Sastav Bandoneon Square postoji već nekih 3 godine, a pored tebe čine ga još četiri člana. Takođe svi ste visokoškolovani muzičari. Kako je došlo do saradnje i koliko ste zadovoljni dosadašnjim radom, rezultatima?
Da, sastav pored mene čine još četiri člana: Milana Smiljanić – violina i glas, Darko Ružičić – harmonika i bandoneon, Boban Adžić – gitara i Dragan Petrović – kontrabas koji su za razliku od mene obrazovani muzičari i rade u nižoj i srednjoj muzičkoj školi "Vlado Milošević". Do saradnje je prvo došlo između Darka i mene prije nekih 4-5 godina u jednom kulturno umjetničkom društvu. Počeli smo svirati u malo drugačijem sastavu i to su bile uglavnom kompozicije Astora Piazzolle, da bi se krajem 2011. okupila ova ekipa koje je jednostavmo "kliknula", kako po zvuku i svirci, tako i po razmišljanju i izboru repertoara i otprilike tada nastaje ime i priča pod nazivom "Bandoneon sqare", pet naizgled različitih svjetova koji divno funkcionišu zajedno.
S obzirom da sastav ne možemo jasno svrstati u neku određenu muzičku kategoriju, pretpostavljamo da vam je to bila ideja od samog početka. Tome u prilog idu i vaši prošlogodišnji nastupi pod nazivom „Diferente“ (drugačiji). Koliko ta raznolikost muzike koju svirate utiče na samu vrstu publike?
Pa od samog početka i ne toliko, tango je bio neka baza, ali tu je ipak 5 ljudi koji vole različite stilove, pa tu dolazi i do uticaja jazz-a, a s obzirom da je kamerni sastav u pitanju, počinjemo zalaziti i u klasične i moderne kompozicije, čak na način da potpuno akustično sviramo neke kompozicije u kojima je većina zvuka elektronska. A naziv "Diferente"(drugačiji) za praznični koncert se malo odnosio i na sam sastav, a malo i na repertoar, jer neke kompozicije koje sviramo skoro i da nemaju dodirnih tačaka. A u poblici ste mogli da vidite različite uzraste, kao i jako raznolike profile ljudi, tako da je i publika to veče bila "diferente".
Čitajući biografije članova, svako od vas je imao raznovrsne nastupe širom svijeta sa različitim horovima, udruženjima, orkestrima, grupama i sl.. Da li nam to pokazuje da danas muzičar treba da ima višedimenzionalni pristup kako bi izgradio karijeru ili je na to uticao splet okolnosti?
Pa i jedno i drugo. Što se tiče spleta okolnosti, prihvatate ono što vam život pruža, ako je interesentno za vas naravno, a višedimenzionalni pristup, to jednostavmo čini dobrog umjetnika, ne samo kada je muzika u pitanju, već dobar umjetnik treba da bude konzument svih umjetnosti, jer dobra slika, fotografija, film, predstava, kompozicija bude emocije u pojedincu, emocije koje kasnije možete da prenesete kroz umjetnost kojom se bavite, jer bilo koja umjetnost, ma koliko tehnički savršena bila, bez emocija nije potpuna.
Tvoj pogled na današnju muzičku scenu u Banja Luci (RS). Gdje vidiš napredak, a šta je to koči?
Teško pitanje i nemam odgovor na to, jer Banjaluka ima kreativnih muzičara, odličnih sastava, prostora za svirke, ima publiku, a opet nema scenu… Kako?
Sviraš udaraljke. Čini nam se da nemamo baš puno muzičara koji su se opredijelili za tu vrstu instrumenata. Šta te je usmjerilo baš ka njima?
Ritam. A nemam konkretan odgovor na pitanje, jednostavno kad znate za nešto da je to u stvari to, a ne znate zašto… Bila je to ljubav na prvi udarac.
Koji su planovi i želje Bandoneon Square za ovu godinu?
Želje… Da zarađujemo za pristojan život baveći se samo muzikom, a planovi… aplicirali smo na nekoliko festivala u regionu i inostranstvu pa čekamo odgovore, radimo na autorskom materijalu, planiramo koncerte u regionu, svirke po klubovima, a nekada u bližoj/daljoj budućnosti i snimanje u studiju…
autor: Senka Trivić
