamo i puno pacijenata koji imaju problema za očima, multipla sklerozu,
pacijenti sa raznim sistemskim bolestima, reumatoid, sistemska skleroza, Birgerova bolest… Jedna indikacija je anemija, a postoje ljudi koji zbog vjerskih
razloga ne prihvataju davanje i primanje krvi, jedina terapija u ovom slučaju
je hiperbarična.
Kako funkcioniše
hiperbarična komora?
Oksigenacija traje 60 minuta udisanjem 100% kiseonika pri
pritisku od dvije atmosfere. Pacijenti ukupno budu sat i 15 minuta zbog faze
pripreme i faze dekompresije. U velikim komorama pacijenti dišu kroz masku, a
pratnja su ljekari, sestre i terapeuti. Broj terapija je u zavisnosti od indikacija.
Najmanji broj je 10, uglavnom je to 15 terapija i više.
Prije dva mjeseca Centar je proširen sa višemjesnom komorom. Do septembra su bile dvije
jednomjesne komore u kojima se provodi terapija po 12 sati. Zbog velike liste
pacijenata koji su na čekanju, te ogromnog broja ljudi koji dolaze sa čitavog
prostora Republike Srpske, nametnula se potrebu za većeom komorom. Komora je svečano
otvorena 10. septembra, a stručni skup u Vladi RS se održao dan poslije, gdje su
sa profesorima iz Izraela i Rusije, dr Gajić i dr Kutlešić-Stević, kao jedini u državi
subspecijalisti baromedicine, održali stručna predavanja.
Kakvi su dosadašnji
rezultati u radu Centra?
Imamo odlične rezultate kod pacijenata kod kojih je dilema
da li da se amputira neki ekstremitet zbog gangrene. Ako je ekstremitet u
mogućnosti da opstane onda će hiperbarična medicina pomoći, ako ne, onda se
treba amputirati. Sa probama kisonika provjeravamo da li je pacijent za komoru.
Pacijenti koji dolaze sa komplikacijama šećerne bolesti, gdje imaju trnjenje,
žarenje, hladnoću, nestabilnost pri hodu, ti pacijenti se subjektivno puno
bolje osjećaju poslije hiperbarične komore. Ova komora se može koristiti i u
kozmetičke svrhe. Na otvaranju su mnoge žene pitala za podmlađivanje. Postoji
ta indikacija da komora osvježava nakon napornog dana. Mi to sada ne možemo
raditi jer postoji veliki broj pacijenata na listi čekanja. Pacijenti koji
dolaze kod nas na terapiju moraju imati saglasnost kardiologa i rendgensku
sliku pluća. Treći nalaz je pregled uho, grlo, nos kod nekog ko je prethodno
imao problema sa sinusima ili ušima.
Komora se koristi i za pomoć djeci sa autizmom. Na koji način?
Postoji jedna grupa djece koji su se rodili u periodu od
2005. do 2007. godine i koji imaju autizam. Ta djeca se takođe tretiraju
hiperbaričnom oksigenacijom. Prvi profesori koji su to počeli raditi su iz
Izraela i Turske. Oni su dokazali, analizama urina i još nekim spečifičnim
analizama mozga, da su djeca uglavnom zatrovana solima teških metala, a jedan
od njih je živa. Onda je pretpostavka da je to od vakcine koja se daje u nekoj
dobi života. To su dokazi iz pregleda pacijenata, a pravog razloga još nema. Mi
sada imamo grupu od 30 do 50 djece koji čekaju da uđu u našu komoru. Djeca u
komoru ulaze zajedno sa majkama koje im pridržavaju masku. Kako bi se postigao
efekat i djeca u komori moraju boraviti 60 minuta. U sljedećih mjesec dana ta
bi djeca trebala krenuti kod nas na terapiju. Da bi to kompletno ispratili mi
imamo psiho-socijalnu podršku, a da bi utvrdili koji je efekat te terapiji, na djeci
će raditi tim psihologa, logopeda i defektologa. Na djeci sa autizmom efekat se
primjeti kada crtaju, na primjer prije terapije djeca crtaju isprekidane
predmete, krugove, a poslije deset komora taj krug se zatvara. Njihovu
praktičnu moždanu funkciju i poboljšanje može pratiti neko iz te struke, jer ne
postoji predmet koji to može utvrditi.
Da li postoje
nedostatci terapijom u komori?
Problem je najviše sa ušima, zato što kako pritisak raste
ljudi ne mogu shvatiti da moraju da gutaju i da stisnu nos, to je kao kada
putujete avionom ili idete na planinu. Tako da ljudi nekada imaju tu bol, ali
za svih ovih osam godina nikada nismo imali incident. Imamo stacionar u kojem
leže pacijenti koji idu u komoru, a imamo i ambulantni vid liječenja.
Gdje biste
pozicionirali vaš Centar na svjetskoj mapi?
Naš centar je jako visoko
pozicioniran. Doktori iz Izraela i Rusije su nam potrvrdili da jako dobro
stojimo od dolaska komore. Komora je napravljena da odgovara našem prostoru i
što se tiče bezbjednosti ima sve potrebne sigurnosne mehanizme. Najbolje komore
su u Švedskoj, gdje postoje kvatro komore u kojima imate i toalet, u tim
komorama može biti do sto ljudi. Mi možemo parirati centrima u orkuženju,
Beogradu, Zagrebu, Puli… Naša komora je najnovija i najbezbjednija. Na zadnjem
evropskom kongresu udruženja hiperbarične medicine u Beogradu u septembru, smo
izlagali radove. Imali smo zapažene radove. Kod nas je problem bio što smo
imali malu grupu pacijenata, dnevno 24. To je mala grupa da bi vi prikazali
nekakve rezultate, dolaskom velike komore nam je omogućeno da pratimo mnoge
parametre i da izlažemo mnogo većim brojem. Mi sada dnevno imamo 70 pacijenata.
U budućnosti se planira da se počnu raditi amputacije ovdje. Kod nas se
trenutno radi samo “hladna hirurgija”, ugradnja proteza kuka, koljena, sportske
povrede, ne radi se ta “prljava hirurgija”. Razmišlja se o tome da imamo jednu
malu salu za amputacije.
