Ali fakat po prvi put unazad nekoliko dana može se izaći iz kuće bez kišobrana,
kabanice, pa i obuće za koju su vam prodavači garantovali da „neće pustiti vodu
ni po najvećem pljusku.” Ali, nikad ne reci nikad, ne treba zanemariri
mogućnost da se nebo nad gradom ponovo otvori i prije nego što se ovaj tekst
pojavi pred čitaocima.
A to što vam je obuća prethodnih dana puštala i pored garancija,
to što su ljudi sa kišobranom bukvalno spavali, tražili po ormarima topliju
odjeću nisu problemi koji će vas spriječiti da po najvećem pljusku ili prolomu
oblaka odšetate do omiljene kafane ili da sa prijateljima iz nabujalog Vrbasa
vadite čamac („Voda do grla, Vrbas nosi, nema dna, strahota jedna!“)
Zabrinjavajuće da je septembar počeo žestokim padavinama, iako su vas prijatelji 31. avgusta čitav dan vozali u čamcu po Vrbasu na ugodnih tridesetak stepeni, i što (ne) postoji vjerodostojan odgovor na pitanje zašto je kiša padala čitavo ljeto – juni, juli, avgust
još nema…” Tačno tako , ali biću slobodan ispraviti Sandru i zapitati se hoće
li jesen biti bolja ako još nema ljeta!? Može biti, ali i ne mora. Iz dobro
obaviještenih krugova i izvora načuo sam da su mnogi Banjalučani tokom ljeta
koje je bilo jesen organizovali nagradnu igru sa nazivom „Uhvati ritam kiše da
ona tebe ne uhvati …“
