No, ako ćemo pošteno,
iste rezultate iza sebe je ostavila i ona vlast prije 2006. Godine. Korupcija,
kriminal, hronična materijalna zaostalost i ukupno loše stanje u društvu jesu
konstanta ovog prostora.
S
druge strane, SNSD objektivno nije uspio da u vrijeme predizborne kampanje
kvalitetno iskomunicira svoje pozitivne rezultate koje je u proteklih osam
godina napravio. Činjenica jeste da je ta stranka uspjela da u protekla dva
mandata ostvari političku stabilnost unutar Republike Srpske, činjenica jeste
da su donesena određena zakonska rješenja koja su olakšala poslovanje u Srpskoj,
kao što je činjenica da je Srpska ipak jedan od najkonkurentnijih prostora u
regiji ako se samo posmatra formalni okvir za poslovanje (cijena energenata,
fiskalna opterećenja, brzina osnivanja preduzeća). Isto tako, realno je i da su
mnogi koji danas imaju subjektivni osjećaj da lošije žive nego prije osam
godina zapravo u međuvremenu podigli kredite (stan, automobil i sl.) i da su
danas prinuđeni da te kredite vraćaju dok ipak koriste predmete i nekretnine
zbog kojih su te kredite i uzeli. Takođe, kad se u obzir uzmu regionalni
trendovi, nesporno je i da je SNSD sačuvao različite socijalne benefite koje
danas vlade zemalja u okruženju dramatično režu, a što svjedoči o tome da u
određenim segmentima oni koji kritikuju tu stranku da se odrekla svojih socijaldemokratskih
prerogativa zapravo u tom smislu baš i nisu u pravu. U prilog tome ide i
činjenica da je postojeći Zakon o radu koji sadrži pregršt samoupravnih
relikata i dalje na snazi u Republici Srpskoj i da to definitivno ne bi bilo
moguće bez političke podrške vladajuće stranke.
Naravno,
svi ovi momenti ne mogu i neće biti nikakvo opravdanje za gorenavedene ozbiljne
i preozbiljne propuste koje je vlast predvođena SNSD-om činila u posljednjih
osam godina. SNSD i njegov predsjednik Milorad Dodik, iako su poslije lokalnih
izbora navodili da su razumjeli poruku naroda, zapravo ništa tad nisu shvatili
i ništa nisu učinili da izvuku pouke iz tog prvog ozbiljnog upozorenja građana.
Iz stranke nisu odstranjeni korumpirani funkcioneri, lokalne partijske
kabadahije nisu kažnjene zbog svoga javašluka i kriminala, stranka nije
osvježena novim likovima, kao što nije niti uspjela da se distancira od raznih
sumnjivih tipova iz tajkunskih, obavještajnih i paraobavještajnih krugova, te
je sav teret političke borbe i dalje bio ostao na jednoj ličnosti-Miloradu
Dodiku, sa svim njegovim pozitivnim i negativnim osobinama.
Veoma
važno, SNSD zapravo nije ponudio niti realnu političku viziju iako se dičio
svojim programom i politikom samostalne Srpske. Ta politika imala je samo jedan
krupan feler: nije imala ama baš nikakvo pokriće u realnom životu. Odnosno, ne
možete insistirati da ste za samostalnu i snažnu Srpsku u kojoj je mortalitet
veći od nataliteta, iz koje mladi ljudi bježe glavom bez obzira, u kojoj ne
postoji bilo kakva naznaka ekonomskog oporavka niti uspostavljanja suštinske
vladavine prava. Republikom Srpskom danas u potpunosti vlada sprega
partitokratije i tajkuna, dok su demokratske institucije izvrgnute ruglu.
Opet,
ništa drugačije nije bilo niti prije 2006.godine a sam SNSD i Milorad Dodik su
dobili izbore na priči ne samo o referendumu nego i o borbi protiv takvog
stanja: sjećamo se da je Dodik govorio da više Srpskom neće vladati desetine
porodica i jedanaest tajkuna koji su kapital stekli u ratu i postratnim sumnjivim
privatizacijama, da će Republika Srpska biti stabilna i pravna država koja će
sarađivati sa svima i u miru razvijatu svoju privredu. Prema tome, ništa
epohalno se nije promjenilo u Republici Srpskoj od njenog osnivanja naovamo: od
samog svog nastanka ona je izrazito korumpirano, ekonomski nerazvijeno i
civilizacijski zakržljalo društvo. Uostalom, kao i ostatak Balkana.
Iako
se SNSD očigledno nalazi u slobodnom padu, postavlja se pitanje da li je to i
konačni kraj ove partije s nesporno snažnim liderskim pečatom. Moguće, ali ne
mora nužno i da znači. Naime, nikud Milorad Dodik nije otišao isuviše daleko. On i dalje može da umiri
svoju retoriku i pokuša da sa drugom postavom ljudi kreira drugačiju politiku.
On, naime, može da pronađe balans između institucionalno snažne Republike
Srpske i stabilne i ustavno nesporne Bosne i Hercegovine. On može da deblokira
proces ulaska BiH u NATO i time ponovo stekne naklonost SAD. Time je u principu
riješio sve svoje spoljnopolitičke probleme. S druge strane, on može i nikad
neće imati bolju priliku da u potpunosti očisti vrh SNSD-a i u partiju uvede
nove i nekompromitovane ljude. Rezultati proteklih izbora jasno su pokazali pad
SDS-a u svim onim opštinama u kojima je ta stranka došla na vlast 2012.godine
osim Bijeljine i donekle Doboja. Dakle, treba izvući valjane zaključke: građani
žele političare i lokalne lidere koji iza sebe ostavljaju realne rezultate.
Narodu su se smučile face koje obitavaju na političkoj sceni godinama i
decenijama bez bilo kakvih realnih rezultata.
U
slučaju da se Dodik zbiljski odluči na takav jedan rez, ukoliko bi u SNSD doveo
dvadeset novih ljudi koji bi u narednom periodu sa njim vodili partiju, ukoliko
bi kriterijum za izbor tih ljudi bili stručnost, etičnost i nekorumpiranost,
SNSD bi garantovano ostvario najmanje za 25% bolji rezultat na lokalnim
izborima 2016.godine, pogotovo u slučaju da na sve ove probleme u državi na
vlast dođe Savez za promjene koji nema bilo kakav smislen plan izlaska iz teške
krize u kojoj se društvo nalazi a itekako obiluje ličnim ambicijama i sujetama
koje prosto vrište da dođu do fotelja.
Veoma
jasno: ako bi vrh SNSD-a u narednom periodu napustili skoro svi prethodni
ministri na svim nivoima iz te stranke, ukoliko tu ne bi više bilo isluženih
lokalnih načelnika i gradonačelnika, potrošenih i korumpiranih direktora javnih
agencija i preduzaća, ukoliko bi Dodik bio mudar i dalekovid i otvorio prostor
kvalitetnim ljudima iz svoje baze ali i nekim oštrim i realnim kritičarima
vlasti u posljednjih osam godina-on bi time definitivno pokazao da i dalje može
da kreira novi politički kvalitet i ponudi nešto drugačije na hronično učmaloj
političkoj sceni Republike Srpske. Dakle, on bi mogao da napravi ono za šta
svaki član SDS-a i PDP-a zna da to ne mogu da urade Bosić i Ivanić niti za
pedeset godina.
To
je ujedno i posljednja šansa Dodika da napravi nešto zaista korisno i sa
dugoročnim pozitivnim reperkusijama.
Da
li će to i da učini? Vrijeme će pokazati, i to veoma skoro.
Redakcija Frontala
