Kako ste proveli jučerašnji
dan i kakvi su vam utisci sa inauguracije i ostalih događaja?
Tadić: “Proveo sam dan kao
i većina posjetilaca u Vašingtonu u vrijeme inauguracije, koja je zaista ne samo
politički već i kulturološki događaj. Bitna je za čitav svijet, zbog toga što je
predsjednik Barak Obama u svom inauguralnom govoru uputio važne poruke u međunarodnom
kontekstu, mada one nisu konačno najvažnije, jer očekujemo u roku od nekoliko nedjelja
obraćanje naciji, koje će u međunarodno-političkom smislu biti posebno značajno
zbog spoljno-političke strategije koju SAD treba da stabilizuju u narednom periodu.
U svakom slučaju, radi se o važnim danima za globalnu politiku, ali i SAD, koje
moraju da riješavaju svoje značajne probleme, pitanja strateškog karaktera, koja
treba da promijene kvalitet ekonomije SAD, koja je u stvari motor, ključna snaga
globalne ekonomije.
Razgovarao sam sa mnogim
ljudima, bilo je zanimljivo na marginama različitih događaja steći iskustva i uzeti
u obzir različite vizije trenutne političke situacije u SAD, u tom kontekstu i na
globalne uticaje. Stekao sam određene utiske, i sad ću ih stabilizovati tokom puta
za Srbiju, a onda ću pokušati da sugerišem svojim srpskim prijateljima kako da ih
ugrade u politiku budućnosti”.
Da li vam je neobično da
ste poziv da prisustvujete dobili vi, a ne aktuelni predsjednik Tomislav Nikolić?
Tadić: “U američkoj politici
ne postoji običaj da se na inauguraciju pozivaju aktuelni šefovi država, to nije
bilo ni u vrijeme dok sam ja bio predsjednik Republike. S druge strane, dobra je
okolnost biti u Vašingtonu ovih dana, jer ovo jeste jedan festival i međunarodne
politike i treba se ponašati krajnje praktično”.
Već više od pola godine niste
na položaju predsejdnika, a vaša stranka nije na vlasti. Iz tog novog ugla, kako
vam izgledaju odnosi SAD i Srbije, pitanja evropske integracije i Kosmeta? Da li
bar donekle vidite kontinuitet vaše politike u ovome što radi sadašnja vlast?
Tadić: “Ne vidim donekle,
nego u svim strateškim pitanjima vidim čisti kontinuitet. Jedan novinar me je pitao
‘Da li vam je žao što vi ne nastavljate svoju politiku’, ja sam rekao ‘Ne’. Ako
će nova vlada i novi predsjednik u budućnosti voditi politiku koju sam na neki način
postavio na šine u prethodne četiri godine, nema razloga da se žalim. Mene samo
zanima realizacija tog cilja. Ko će to realizovati – manje je bitno.
Bitno je da građanima Srbije
bude bolje, a moje uvjerenje je da Srbija nema bolju političku opciju nego da ide
ka Evropskoj uniji. To nije pitanje formalnog karaktera, već pitanje suštinskih
promena našeg društva. Ne postoji bolji i upotrebljiviji model ljudske zajednice,
koji mi možemo da primenimo u Srbiji od onog koji postoji na području EU. To je
jedna kristalizacija najboljih i najefikasnijih iskustava u organizaciji države
i društva, u podizanju konkurentnosti privrede, uspostavljanju parametara za funkcionisanje
državne administracije, koji su u svakom slučaju kvalitetniji nego što smo mi imali
ikada u prošlosti, u domenu poštovanja ljudskih prava…
Na kraju, uprkos ekonomskoj
krizi sa kojom se EU suočava, to će ipak biti prostor najkvalitetnijeg života i
u narednih 20 godina, pa zašto se Srbija ne bi uspostavljala po modelu takvog društva,
biće korisno i za naše stanovništvo.
