Odnosno, građani se odazivaju
pozivima političara kad su ti pozivi usmjereni ka nekom konkretnom cilju,
odnosno kad su uočljivi konkretni efekti akcije koja je građanima predočena.
Sve to svjedoči da je ljude i dalje
moguće motivisati na djelovanje, ukoliko je sam aktivizam smislen. Naši ljudi
se nisu do kraja prepustili apatiji, očajanju, cinizmu. Oni žele da djeluju,
odnosno i dalje vjeruju da je nešto moguće promjeniti nabolje ukoliko postoji
dobra i iskrena volja. I šta god ko mislio o njemu, predsjednik Republike
Srpske Milorad Dodik je dokazao da umije da prepozna taj momenat kod običnih
građana i da zna kako da motiviše ljude na akciju.
Okrenimo se sad opoziciji. Da li bilo
ko može da zamisli Mladena Bosića ili Mladena Ivanića da kod širokih masa bude
potrebu za aktivizmom bilo kakve vrste? Ili da ne budemo isuviše grubi prema
dvojici Mladena, da li postoji relevantan političar na opozicionom djelu
političke scene koji ima viziju kako nekom konkretnom akcijom da pomogne nekome
kome je pomoć stvarno potrebna i koji zna na koji precizan način da zaista i
pomogne takvim ljudima? Šta su to vodeći političari iz opozicije učinili za
vrijeme majskih poplava? Šta su uopšte ti ljudi učinili konkretno otkako se
bave politikom? Jednu stvar?
Osnovni problem naše opozicije jeste
što je potpuno nesposobna. Kratko i jasno. Nesposobna za elementarnu političku
dinamiku. Da bi proizvela prijeko potrebne promjene u društvu najprije je
potrebno da opozicija samoj sebi priušti promjene. Ne kozmetičke, ne
marketinške, nego suštinske. Kompletan funkcionerski ešalon najvećih
opozicionih partija je potpuno prevaziđen. Ti ljudi nisu uspjeli još uvijek da
poraze najnesposobniju vladu u istoriji Republike Srpske i to isuviše dovoljno
svjedoči o njihovoj potpunoj nekompetentnosti.
Zbog toga ne bi bilo loše organizovati
humanitarnu akciju „Opozicija 1458“. Cilj bi bio prikupiti dovoljno sredstava
da bi se trideset prvih funkcionera SDS-a i PDP-a isplatili za cijeli život i
prostor otvorio nekim normalnijim, konkretnijim i daleko operativnijim ljudima.
Ljudima sa vizijom i spremnošću da se na konkretan način uhvate u koštac sa
svakodnevnim problemima društva. Ljudima koji bi političku demagogiju zamjenili
aktivnim projektima i koji bi uspjeli da oko sebe okupe ono najbolje što ova
zemlja ima.
Jedino je u takvom razvoju događaja
moguće očekivati da dođe ne samo do promjena u opoziciji, nego i u cijelom
društvu. Jer, slaba je ona zajednica u kojoj ne postoji politička i idejna
alternativa. Tu alternativu kao društvo smo godinama čekali da nam ponudi
aktuelna garnitura opozicije, međutim danas je jasno da ti ljudi prosto nisu
sposobni da kreiraju drugačiji koncept.
Baš zato nam je prijeko potrebna ta
akcija #Opozicija1458 . Zovite ljudi, pobogu.
Redakcija Frontala
