Svoje prve pjesme objavio si prije 12 godina, da li si tada već mogao da
pretpostaviš svoj književni put i pravac ili su potonja dešavanja
dolazila stihijski i nenadano?
Da, počeo sam da pišem prije
12 godina. Sve je bilo iznenadno. U početku odnosno sa prvom knjigom sam
bio prilično neorganizovan kad je riječ o rasporedu pjesama unutar
zbirke i samom konceptu i nikako nisam mogao pretpostaviti da će sva ta
zbrka na papiru vremenom postati nešto manja. Mada ono što sam tad mogao
da naslutim jeste da će mi vremenom koncept same zbirke postati mnogo
važniji. Tako je i bilo, samo mi je za taj pomak trebalo još sedam
godina.
Neizbježna je tvrdnja da su pisci, književnost pa i sama umjetnost u
našem podneblju skrajnuti, a među njima poezija još ponajviše. Dijeliš
li takvo mišljenje…tvoje viđenje sveopšte situacije i tebe u svijetu
domaćih pisaca?
Umjetnost ovdje jeste dosta posrnula i jeste
stavljena negdje sa strane, međutim razlog za takvo stanje ne leži samo u
nedostatku novca nego i u neinventivnosti umjetnika i umjetnica kao
stvaralaca i kao menadžera nego i u nedovoljnoj mobilizaciji publike.
Čini mi se kako ni publika nije sasvim sigurna šta želi tako da i to
dodatno komplikuje stvar. Što se mene tiče, ja sam se uvijek držao po
strani i to najviše mojom zaslugom mada je moguće da su tome doprinijele
i moje pjesme što lično ne vidim kao problem dok god
nekako uspjevam doći do publike.
18 književnih projekata. Kako ocjenjuješ ulogu i odnos nadležnih
institucija prema književnicima, mladim i starim?
Institucije
su tu da između ostalog i institucionališu. Ja ne vidim toliki problem u
iznosu, koliko u tome kako se novac raspoređuje. Zašto se i jedan
kvalitetan grafički roman ne bi takmičio sa sebi ravnima u istoj
kategoriji? Mislim da je ključ u strogom definisanju kategorija u kojima
se može takmičiti. Moguće je da je sve ovo praktikuje, ali kao neko ko
nije dublje uključen u sve ostaje mi da se pitam i da nagađam. Kad je
riječ o mlađima i starijima, ta podjela nije bitna ako se određeni dio
ukupnog predviđenog budžeta odvoji za nove glasove i ako je kvalitet
presudna stavka prilikom pregleda rukopisa.
Možda bi zapravo
trebalo manje da se razmišlja o tome, a više o dobrom rukopisu koji svoj
put mora da nađe do publike i na druge načine izuzev kroz konkurse.
Moderna tehnologija pruža mnogobrojne nove načine i puteve samo ju je
potrebno iskoristiti. Dok god budemo razmišljali (i sam se ponekad
pokušavam otrgnuti od takve pomisli) da je za objavu knjige dovoljno
nekoliko recenzija, pečata i sličnih administrativnih obaveza do
značajnijeg pomaka u kvalitetu rukopisa neće doći. Naravno ovo nije
jedini razlog, ali mi se nekako čini da je gotovo jednako bitan kao i
drugi.
Iako
se bojim riječi opus, recimo da se trenutno ne mogu sjetiti bolje
zamjene. Moje dosadašnje zbirke su za teme najčešće uzimale ljubav, smrt
i život. Kako vrijeme prolazi sve više me zanima nastanak i razvoj bilo
čega bio to kamen, drvo ili čovjek. Ove teme su sigurno uslovljene
starenjem i sticanjem zrelosti, ali koliko god da sam očekivao da će mi
razmišljanje i svakodnevno proživljavanje prolaznosti i nepovrata dati
nemir u tome nalazim sve više mira i razumijevanja za život i vrijeme.
Poslije
objavljene četvrte zbirke koja je urađena samo u elektronskom formatu i
koja je po mnogo čemu bila prekretnica, napisao sam još tri rukopisa.
Plan za te tri zbirke ("Indigo", "Rukavci" i "Atakama" ili "Holi") je
bio da ih objavim u štampanom obliku, međutim mislim da ću uskoro da
dignem ruke od papira, jer čekanje i traganje za načinom da se knjiga
objavi u papirnom izdanju postaje sve zahtjevnije i zamornije tako da je
energiju možda bolje usmjeriti na stvaranje, a proces izdavanja svesti
na nužnost koje se može brzo i jednostavno okončati. Ipak da bih to
mogao da učinim, moram sačekati da se dogode dvije stvari – da se
birokratske zavrzlame dodatno osavremene i da nađem programere i
programerke koji bi svojim radom i idejama željeli da ove i naredne
zbirke prilagode savremenom načinu čitanja i kretanja kroz riječi. Nadam
se da to čekanje neće trajati duže od mog strpljenja.
(Foto: Aleksandar Arsenović/Frontal)
