Pogrešne informacije
i dezinformacije o nauci, tehnologiji i zdravlјu nisu ni nešto novo, niti jedinstveno
za COVID-19. Usred globalne krize bez presedana, mnogi novinari, kreatori politike
i akademici naglasili su da dezinformacije o pandemiji predstavlјaju ozbilјan rizik
po javno zdravlјe i javno djelovanje.
O
opasnostima „lažnih vijesti“ i dezinformacija, naš portal je pisao u više navrata, dajući tako svoj doprinos ovoj
globalnoj borbi.
Rojtersov institut za novinarstvo koristio je 225 analiziranih dezinformacija, uzorkovanih iz
korpusa platforme ”First Draft”,
fokusirajući se na sadržaj koji je ocijenjen lažnim ili pogrešnim, kako bi
identifikovali neke od glavnih vrsta, izvora i tvrdnji o dosad viđenim
dezinformacijama o COVID-19.
Analiza se
odnosila na informacije o COVID-19 iznesene između januara i kraja marta ove
godine, a nalazi su višestruki.
Kada se
govori o razmjeri, nezavisne provjere činjenica su brzo porasle kako bi
odgovorile na pojavu pogrešnih informacija i dezinformacija o COVID-19, pa su
tako provjere činjenica na engleskom jeziku porasle za 900% od januara do
marta.
Što se tiče
formata, većina (59%) dezinformacija u pomenutom uzorku uklјučuje različite oblike
rekonfiguracije, gdje se postojeće i često istinite informacije izvrću, rekontekstualizuju
ili prerađuju. Manji postotak dezinformacija (38%) je u potpunosti izmišlјen. Uprkos
velikoj zabrinutosti u posljednje vrijeme, nisu nađeni primjeri potpunih falsifikata.
Umjesto toga, manipulisani sadržaj uklјučuje „jeftine falsifikate“ koji su
kreirani upotrebom mnogo jednostavnijih alata. Rekonfigurisane dezinformacije čine
87% interakcija na društvenim medijima, a izmišljeni sadržaj 12%.
Kada je
riječ o izvoru, posmatrano od vrha ka dole, dezinformacije koje su dolazile od političara,
slavnih i drugih uglednih javnih ličnosti činile su samo 20% tvrdnji u
pomenutom uzorku, ali su činile 69% ukupnog angažmana na društvenim medijima. Iako
je većina dezinformacija na društvenim medijima dolazila od običnih lјudi, činilo
se da većina ovih postova stvara znatno manje angažmana. Međutim, nekoliko slučajeva
dezinformacija, posmtrano odozdo ka gore, imalo je veliki domet, te ova analiza
nije bila u stanju da obuhvati širenje u privatnim grupama i putem aplikacija za
slanje porukakoje predstavljaju kanal širenja dezinformacija posmatrano odozdo
ka gore.
U pogledu tvrdnji,
bilo lažnih ili onih koje vode na pogrešan trag, o postupcima ili politikama državnih
institucija, uklјučujući vladine i međunarodne institucije poput SZO-a ili UN-a,
predstavlјaju pojedinačno najveću kategoriju tvrdnji, koja se pojavlјuje u 39% uzorka.
Što se tiče odgovora na ove tvrdnje, društveni mediji su reagovali uklanjanjem ili
dodavanjem različitih upozorenja na postove koji su ocijenjeni lažnim. Međutim,
nisu sve medijske platforme jednako reagovale. Na Tviteru, 59% postova koji su u
pomenutom uzorku ocijenjeni neistinitim i dalјe ostaju aktivni, na Jutjubu taj
postotak je 27%, a na Fejsbuku 24%, bez upozorenja
da se radi o dezinformacijama.
Frontal/D.M.
