tekst/foto: Mišo Vidović
U
sjećanju između ostalih ostaje i „Jelšingrad“, „Fruktona“, „22.decembar“,
Tvornica obuće „Bosna“, „Blik“, „Mljekara“, „Kosmos“, Fabrika duvana Banja Luka.
Kada se na ovaj spisak „zakače“ i nekadašnja brojna zanatska i uslužno-trgovačka-ugostiteljsko
i ko zna kakva još preduzeća, onda bi vjerovatno „ stajala“ tvrdnja da su bili
izvor egzistencije za desetine hiljada građana.
Ali,
ako se nekada Banja Luka karakterisala kao „snažan
privredni centar, sa skoro 63.000 zaposlenih i razvijenom privrednom, te posebno
industrijskom strukturom“, ovakva konstatacija danas predstavlja utopiju: „Čajavec“
je pao šapatom, u „Incelu“ tek „Celex“ ostade, dok ostatak fabrike više liči na
scenografiju za snimanje filma strave i užasa, za „Fruktonu“ se vodi stečajni
postupak, poslovni prostori „Mljekare“opuhani, a ne radi ni onaj mliječni
restoran u krugu, niko više i ne spominje Tvornicu obuće „Bosna“, „Blika“ se
vjerovatno više niko i ne sjeća, pa ni „22.decembra“, koji je šio pristojna
odijela iako je firma bila u sastavu tzv. namjenske proizvodnje, itd.
Istina, još uvijek živi
Fabrika duvana Banja Luka, koja je nakon
brojnih periptetija i problema dobila nove vlasnike iz Bugarske, a radnici novi paket obećanja.
Po
jednima, uzrok nestanak i gašenje većine banjalučkih preduzeća je što se „nekadašnji socijalistički giganti nisu
prilagodili novom načinu poslovanja u vrijeme tranzicije“, ali čini se da
je daleko zastupljenija, pa i za većinu građana prihvatljivija varijanta da je
njihovom nestanaku „kumovao“ proces
privatizacije: U proteklim vremenima obezvrijeđena i opljačkana i iznutra od „domaćih izdajnika“, postala su lak plijen za
privatizacijsko-tajkunsko kliku –jeftino ih kupujući dokopaju se između ostalog
i atraktivnog zemljišta, pa i poslovnih prostora, a pritom obećavajući da će „investirati
i pokrenuti proizvodnju“.
Uglavnom završavalo se na obećanjima
koja su rijetko kada realizovana , skoro
pa nikako, a proizvodni pogoni i hale pretvaraju
se u privatne fakultete i univerzitete,
skladišne i kancelarijske prostore, svadbene salone, salone namještaja i kućnih
potrepština, a ništa manje nije
zanimljiva „varijanta“ da se pogon alatnice u jednoj fabrici pretvori u
folkoteku!!!
„…Kada Čajavčevi radnici dobiju platu, to se
osjeti u cijelom gradu. Kompletan trgovačko-ugostiteljski sektor u tih nekoliko
dana ostvarivao je dvostruko ili trostruko veće prihode od uobičajenih. Čajavec
je hranio svaku četvrtu porodicu u Banja Luci…“, ostalo je zapisano u
listu „Pravda“, razvojne organizacije sindikata „ROS –Čajavec“.
