To što se ovaj
jedinstveni događaj održava u stanu i što će trajati samo tri sata dovoljno je
zanimljivo i samo po sebi, ali još je zanimljivije o koliko interesantnim umjetnicima se radi i šta oni imaju da ponude. Na izložbi će moći da se vide
video-radovi, fotografije, crteži i performans, a povodom nje razgovarali smo
sa Nikolom Kekerovićem, jednim od umjetnika, uskoro studentom master studija na
banjalučkoj Akademiji umjetnosti, pjevačem benda Statement of Hate i jednom krajnje
zanimljivom umjetničkom pojavom.
– Izložbu
koju spremamo radimo iz razloga što nismo baš zadovoljni ponudom i količinom
prostora u kojima se može izlagati u gradu. Istina, imamo odličnu saradnju sa Muzejom
savremene umjetnosti RS, oni su čak otkupili neke naše radove, ali jednostavno,
nije vrijeme za nas, mi smo još novopečeni umjetnici, postratna generacija i
tražimo neki svoj prostor, a Muzej je programiran na duži period i zna se ko u njemu
izlaže. Zbog toga smo odlučili da napravimo izložbu u stanu. Ja, Ninoslav Kovačević, Selma Selman i Mila Panić i Saša Tatić. Cilj izložbe je popularizacija javnog prostora. Na primjer, prostora gdje
piše „Iznajmljuje se“. Želimo da popularizujemo i razmišljanje o tom prostoru, da
ga učinimo vidljivim, a ujedno nam je i zamisao da u takvim prostorima kasnije
izlažemo. A kroz njih i da popularizujemo savremenu umjetnost. Tužno je što ima
prostora, a nema energije u ljudima. Radovi nisu konceptualno povezani, svako
se bavi svojim pitanjima na svoj način, ali prostor i energija koji su nas
naveli da to organizujemo je neka osnovna tema.
Šta ćeš ti tamo da predstaviš?
S
obzirom na to da se tema prostor može prilično široko shvatiti ja sam
eksperimentisao sa pojmom medijskog prostora i moći koju on daje onima koji ga
koriste. Rad se zove „Hvala, doviđenja!“ a radi se o šest kratkih video-radova koji se izmjenjuju jedan za drugim u trajanju od nešto više od dvije minute.
Manipulacijom video-snimaka sa gostovanja lokalnih političara u centralnim vijestima rad se na humorističan način bavi pitanjem moći kao sredstvom manipulacije.
Oduzimanjem medijskog prostora oduzeta je moć političara. Razgovor se sveo samo na najavu i odjavu gosta. Time sam htio da pokažem kako im se oduzimanjem tog medijskog prostora
oduzima moć uticaja koji imaju nad našim životima.
Na internetu su postale prilično popularne tvoje humorističke
ilustracije sa jakom erotskom dimenzijom, da tako eufemistički kažem. Otkud taj
serijal crteža tvoje kite u sto varijanti?
Noviji
umjetnici predstavljaju nešto što bih ja nazvao umjetnošću ličnosti pa i ja sam
na neki način predstavnik toga, jer kroz svoju umjetnost provlačim samo sebe, ja
sam centar svoje umjetnosti i sve polazi od
mene. Odatle i te kite. Mene je
još na fakultetu profesor Mladen Miljanović usmjeravao na ono što bi prepoznao
kao istinsko moje. A to bi obično bilo ili nešto radikalno ili nešto
humoristično ili oboje.
"Banjalučka lasta"
Te kite su nastale spontano, nisam planirao da ih
radim, ali su nastale iz eksperimenta sa nekim programima za ilustracije. Eksperimentisao
sam sa jednostavnošću, s izbacivanjem suvišnih linija, u Austriji kad smo bili na
ljetnoj akademiji profesori su nam pokazivali radove Oskara Kokoške koji je sa
malo linija jako mnogo rekao. A kurčevi su rezultat moje potrebe za erotskim
humorom. Ta serija još nije gotova, pa
nerado govorim o tome, nije sve toliko unaprijed isplanirano, ali puno toga
crpim iz načina života. Pijančenje, provod i sve što uz to ide.
"Kod ovog Kekerovića na svakom uglu neki ku*ac"
U serijalu humorističkih ilustracija izdvajaju se
i one koje vizuelizuju neke naše kolokvijalne izraze.
To je
došlo isto tako iz nekih kafanskih situacija. Ta serija se zove „Dnevni
komentar“. Prisluškivali smo, možda malo i nepristojno, izraze karakteristične
za naš jezik i odličio sam da napravim rentgenski snimak našeg društva crtajući
neke od tih izraza. Kada sam skupio
stotinjak tih radova tačno su se mogle
vidjeti kategorije: političke, seksualne, religiozne, psovke na sto načina. Za
taj rad sam dobio nagradu iz Intermedijalne umjetnosti na završnoj izložbi
studenata Akademije.
"Eno ga opet s onom kobilom"
Kakav je tvoj odnos sa raznim tumačenjima tvojih i
uopšte radova drugih umjetnika, dozvoljavaš li različite interpretacije?
U
Austriji su me prozvali Diktatorom jer sam ispod svojih radova uvijek pisao šta
tačno znače i šta hoću da kažem. Ljudi misle da svako ima pravo na svoje tumačenje,
ali nekad nema. U mom slučaju nema. Ima samo ono što ja hoću da kažem i tačka.
Često kažu da slika govori 1000 riječi, ali to nije tačno, 1000 riječi govori
1000 riječi.
Boris Maksimović
