Naime,
od volje Izetbegovića juniora zavisi ne samo ko će formirati vlast na nivou BiH
i Federacije BiH, nego, posredno, na i na nivou Republike Srpske. SDA, odnosno
Bakir Izetbegović, odlučuju o budućnosti SNSD-a i SDS-a, odnosno od odluke
Izetbegovića direktno zavisi koja će od ove dvije partije ići u vlast i samim
tim obezbjediti sebi kakvo-takvo političko preživljavanje i u naredne četiri
godine, odnosno koja će ići u opoziciju s krajnje neizvjesnim posljedicama kako
po tu stranku, tako još i više po njenog lidera koji će se definitivno suočiti
sa krajnje neugodnim izazovima u tom slučaju.
S
druge strane, još je i najmanji problem sudbina SDS-a i SNSD-a. Ovdje je
suštinski riječ o tome da će SDA, sasvim sigurno i logično, postaviti i veoma
konkretne političke zahtjeve kao uslov za koaliranje sa srpskim strankama.
Prema tome, možemo da očekujemo jasne uslove najveće bošnjačke stranke a koji
će se ticati kako političkih ustupaka političkih predstavnika Srpske u Sarajevu
u pravcu jačanja centralističkih aspiracija bošnjačke političke elite, tako i
jačanja uloge bošnjačkog političkog faktora u političkom životu same Republike
Srpske. Odnosno, možemo zasigurno u naredne četiri godine očekivati manje ili
više vidljivi prenos nadležnosti na centralne organe vlasti u Sarajevu, što smo
već imali prilike da vidimo. No, još više od toga biće vidljiva uloga SDA i
njenog lidera na političke procese u samoj Republici Srpskoj, a što nije
uspjelo niti Aliji Izetbegoviću i svim potonjim postdejtonskim bošnjačkim
liderima. To će biti uslov i SDS-u i SNSD-u od strane SDA i u to apsolutno ne
treba sumnjati.
Da
li iz ovog svega treba izvući zaključak da je jedino po Srpsku optimalno
rješenje koaliranje dvije najveće stranke, i to poslije svega što su jedna o
drugoj rekle u posljednje dvije godine? To bi se moglo činiti kao rješenje, no
zapravo suštinski nije. Naime, dvije najveće partije u Republici
Srpskoj imale su obavezu da daleko prije ove situacije u kojoj o budućnosti
Srpske i cijele BiH danas praktično odlučuje Bakir Izetbegović zapravo same
ponude program za narednih dvadeset godina, odnosno da ponude građanima Srpske
jasnu perspektivu za budućnost. No, konkretne programe nisu ponudili, nisu
ponudili bilo kakvu viziju sem partitokratskih uhljebljenja i sitnih interesa svojih
aparatčika i stranačkih vrhuški, odnosno nisu istupile i jasno nam saopštili
gdje smo mi to kao građani i društvo 2040.godine.
Baš
iz tog razloga je bilo očekivano da se desi da nam prije ili poslije o
budućnosti odlučuje SDA i Bakir Izetbegović, kad već mi sami to nismo znali da
učinimo. Na vidjelo je danas izašla sva nesposobnost naše političke elite,
njeno neznanje, javašluk, opterećenost korupcijom i odsustvo bilo kakve
afirmativne ideje.
I
to je to. Sad je na nama kao građanima i društvu da se suočimo sami sa sobom i
da sebi postavimo ozbiljno pitanje: da li smo mi uopšte u stanju da izrodimo
bolju i ozbiljniju političku elitu od ove koju trenutno imamo?
Redakcija
Frontala
