Nije pristojno slušati
tuđe razgovore na javnim mjestima, ali kada na primjer dvije mlade Banjalučanke
malo glasnije (čuje ih i konobar za šankom u susjednom kafiću), jedna drugoj
zakukaju kako „ništa nisu skontale za doček Nove godine“, više je nego jasno, a
što ustvrdi i moja drugarica Sandra, da je proteklih dana u gradu uz „gdje si“,
„šta ima“, neizbježno išlo i pitanje „gdje ćeš na Novu godinu“.
Nadam se da su ove dvije sugrađanke
„nešto skontale“ i time postale ravnopravne učesnice jedne od „sesija“ u sklopu
manifestacije „(ne)organizovani doček Nove godine“. Na raspolaganju imaju
brojne SUR-ove (samostalne ugostiteljske radnje – op.aut.) gdje će biti ponuđene
„sa cjenovnikom za proslavu Nove
godine“, u cijenu(e) je „predviđena neograničena kozumacija hrane i pića“, a
imaće „na raspolaganju i švedski sto i piće dobrodošlice“, itd. Naravno, uz
„bogat muzički program…“.
U trentucima dok sam sa „vagao“
ponude za doček Nove godine u našem gradu, u jednom od SUR-ova (u kojem se 365
dana slavi Nova godina i na raspolaganju je uvijek dobro društvo), nakon uobičajenog
„gdje si“ „šta ima“, „kako si“, zatiče me i „gdje ćeš za Novu godinu“.
„Neću nigdje, ako se drugačije ne
naredi“, išao sam na „prvu“ kao konačni odgovor. Ni jedna od „tenderskih
ponuda“ nije imala valjanu dokumentaciju, ali sam i iznerviran činjenicom da me
neki dan „prozvao“ Djeda Mraz: “Vidoviću,
još mi nisi poslao pismo…“
Ostalo
još vremena (čuo sam da sadašnja varijanta Djeda Mraza koristi internet i e-mail),
pa brže–bolje odlučim da sročim nekoliko redova. Na početku malo da se „ušlihtam“:
…Hvala ti što i dalje prilježno, pošteno, uz neviđen entuzijazam, ispunjavaš
želje, pa makar bile i (ne)ostvarljive. U
trenutku dok ovo pišem načuo sam kako ti je moja drugarica Sandra poručila da
joj ništa ne ostavljaš ispod jelke, nego da voziš pravac u garažu. Nemam
automobil, pa je valjda logično da nemam ni garažu-poklone, ako sam ih
zaslužio, ostavi ispred vrata, a može i na balkon. Znam da imaš pune ruke
posla, i ponekad raspodjelu odrađuješ preko „posrednika“, ali jedna molba. Nemoj
kao prošli put da dostaviš poklone i paketić preko onih što sjede u nekakvim
skupštinama, zgradurinama, kabinetima i sličnim objektima. Uzimaju veliku
proviziju!!! Od prošlogodišnjeg paketića koji si poslao preko njih uzeli su toliko
da je jedva ostalo da se zasladim nakon novogodišnjeg ručka!!!
Elem, kao što i
sam znaš, ovih dana grad je „u minusu“. Hladno, ali nekako se borimo sa
„minusima“. Priča se da će poskupiiti grijanje. Molim te, obiđi (podsjeti) one
koji trebaju da pripaze malo da nam raja iduće godine zbog toga ne bude „u
minusu“. Kažu da će i voda „ići gore“, a pominje se da bi i još neke komunalne
usluge mogle „skočiti“, a naši novčanici sve prazniji. Nadam se da ćeš ovo
razumjeti i preduzeti neophodne poteze. Još jednom hvala što ispunjavaš želje
pa makar one bile i (ne)ostvarljive!!! Nadam se da zbog svega ovog iduće godine
nećeš morati „rebalansirati budžet“ za poklone i darove, jer lično smatram da
za tako nešto više nemaš prostora i mogućnosti. Sretno i sve najbolje u Novoj
godini!!!…
I kada sam pritisnuo „send“ sjetih da sam zaboravio napisati. Dragi
Djeda Mraze nemoj zaboraviti da će nakon prvog odležanog mamurluka po onome što
zovu društvene mreže uslijediti talas „selfija“.
Citiraću opet moju
jaranicu Sandru: „Ja i jelka, ja iza jelke, ja ispod jelke, ja umjesto jelke…“
I još nešto dragi Djeda Mraze. Ne bih da se zamjerim onima koji će Novu
godinu dočekati u nekom od SUR-ova (samostalnih ugostiteljskih objekata) u
gradu, ali ako uhvatiš vremena naleti do mene kući. Neće biti „bogat estradni
program“, ali biće solidna ponuda pića i meze – popićemo da nas „ne uhvati“
meza.
piše: Mišo Vidović
