Za početak, kako je počela čitava priča sa Dnevnjakom, odakle ideja, i kako ste sproveli u djelo pilot epizodu?
Priča sa Dnevnjakom razvila se prilično spontano. Poslali smo Stojčetu Stoleskom ( reditelj Državnog posla) poruku u inbox na facebook-u, ne nadajući se da će nas čovjek konstatovati otprilike. Odgovorio nam je nakon mjesec i po dana, pitao nas da li imamo neki materijal, poslali smo mu materijal i kroz par nedjelja krenuli sa probama. Pilot je snimljen negde u maju, ako se ne varam. Nismo nikog potplatili, jer nemamo sa čim, jednostavno se sve poklopilo.
Koja je glavna motivacija za takav projekat?
Nama je ovo jako zabavno. Trebao bih sad vjerovatno da kažem kako nam je glavna motivacija da prenesemo neku poruku ljudima, ali davno je ovo podneblje zaboravilo da čita i gleda sa razumijevanjem.
Povezani ste sa sajtom Tarzanija. Na koji način? Da li to što radite na sajtu utiče na teme skečeva?
Dio ekipe Dnevnjaka je u sklopu Tarzanije. Takođe, nisu svi članovi Tarzanije u sklopu Dnevnjaka. Pa manje – više polovina skečeva se nalazi na sajtu, samo su prerađeni u drugu formu tako da budu prilagođeni za glumu. Drugu polovinu pišemo u hodu, kako kome šta padne na pamet i u skladu sa aktuelnostima.
Da li je bilo projekata u prošlosti koji su iz nekog razloga ostali nesprovedeni u djelo?
Ima, naravno. Naviru nama razne misli u mozak, a neke od njih nisu društveno prihvatljive, tako da je najpametnije da se ne snime. I po nas i po vas. Kad bi nam baš dali odriješene ruke, to vam je k’o da pošaljete dijete u prepunu koncertnu salu sa napunjenim pištoljem i litrom vinjaka. Pa da.
Kakvi su vam uslovi za snimanje, i kakva je atmosfera kada snimate? Da li imate već spremne scenarije ili radite improvizaciju?
Uslovi su zadovoljavajući. Niti smo mi prezahtjevni, niti je tehnička podrška nezainteresovana. U dilu smo sa akademijom umjetnosti, tako da oni obavljaju manje – više sve tehničke stvari. Takođe su studenti, kao i polovina Dnevnjaka, tako da je saradnja na nivou. Kontaju oni cijelu ovu priču, dobar je ovo spoj ljudi.
Što se tiče scenarija, spremni su oni, sve se to fino napiše, samo džaba sve to kad se obuku kostimi i uđe u prostoriju gdje se snima. Atmosfera se promijeni i uvijek se doda ponešto. Sve više improvizujemo, ali to je i normalno jer se uhodavamo polako. Niko od nas nije školovan glumac. Pilot emisija je bila apsolutno bez improvizacije, a sad je atmosfera k’o na slavi. Veselo.
Skeč kojeg svi znaju pod “neće ona niđe” je postao veoma poznat za kratko vrijeme, I dosta ga je medija prenijelo kao istinit. Kakva je bila vaša reakcija na to?
Mi smo se pustili čarima interneta da uradi svoje, našli se, sjeli, otvorili pivo i ispratili situaciju. Domaćinski.
Da li mislite da ste konkurenkurencija projektima poput Državnog posla, ili su to različite vrste humora?
Postavljeno nam je ovo pitanje već par puta. Mislim da nikako ne smemo biti jedni drugima konkurencija nego ispomoć, jer je humor u Srbiji prilično degradirao tako da nema baš 40 kvalitetnih humorističnih emisija, pa da moramo da se laktamo sa svima. Državni posao će uvijek biti to što jeste. Sa druge strane, ne bavimo se istim temama, jednostavno ne treba trpati u isti koš dvije različite stvari. Poštujemo njihov rad i radujemo se svim oblicima potencijalne saradnje sa njima.
U skečevima ima dosta prozivki kroz šalu. Da li su vam se javljali ljudi koji su se osjećali prozvano, i uopšteno kakve komentare ste dobijali lično od gledalaca?
Pozitivni su manje više svi komentari, pa mislim neće ti niko prići na ulici i reći: "Onaj Dnevnjak znaš, odvratni ste, upucajte se u glavu!" Kome se ne sviđa, nije obavezan da nas prati. Specifična je ovo vrsta humora, ne očekujemo da će ga svi prihvatiti i razumjeti. Mi se ludo zabavljamo, nadam se da je i gledaocima tako.
Kakva očekivanja vi kao ekipa imate od Dnevnjaka, da li se planirate držati samo skečeva, ili je dugoročni plan da to preraste u nešto veće?
Neka sve teče prirodnim tokom. Nek ide redom što kažu. Ovo je kreativan i spontan projekat, tako treba i da ostane. Dakle, neki konkretan plan za budućnost ne postoji.
Za kraj, da li ima nešto zanimljivo sa snimanja da podijeliš sa nama?
Izdvojio bih skeč ,,Visoko- tehnološki kriminal’’ koji je sniman 4 sata, a traje 3 minuta. Samo jedan čovjek da se nasmije – ode sve nizbrdo, negdje iz 50-tog puta smo snimili. Vjerujem da ćemo uskoro napraviti neku kompilaciju materijala sa snimanja. Bloopersi vrijede više od svakog skeča koji smo snimili jer tačno prenose tu pozitivnu energiju sa snimanja i prikazuju koliko je nama sve ovo zapravo zabavno.
Autori: Ivana Mitrović
Stefan Blagić
