autor: Sara Sliječević
Svi dijelovi predstave treba da
čine jednu cjelinu i ništa ne treba da odskače. “Da bi predstava ili film bili
uspješni, svi segmenti od kojih su sastavljeni moraju biti dobri i treba da
prate dramaturgiju tog djela. Iskreno, ne volim kada poslije odgledane
predstave publika kaže da je scenografija najbolji segment. To, na neki način,
znači da predstava nije dobra.” ističe scenograf Narodnog pozorišta
Republike Srpske Dragana Purković-Macan.
U svakom komadu koji je namijenjen javnom izvođenju poželjno je,
ako ne i neophodno, angažovati scenografa,
“Saradnja i povjerenje reditelja i scenografa je jako bitna, ali najbolje
predstave su mi one u kojima su reditelji od samog početka pokazali povjerenje
mom radu i dali mi slobodu da ja nađem rješenje”, objašnjava Purković-Macan.
Scenografija je umjetnost uređivanja i prilagođavanja scene u
pozorištu ili na filmu i stara je koliko i samo pozorište. Onaj ko pozornici daje konačan izgled, ograđuje je
kulisama koje treba da dočaraju prostor ili ambijent u kojem se radnja
predstave događa, jeste scenograf.
Dragana kaže da nije striktno opredijeljena ni za jednu vrstu scenografije, ali
najviše voli da radi pozorišnu scenografiju koja je, u suštini, najzahtjevnija.
Ona dodaje da su svaka predstava i svaki film jedinstveni i treba da
im se pristupi na takav način. “Postoje principi koje sam naučila jos na fakultetu
i nastojim da ih se pridržavam , jer su me njima naučili najbolji scenografi. Ipak,
trenutak, odnosno inspiracija mora postojati i to je ono što presudno utiče na
konačan ishod rada.”
Pored toga što se bavi ovim neobičnim i zabavnim poslom, Dragana
slika i predaje na Akademiji umjetnosti.
“Bavim se slikarstvom koje, takođe, smatram svojim poslom jer se
od srednje škole obrazujem za likovnu umjetnost. Pored toga, predajem i na
Akademiji umjetnosti. Za hobi nemam vremena, a uz moj posao, mislim da mi i ne
treba.”
Od Draganine prve predstave u Narodnom pozorištu Republike Srpske
prošlo je trinaest godina, a svoj najveći uspjeh doživjela je tek nedavno.
“Prva predstava koju sam radila je bila “Mandat” u Narodnom
pozorištu Republike Srpske 2001. godine i od tada sam uradila 41 scenografiju i
pet kostimografija, a radila sam i scenografije i kostimografije za pozorište
Jazavac i za Dječije pozoriste”, priča Purković-Macan.
U svakom poslu postoje manje lijepi, lijepi i naljepši trenuci. Dragani je u najljepšem sjećanju ostala predstava
Porodične priče, a svojim najvećim uspjehom smatra premijeru operete “Orfej u
podzemlju” za koju je radila i scenografiju i kostimografiju, a koja je uvrštena u redovni repertoar
Narodnog pozorišta Republike Srpske.