S druge strane, da bismo
rješavali taj problem evropskih integracija na efikasan način, mi moramo riješiti
jedno unutrašnje pitanje koje je internacionalizovano u međuvremenu – to je pitanje
Kosova i Metohije. Moja politika je bila politika traganja za minimumom interesa
Srbije na Kosovu i Metohiji, ali sa minimumom koji je jasno definisan, sa definisanim
takozvanim ‘crvenim linijama’, koje čuvaju dostojanstvo našeg naroda, koje ne ostavljaju
uvjerenje jedne trajne frustracije u Srbiji, koje bi bilo vrlo opasno ne samo za
naše stanovništvo i budućnost života mnogih generacija, već i za čitav region.
Vidim određeni napor u novoj
vladi da se taj minimum interesa definiše, uprkos prebacivanju odgovornosti na prethodnu
vladu, pa i na mene, da stvari u pregovorima tehničkog karaktera nisu vođene dobro.
One su vođene onako kako možemo da ih vodimo. Mi već godinama, decenijama nemamo
idealnu situaciju na KiM, nego imamo onu koja je vrlo teška, i koja je posljedica
pogrešnih istorijskih odluka, pa u tim okolnostima treba pronaći rešenje.
Dakle, to su dobri potezi
nove vlade i nove administracije u Srbiji, koje ja vidim, ali ono što mene brine
jeste što ne vidim da iza svih tih poteza postoji dublja strateška zamisao, jer
Srbija je zemlja kojoj prijeti velika opasnost da na međunarodnom planu bude zemlja
jednog pitanja – to je kosovsko pitanje, a da posle postane potpuno nebitna za međunarodnu
zajednicu.
Ja sam učinio veliki napor
u prethodnom periodu da Srbija postane bitna na bezbjednosnom međunarodnom polju,
u borbi protiv organizovanog kriminala i terorizma, u politici pomirenja u regionu
i da Srbija u tom smislu na neki način bude korisna i bitna za svet. Da mi taj model
pomirenja izvezemo i drugde u svijet, da model borbe protiv terorizma i organizovanog
kriminala bude upotrebljiv i za druge obaveštajne bezbednosne sisteme i da Srbija
ne bude zemlja samo pominjana po Kosovu, ili u prošlosti nedovršetku saradnje sa
Haškim tribunalom, nego da bude pominjana i po dobru.
Kako se vaša Demokratska
stranka snalazi u opoziciji?
Tadić: “Nije lako Demokratskoj
stranci posle četiri godine pune vlasti. Postoji jedno uvjerenje da je DS imala
prethodnih 12 godina vlast, što prosto nije tačno. To uvjerenje se stvara iz taktičkih
razloga od strane protivnika DS. Ono što je nesumnjiva činjenica jeste da je DS
najveći rezervoar stručnih i političkih potencijala u Srbiji, i u tom smislu sve
što se u njoj dešava bitno je za budućnost srpskog društva.
Vladajuća koalicija ima taj
hronični nedostatak kadrova koji su u stanju da izvode reforme, koje su potrebne
za Srbiju. I Demokratska stranka je kuburila s kadrovima, a kamoli stranke koje
nikad nisu imale ni ideju da sprovode reforme, nego im je zapalo sada da ih sprovode
zbog toga što nemaju drugi okvir za politiku, niti su mogle da razmišljaju o drugom
okviru za politiku. Na neki način smo sadašnjoj koaliciji, u prethodnom periodu,
nametnuli politiku koju ona sprovodi, što je značajan politički uspeh. Tako da oni
danas nemaju kud, ali imaju i problem zato što nemaju ljude kojima mogu sprovoditi
tu politiku.
Doduše prošlo je malo vremena,
možda bi se određeni ljudi mogli obučiti za novu politiku, ali je potrebno dosta
godina. Veliko je pitanje da li će vladajuća koalicija opstati ili ćemo imati izbore.
U tom smislu DS je pred izazovom kako da se pripremi za nove izbore, posle udara
koji smo imali gubeći vlast za dva procenta koliko je iznosio taj izborni poraz”.
VOA/Frontal
