Takav gest, istina je, nije
nešto primjećivan niti u drugim balkanskim državicama, s izuzetkom bošnjačke
SDA koja redovno svoje unutastranačke sukobe rješava na način da dvojica
najjačih rivala podijele ključne pozicije u stranci i zemlji (prvo pokojni
Tihić i Bakir Izetbegović, a danas Izetbegović i Adil Osmanović).
Neko bi pomislio
da je Bosić ovim činom po prvi put otkako je na čelu SDS-a demonstrirao osobine
jakog lidera: spremnost da se sa rivalima sarađuje umjesto da ih se isključuje
iz političkih procesa (pa i stranke u formalnom smislu), spremnost da se
prelazi preko ličnih relacija i da se politika posmatra na realističan način i
volja da se poduzmu konkretni koraci da se neka promjena napravi.
Mićo Mićić je
nesporno jak čovjek SDS-a, dokazani izborni pobjednik i osoba koja se od svih
nosilaca vlasti u Republici Srpskoj najuspješnije nosila sa prošlogodišnjim
tragičnim poplavama. On je u ovom trenutku najbolji kandidat SDS-a za
premijersku poziciju, jer je čovjek koji je pokazao širinu, ima rezultate koje
građani prepoznaju i većina građana Srpske, uključujući i dobar dio članstva
SNSD-a, percipira ga kao domaćina koji prepoznaje kako narod „diše“.
U
situaciji kad je percepcija javnosti da se SDS primarno bavi vlašću u
institucijama BiH i kad je na neki način zanemario Republiku Srpsku, ova
stranka nije mogla načiniti bolji manevar jer se Mićić kao ličnost primarno
povezuje sa Republikom Srpskom. S druge strane, da Bosić nije počeo sa
agresivnom akcijom čiji je cilj kreiranje nove skupštinske većine, on sam i SDS
bi postali žrtve obrnutog procesa, odnosno aktuelna vlast bi razorila
poslanički klub SDS-a u Narodnoj skupštini RS, značajan broj ljudi na terenu bi
prešao u druge stranke a sama SDS bi egzistirala isključivo u Sarajevu. Prema
tome, koliko ofanzivan, Bosićev potez je prinuđen (Stevandićeva ostavka je to
samo dodatno potvrdila) i defanzivan jer jedino ovako može da vraća
unutarstranačku koheziju, zadrži lidersko mjesto u opoziciji i nanosi ozbiljne
udarce SNSD-u.
Ali mora se opet postaviti i pitanje zašto Bosić nije preuzeo
odgovornost u svoje ruke pa se prihvatio vruće premijerske stolice da spasi
Republiku Srpsku, nego sa lagodne pozicije u Sarajevu gura Mićića u vatru, nudi
premijersko mjesto sa praznim budžetom i hiljadama viška zaposlenih u
administraciji. Bosić nikada nije izašao na crtu Dodiku, sada prepušta i premijersku
poziciju.
U ovom
svojevrsnom političkom tenisu između Dodika i Bosića, gdje je prvo loptica bila
na Dodikovom terenu dok je ovaj imao kao glavobolju slučaj „Radojičić“, a potom
na Bosićevom sa situacijom „SDS-ova skupština“, manevrom sa Mićićem Bosić je
koliko-toliko pritisak ponovo prebacio na Dodika.
Činjenica jeste da Dodik i
dalje ima skupštinsku većinu od 42 poslanika, činjenica jeste da i bez
naprednjačkih glasova Dodik može do većine od 44 ili 45 poslanika, ali isto
tako je i činjenica da u takvom razvoju događaja Dodik mora ići u
rekonstrukciju vlade jer Marko Pavić i unutarpartijskim sukobima opterećeni
Petar Đokić neće još dugo moći da tolerišu bezidejnu i suštinski limitiranu
vladu Željke Cvijanović. Dakle, Dodik će morati praviti rekonstrukciju a jedini
ispravan Dodikov odgovor na Bosićev politički iskorak jeste da mandat za
formiranje nove vlade ponudi Igoru Radojičiću, odnosno da uradi isto što je
uradio Bosić kad je svog najvećeg unutarstranačkog rivala promovisao kao
SDS-ovog kandidata za premijera.
Svaki drugi
Dodikov potez će ga sigurno voditi u sve teže političke probleme, jer će gubiti
povjerenje koalicionih partnera i jer će demonstrirati isključivost i određenu
dozu straha. Igor Radojičić može da bude Dodikov manevar kojim će on javnosti
praktično da ponudi maltene opozicionog premijera obzirom na dosadašnje
Radojičićeve istupe. Takav manevar bi Dodiku i SNSD-u dao vazduha do lokalnih
izbora, a sam Radojičić bi bio „pukovnik ili pokojnik“, odnosno dobio bi šansu
da konkretno pokaže koliko i šta može.
Bosić čini
sve da politički ne ostane u drugom planu iza Mladena
Ivanića. Da li će
Dodik imati snage i nerava da ostane u igri, pokazaće naredni dani.
Redakcija Frontala
