piše: Mišo Vidović
Oni ga nikada ne “napuštaju”, tu su i u proljeće, ljeti, i u jesen, i zimi. Nije bitno da li riba “grize” ili je veliki vodostaj pa se ne može “zabaciti” (“Oni u Bočcu opet pustili branu “), tu su pored i oko njega, štapovi i ribarski pribor uvijek spremni da se “ide” na škobalja, ploticu, lipljena, mladicu, klena. Često puta od njih se može čuti da onoliko koliko Vrbas protiče kroz Banja Luku, toliko i Banjalučani pecaju na najljepšoj muškoj rijeci na svijetu. Među njima ima i početnika koji tek “kupe fazone” od starijih kolega, ali ima i onih koji priznaju da nemaju puno godina, ali da su “skupili tek četrdesetak godina ribarskog staža” i nadaju se da će se još najmanje toliko družiti sa svojom rijekom.
Tvrdi se da su ribarske priče u ribarske priče “neozbiljne”, (“Ma pusti te ribarske priče i fore”), ali ovi istinski zaljubljenici Vrbasa itekako su ozbiljni. Svjedočio sam ni sam ne znam koliko puta, gledajući iz bašte “Mujine ćevabdžinice” (nekadašnje “Sedre”) kako iz dubina Zelene preko puta Kastela, vade “komade” od nekoliko kila, koje se odmah zadokumentuju foto-aparatom ili mobilnim telefonom -za svaki slučaj, neka se zna!
Ipak, ovim ljudima nije samo važno da “nadmudre” škobalja, klena, lipljena, ploticu, ili neku drugu vrstu ribe. Važan im je i Vrbas – očuvanje prirodnih ljepota i resursa rijeke. Između ostalog to je vezano i za očuvanje ribljeg fonda u Vrbasu, aktuelna problematika je bila i za očuvanje mladice koja je ugrožena vrsta u Vrbasu, bila je jedna od informacija koja se mogla dobiti iz Sportsko-ribolovnog društva Banja Luka. A znaju dići frku kada vide i osjete da neko namjerno radi protiv Vrbasa. Ne dozvoljavaju da se rijeka uništava, prozvaće svakoga za koga iole posumnjaju da bi na bilo koji način mogao nauditi rijeci, a prvi su među jednakima u ekolološkim akcijama. Mada među njima, što s ponosom ističem, ima prijatelja i drugova, znali su i na mene “podviknuti”.
Jednom sam nesmotreno “frknuo” opušak cigarete prema Vrbasu: ”Dečko, ovo ti je prvi žuti karton, a ti poslije vidi kako ćeš i šta ćeš…” …
A ima nešto što je u ovoj priči ipak specifično. Toliko specifično da se usuđujem reći, jedinstveno samo za Vrbas i Banja Luku, i nema nigdje u regionu, pa i šire. Koliko se na ovim prostorima lovi na “banjalučko kolo” teško je reći, ali ribari tvrde da je ova “čudna spravica” do sada izvadila na tone ribe iz Vrbasa! O tome ko je izmislio i osmislio “banjalučko kolo” postoji više verzija, pa ako hoćete I legendi, ali banjalučki ribari s ponosom ističu: To je u svijetu specifično i poznato banjalučko kolo radi lova na plovak, specifično je to što to kolo daje jednu brzinu lova na plovak, odnosno španovanje, kako mi ribari kažemo. Ima puno naših prijatelja ribara i raje koja traže da im pravimo “banjalučka kola” koja između ostalog nose na druge rijeke, a ima i onih koji trenutno žive u drugim zemljama i tamo sada love na “banjalučko kolo”. Nisam baš neki “stručnjak” da pojasnim kako “banjalučko kolo” funkcioniše (iako sam bezbroj puta gledao kako “radi”), pa ću se ovom prilikom poslužiti zapisima pojedinih ribara , “ostavljenih” na internet-stranicama posvećenim ribolovu:
”Banjalučko kolo” je namijenjeno za ribolov na brzim vodama poput Vrbasa, ima dobru mogućnost preciznog i brzog kontriranja, a važno je da jako lagano može da se “našpanuje”.
Ovom prilikom “pokupio”sam i još nekoliko zapažanja oko lova na “banjalučko kolo” , pa se navodi da za početnike lov na “kolo” može biti malo otežavajući-problem će predstavljati jer “kolo” nema sistem “kočenja” (poput “role”) i događa se da silk nekontrolisano odlazi, ali se, kažu stariji i iskusniji ribari, uz vježbu i ovaj problem može riješiti.
I tako (valjda neću pogriješiti) na desetine godina banjalučki ribari love na “kolo”, a mnogi od Banjaluačana koje ćete vidjeti na vrbaskim obalama, osim šti su vrsni ribari, isto tako su i vrhunski majstori da naprave “banjalučko kolo”. I šta još napisati na kraju. Osim onog već tradicionalnog. BISTRO!
(foto: Mišo Vidović)
