Već ste oko pola godine na funkciji šefa Misije OEBS-a u
BiH. Upoznati ste sa bosanskohercegovačkim društvom pošto ste bili na funkciji
zamjenika američkog ambasadora u BiH. Na koji način se te funkcije razlikuju i
koji su glavni ciljevi koje želite da ostvarite na ovoj novoj poziciji?
Mi u Misiji OEBS-a ne govorimo u ime Sjedinjenih Američkih
Država ili bilo koje druge države, nego u ime interesa i principa koji su
zajednički za 57 država članica naše Organizacije. Naša Misija je započela sa
radom u BiH prije 20 godina fokusirajući se na izbore. Iako još uvijek blisko
sarađujemo sa CIK-om i voljni smo da pružimo pomoć u revidiranju Izbornog
zakona BiH, naše mnogobrojno osoblje u cijeloj BiH radi u određenom broju
oblasti na poboljšanju standarda zaštite ljudskih prava, obrazovanja, lokalne
uprave, vladavine prava (naročito na
predmetima ratnih zločina), i na nizu pitanja počevši od zaštite
skladišta oružja i municije do osposobljavanja države da ispuni svoje
bezbjednosne obaveze. Moram da kažem da je obrazovanje, kao oblast u kojoj naša
Misija ima vodeću ulogu u međunarodnoj zajednici, tema koja me posebno zanima.
Pored toga mi je drago što imam priliku da putujem po cijeloj BiH, da se
susrećem sa građanima ove države i da sarađujem sa našom rasprostranjenom
mrežom terenskih kancelarija i požrtvovanih profesionalaca.
Prije imenovanja na funkciju šefa Misije OEBS-a ste bili
direktor Kancelarije za Južnu i Srednju Evropu pri Stejt Departmentu, a
službovali ste i u američkoj ambasadi u Beogradu. Odakle potiče Vaša želja da
se angažujete diplomatski u Istočnoj Evropi? Je li u pitanju sticaj okolnosti
ili Vaš profesionalni izbor?
Prilike u svijetu su me interesovale još otkad sam bio
dijete. Imam veliku sreću da sam odrastao u porodici koja je sa zanimanjem pratila međunarodne
teme i da sam imao prilike da putujem izvan Sjedinjenih Američkih Država kada
sam bio mlađi. Svoju diplomatsku karijeru sam počeo u trenutku kada su mnoge
države sticale svoju slobodu, ali nažalost i u trenutku kada je velika
tragedija zadesila Balkan. 1990. godine je odlučeno da svoju prvu dužnost
obavljam u Ambasadi Sjedinjenih Američkih Država u Beogradu. Proveo sam 14
mjeseci pripremajući se za taj posao, dok je država tonula u haos. Jasno je da
je boravak u bivšoj Jugoslaviji od 1991. godine do 1993. godine, uključujući
kratke posjete Sarajevu, Podgorici, Prištini i Zagrebu, uticao na moj način
razmišljanja. Sve u svemu, proveo sam skoro deset, od ukupno 25 godina,
diplomatske karijere u ovom regionu, ali sam takođe uživao obavljajući neobično
zanimljive dužnosti i u Litvaniji, Bjelorusiji i Namibiji.
Na koji način su različite funkcije koje ste obavljali
uticale na Vaš pogled na države Balkana, države u regionu i na Bosnu i
Hercegovinu?
Izuzetno mnogo sam naučio o razlikama u kulturi, gledištima
i istoriji, kako između različitih država tako i unutar njih. Očigledno je da
svaka država ima svoje specifičnosti. Međutim, takođe sam impresioniran time
koliko dobro ljudi u ovom regionu mogu da se slažu, ako tako izaberu.
Bili ste konsultant šefu Misije OEBS-a u BiH 1996. godine.
Danas ste Vi šef Misije. Kako gledate na proteklo vrijeme i koja je Vaša
retrospektiva razvoja BiH?
Pokojni ambasador Frovik (Frowick) me naučio mnogim
stvarima: dao mi je odlične savjete, svoje puno povjerenje i izuzetan osjećaj
optimizma. BiH je napredovala u raznim oblastima: ujedinila je oružane snage,
ima državnu Graničnu policiju, Državnu agenciju za istrage i zaštitu, mnogo
jasniju perspektivu budućnosti u Evropskoj uniji, više trgovine sa ostatkom
svijeta, te više međunarodnih investicija. U Misiji OEBS-a, naše djelovanje se,
naravno, razvijalo od operativnog ka dugoročnijem i programskom. Veoma nam je
drago da svoj glas koristimo jasno da bismo promovisali interese BiH, a slažemo
se sa onima koji smatraju da je potrebno da se uradi više.
Trenutno se formiraju vlade i na entitetskom i na državnom
nivou. Naglasili ste da je važno da nova vlast bude stabilna. Mislite li da bi
takav scenario mogao da bude realan, jer čak i sada možemo da vidimo duboke
razlike između stranaka u opoziciji i onih na vlasti?
U parlamentarnim demokratskim državama je normalno da je za
formiranje koalicija potrebno neko vrijeme. Jednom kad se formiraju, koalicije
treba da budu dovoljno stabilne da mogu da donose odluke. Uspješan rad
Predsjedništva BiH i državnog parlamenta u vezi sa inicijativom EU je dokaz da
su kompromis i konsenzus i časni i mogući. Kada se formiraju vlade na nivou
države i Federacije BiH i kada počnu sa radom, treba da primijenjuju iste te
principe.
autor: Senka Trivić
